Preludium: Polazak na aerodrom u 11:30 za avion koji polijece u podne. 1 ciza horsa u autu. Ostali su uzeli PUUNO vise. Naravno, kao svi dobri horsasi, mi se sjebemo kad nam ne daju boarding pass. za avion koji polijece za dvije minute. Slijedi 3 tjeskobna sata cekanja slijedeceg lijeta za Kairo. Posto su nas vec svi na aerodromu skontali i ustanovili da ne znamo za sebe Gulf Air odbija da nas primi u avion za koji smo kupili karte jer smo "GUDRIRANI". Slijedi tipicno Arapski razvoj situacije (jebavanje blize i dalje familije, prijetnje, udaljivanje sa aerodroma pod prisilom).
1 Poglavlje: Slijedeci dan se ustajem lud ko struja sa mislima o nebu, raju, i svemu ostalom sto trava pruza. Odlazim po Muhameda i Derara (Abdulaha) al su