Kupus Kalja
ÄŒetvorica mladića, starih izmeÄ‘u 25 i 27 godina, je ljenÄarila na klupi u hladovini. Strahovita vrućina ih je primorala da se skinu u potkoÅ¡ulje. Osvježavali se sranjem koje se prodaje kao sok u flaÅ¡i zapremine dva litra, super-jeftinoj inaÄici koka-kole, groznom sranju na kom neko mlati pare iako koÅ¡ta "marka dva litra". Slabo su razgovarali, smoreni vrućinom i besparicom, samo su puÅ¡ili cigare i povremeno slali boga i sunce na pazar zbog ćelopeka.
Niz ulicu im se približavao nakav frajer koji je koraÄao kao da se vraća sa odbrane doktorske disertacije iz oblasti atomske fizike, koju je uspjeÅ¡no odbranio. Ispod otrcane majice mu je virio dlakavi trbuh. Å orc je napravio tako Å¡to je odsjekao trenerci noge, na nogama dobrano stare papuÄe za plažu, koje plaže ne vidjeÅ¡e za žvota svoga. Kosa mu je bila sjajna i perfektno zalizana u konjski rep. Njegova kosa se nije sjajila jerbo je na nju bilo naneseno ÄiÄkovo ulje ili bilo kakvo drugo ulje za kosu, nego zbog loÅ¡ih higijenskih navika ove osobe. Niti jedna dlaÄica mu nije strÅ¡ila van, Å¡to je logiÄno, jer mu je svaka dlaÄica bila impregnirana lojem, te se pod teretom masnoće mogla samo složiti i zalijepiti uz ostale dlake. Kada ga je grupa uoÄila stadoÅ¡e da uzdahuju i da spominju najgore prostote na raÄun doÅ¡ljakove majke, sestre, komplet familije, babe i oca. Svježe izbrijano lice dolazećeg subjekta je strijeljalo Äetvorku svojim sitnim crnim oÄima, a vrlo tanke usne su se razvukle preko obraza u nekakv neodreÄ‘eni gest. Ionako smorena Äetvorka sada poprimi grimase koje su istovremeno predstavljale gnjev, jad, oÄaj i smor.
Dolazeća prilika se zvala Dule. Star 30 godina, samac i uhljup, sa milion propalih poslovih projekata u koje se upuÅ¡tao, uvijek raspoložen da sere o sebi, svojim projektima, hobijima, ženama i tako dalje. Raja ga općenito nije voljela jer je bio dosadan ko sam vrag, i on je to dobro znao, ali isto tako je dobro znao i kako to da ignoriÅ¡e, te je svejedno peglao narod svojim smaraÄkim priÄama. Pored toga Å¡to je bezobrazno vazio svakome, narod ga je mrzio jer je lagao ko konj i jer je bio jedan od onih koji na svaku vaÅ¡u izjavu o nekom dogaÄ‘aju ima vlastitu verziju istoga, ali bajkovitiju i Äudnovatiju, u kojoj je, naravski, on glavni akter. Zbog toga je logiÄno zaÅ¡to je Duletova familija jebana u rijeÄima od strane grupe mladića koju smo zatekli na poÄetku. Jedan ne izdrža, i prije Å¡to je Dule stigao da pozdravi ekipu ovaj prozbori: "Oj ne mogu ga sluÅ¡at, jebem mu mater ludu! Odoh kući! Vidimo se Kasnije, jebem mu sestru posred piÄke!!!", te žurno otperja sa mjesta na kom će se desiti sukob. Ovi ostali su se takoÄ‘er premiÅ¡ljali da li da bježe ili ne, ali kako bijahu kokuzi, ostadoÅ¡e u nadi da Dule ima nekog keÅ¡a za hladnu pivu. Dule bez iakkavog pozdrava sjede meÄ‘u njih. Nakon Å¡to ispusti jedan dug i dubok uzdah, on prvo reÄe: "Daj cigaru!" Ovakav uvod je obećavao nekakvu smaraÄku priÄu, te se svi snuždiÅ¡e joÅ¡ viÅ¡e. Najgore kod Duleta je bilo to Å¡to se njime bilo teÅ¡ko okoristiti. Ako je neko i popio piće na njegov raÄun, taj je prethodono zasigurno Äuo jednu od Duletovih beskrajno glupih priÄa. DadoÅ¡e mu cigaretu, koju ovaj polagano zapali. Dugo je zadržao prvi dim, ispustivÅ¡i ga uporedo sa uzdahom zadovoljÅ¡tine. Ljudi su ga gledali napaćeno i jadno. Onda on poÄe:
- Joj jebote opet sam se prejeo! U piÄku milu materinu, kad je dobra hrana, fakat nemam mjere! Odero sam se fakat, pojeo sam za desetoricu!- onda je zaÅ¡utio. ÄŒekao je da ga neko upita Å¡ta je jeo, a kada to jedan od ove trojice i uÄini, Dule nastavi da vazi:
- E moj burazeru! Danas sam jeo bolje od precjednika! Jest da sam puko sto maraka, al halal svaka para! Stvarno sam se zgotivio ko niko! - , i on opet zaÅ¡uti, Äekajući njihov poticaj da nastavi. Spominjanje para je malo ohrabrilo trojku na umoru, kontali su da je bio poÄetak mjeseca, i da je Dule mogao imati para od materine pomoći, koja mu je stizala svakog prvog u mjesecu, i od koje je Dule u suÅ¡tini i živio. Opet ga jedan od njih trojice upita Äime se toliko zgotivio, a Dule, nakon Å¡to polagano dovrÅ¡i cigaretu, otpoÄe:
- Jutros ja usto gladan ko vuk burazeru! Gledam u frižider - prazno! Otvorim plakar - prazno! ObiÄ‘em Å¡tekove - sve prazno! Bog te jebo nema u kući Å¡ta da se jede! Uzmem ja telefon, kontam da naruÄim kakav hamburger ili picu, kad kurac! Ne radi telefon! A juÄe sam platio raÄun majku im lopovsku! Å ta da se radi, istuÅ¡iram se ja na brzaka, obuÄem, i izaÄ‘em vani da idem da jedem. Odem prvo do Mićka, kad kurac i tamo! Poplava mu bila, otiÅ¡lo sve u kurac, ne radi Mićko.-
Jedan od sluÅ¡alaca htjede da ga prekine kako je on jutros jeo kod Mićka, ali odluÄi da pusti Duleta da dotjera cara do duvara, ne bi li im kupio osvježenje.
- Ja gledam kuću, Å¡ta ću... moram dalje, jebem mu mater! PoÅ¡o ja kod onog Å¡ipca u pekaru, kontam uzet bureka za cenera i jogurt. Ulazim ti ja u pekaru, kad oni Å¡ipci se uzjebali, rastrÄali se po pekari ko da ih Ä‘avo goni! Gledam ja koji kurac, ne kontam Å¡ta se deÅ¡ava, kad jarane izleti grupa pacova ispod onog friždera, jebo ih otac ko zeÄevi! Jarane oni Å¡ipci ih zajmili metlama i zogerima, razmrskaÅ¡e ih onde, pobucali ih ba, krvi na sve strane. I joÅ¡ onaj glavni Å¡ipto kaže meni: "Izvolji komÅ¡ija!" Kontam se ja u sebi jebo ti bog alah mater usta Å¡iptarska jebem ti komplet familiju, ruka mi se dabogda osuÅ¡ila ako ikad iÅ¡ta kupim ovde u životu viÅ¡e, i kažem mu: "NiÅ¡ta komÅ¡o! Vidim da ste u poslu, sretno.", i ja preko vrata. Ne da mi se da jedem pa to ti je! Gledam dalje, kuću, Å¡ta ću... kontam ja... al kurac! Nigdje niÅ¡ta u blizini, a ne bi pojo iz pekare ni za Å¡ta. I tu ti ja odluÄim da ga spiÄim niz ulicu i da uÄ‘em u prvo mjesto gdje služe hranu. De mi bogati cigaru joÅ¡ jednu! E fala! - , zapalio je, pa nastavio da baca freestyle: - Hodam ti ja tako paÅ¡uka moj, kad ono, jebem ti kurÄevu sreću, prvo na Å¡ta sam naiÅ¡o nakav restoran, ima CD naljepnicu, naka ekskluziva, kontaÅ¡. Jarane, ja gladan, hoću da umrem! Znam ako uÄ‘em da ću ispuÅ¡it triput viÅ¡e para, al' kontam kako je krenulo, kurca graha ću iÅ¡ta pojest, i ja pravo u onaj restoran. Da vidiÅ¡ unutra hadžo! To konobari Å¡minka, sve oni meni na vi, kontaÅ¡, "gospodine izvolite sjesti, može li neki aperitiv, da li vam odgovara stolica?, želite li možda joÅ¡ jedan jastuk?", tako ba priÄaju. Ja se sjebo u startu. Sjednem ja, kontam Å¡ta bi mogo pojest, kad će meni konobar "teletina je taze, jutros zaklano, preporuÄio bih vam biftek u beÅ¡amel sosu...". Jarane, znam ja da je to skupo do kurca, al meni ba puko film, hoću da svisnem od hladi, i ja ti poruÄim taj biftek i veliku pivu. Donese frajer, jarane to miriÅ¡e, to izgleda dobro, to je golemo, da ti pamet stane ba! A Å¡to je ukusno! Bog te jebo u životu nisam niÅ¡ta ljepÅ¡e pojeo! ZavrÅ¡im ja biftek, al jarane meni apetit proradio, joÅ¡ gladan! Kontam da poruÄim joÅ¡ neÅ¡to, vidim ja krenulo me, pitam malog Å¡ta je joÅ¡ vako dobro, kaže on "kuhar je osvojio gran pri za svoju piletinu a la spermeux, preporuÄujem vam to, nećete se pokajati zasigurno!" Ja reko: "More! Daj tu piletinu i ponesi pivu joÅ¡ jednu majke ti, i ako imaÅ¡ upaljaÄ kakav da priaplim jednu dok ne stigne majke ti!", kad on iz džepa izvadi Å¡ibice, Å¡minka prava, sa reklamom za restoran, sjaje se sve nake, a plamen im zeleno-plav. Stani da vidiÅ¡, tu su mi... e jebo ga bog izgleda da sam ih zijanio negdje! Haj jebaji ga! Uglavnom, Å¡ibice ludnica! Donese mali onu piletinu, jarane, bolje od bifteka miriÅ¡e! A ukus... jebote da ne povjerujeÅ¡! Da bog postoji to bi jeo! Pojedem ja i to, smlatim onu pivu, dolazi mali, pita: "Jeste li za neki desert? PreporuÄujem vam naÅ¡ Bućaće kup, po tradicionalnom Å¡panjolskom receptu, sa dvanaest vrsta svježeg voća, Å¡lag-kremom i...", ja ga prekinem, velim mu: "Donesi!" Donese on jarane kupÄinu, mogu se trojica od nje najest! A fina majke mi, ja bi prije pojo ono nego da mi Dina iz kladionice puÅ¡i kurac pola sata! To se bolan topi u ustima! A ne možeÅ¡ da skontaÅ¡ ni Å¡ta jedeÅ¡, pedeset nekih ukusa, sve ljepÅ¡i od ljepÅ¡eg! Pojedem ti ja i to, zapalim joÅ¡ jednu, podrignem neofirno, prnem, saÄekam da ispari malko onaj smrad, i zovnem malog, dreknem se: "RaÄun!" Vidim ja nosi on na tacni bog te jebo nako kožno sranje, daje meni, i razguli. Otvaram ja, kad jebote život, ceh sedamdespet kermi! Kontam se u sebi, bog te jebo mogo sam jest deset dana ko beg za ove pare!, al jebeÅ¡ mu mater, zgotivio sam se bar ko Äovjek! Ostavim ja u ono sranje osamdeset maraka, pripazio kontaÅ¡ malo i onog malca, ljubazan je pravo bio, nije seljak frajer, i izaÄ‘em. Joj, pun meni stomak, hodam ba, nije mi do života, kad naiÄ‘e onaj Nisvet sa pijace, onaj Å¡to cedeove rastura.-
Utom Dule prnu ko konj, zvuÄno i duboko, a par sekundi poslije se raÅ¡iri takav smrad da je svima pripala muka. Svi navukoÅ¡e majice na noseve, a neko mu reÄe: "Bog te jebo Dule ti ko da si jeo tvrdo kuhana jaja i zaljevo mlijekom pet dana, a ne ta Äuda Å¡to spominjeÅ¡! Jarane, ko da ti je nalaziÅ¡te sumpora u Å¡upku! Fuj!", a Dule odgovori:
- Å ta ti znaÅ¡ seljak Å¡ta je dobra hrana, najbolje u životu Å¡to si pojo su ćevapi iz onog grila na autobusoj stanici! Kad prdež dobro smrrdi, znaÄi da se dobro jelo konju jedan! Uglavnom, dolazi Nisvet, i on meni "Ä‘esi Dule", folovi-golovi, mi u priÄu, kad on će ti on: "E ja sam Äuo da si ti pouzdan momak, a nisi ni glup, ako hoćeÅ¡ da se utalimo da uzmemo sto na pijaci, ti radiÅ¡, ja dajem robu, lovu dijelimo lapo-lapo." Znam ja da je on lopov, al znam i da me ne može zajebat, ja sam ba proÅ¡o takvih sranja masu! Pitam ti ja njega koliki je tal...-, ali tu ga konaÄno prekinuÅ¡e:
- Dule jarane! Haj nam ba uzmi kakve pive i cigara, pa da odemo do parka, da se svi skupa zgotivimo, mi kokuzi totalni! -
- Joj burazeru, ja isto osto bez akÄe, imo jutros tristo kera u novÄaniku, platio ceh osam banki, i ostalo dao Nisvetu za tal! Jebiga, biće para! Al' ba da vam zavrÅ¡im ovo kako smo se pogodili za tal! Kažem ti ja Nisvetu: "Meni ne možeÅ¡ niÅ¡ta podvalit, skontaću te odmah, to da znaÅ¡, a kad te skontam bogami...-
- Joj ja moram kući! Sad sam se sjetio da mi dolazi roÄ‘ak jebem mu sve! Haj vidimo se raja - , i jedan od trojice napaćenih odleti, poÅ¡to je Duletu danas bilo lakÅ¡e izbiti zub nego dinar iz džepa. Dule se okrenu prema drugoj dvojici i taman udahnu da nastavi da prepriÄava lov, ali joÅ¡ jedan reÄe: "E odo i ja, umrijeću na ovom suncu, a i saće mi ruÄak, stara grah kuhala, odo se bar najest! Haj vozdra!", a treći ode za njim bez da iÅ¡ta kaže. Dule im mahnu samo ofrlje, te i on poskoÄi na krive noge i odgega se tamo odakle je doÅ¡ao, iz svoje jazbine. Dok je tabanao prema kući on sretnu Edu na biciklu, rukovaÅ¡e se, a Dule reÄe: "Joj da vidiÅ¡ danas jarane Å¡ta mi se desilo!", ali Edo reÄe da žuri da se naÄ‘e sa trebom, odoÅ¡e se vozat, te pobježe Duletu Å¡to je brže mogao. Dule mu dobaci neÅ¡to u stilu: "Samo karaj! Ja u tvoje vrijeme nisam znao gdje udaram zbog jebaÄine!", te nastavi ka rupÄagi u kojoj je obitavao.
UÅ¡ao je u prljavi haustor svoje zgrade, koju su dobrim dijelom nastanjivali cigani, Å¡to se vidjelo na stubiÅ¡tu i zidovima zgrade, i stade da se penje na peti sprat. OtkljuÄao je vrata svoje rupÄage u koju ikakvo žensko nije kroÄilo zadnjih deset godina i uÅ¡ao. Izvalio se na pohabanu fotelju i upalio televizor Äija je slika bila ujebana nakim bojama jer je glupi Dule držao nekakve magnete Å¡to je povadio iz nakih zvuÄnika na ionako prastarom teveu, pa mu je nabacio kolor na kurac nalik. Buljio je odsutno u govnjavu sliku. Sjetio se da bi mogao nazvati mater da mu poÅ¡alje kakvih para, pod izgovorom da mu trebaju da kupi odijelo poÅ¡to se zaposlio kao PR menadžer, ali sluÅ¡alica njegovog telefonskog aparata ga podsjeti da da mu je telefon iskljuÄen zbog neplaćanja joÅ¡ predproÅ¡le hefte. Opsova sebi u njedra i heknu sluÅ¡alicu na iskrin narandžasti telefon sa okruglim brojÄanikom na navijanje. Glas iz stomaka ga obavijesti da bi trebao neÅ¡to pojesti, te on ode u kuhinju. Izvadio je iz frižidera, Äije rashladne moći bijahu neÅ¡to jaÄe od rashladne moći ventilatora, olupanu Å¡erpu i stavio je na sudoper. Nije imao plina, a ni strujnog kola, pa nije ni grijao. Podigao je poklopac sa Å¡erpe, te oslobodio smrad vrlo sliÄan svom prdežu kojim je pomorio onu trojicu jadnika. To je bio smrad ustajale kupus kalje, kupus kalje koju je Dule tamanio već zadnja Äetiri dana, poÅ¡to mu je tetka napravila punu Å¡erpetinu, a on nije imao niÅ¡ta drugo. Iz onog sranja Å¡to izgleda kao Äetvrtina valjka gdje se drži hljeb mu se smijeÅ¡ila polovina bajetaÅ¡a. Nasuo je pun tanjir usrane kupus kalje, zabio kaÅ¡iku u tu poganu masu, dohvatio bajetaÅ¡ iz onog sranja Å¡to izgleda kao Äetvrtina valjka, i izaÅ¡ao na balkon. Bosom nogom pokupi svjež golubiji peksinluk sa poda, ali samo otra govno od pod i sjede za stari sto da jede. Dok je jeo kupus kalju i bajetaÅ¡, gledao je na nebu avion koji je ostavljao bijeli trag iza sebe. Pomislio je kako se on nikada nije vozio avionom, Äak Å¡ta viÅ¡e, kako nikada nije bio na aerodromu. Nastavio je da jede govna iz tanjira u kombinaciji sa bajetaÅ¡om, a u glavi mu se raÄ‘ala priÄa kako je on avionom iÅ¡ao kod neke trebe u London, i kako se avion zamalo sruÅ¡io negdje iznad Mon Blana zbog rijetkoga vazduha, te kako biznis klasa uopÅ¡te ne vrijedi para koliko koÅ¡ta, poÅ¡to se malo razlikuje od ekonomske, bar je tad bilo tako kad je on letio.
|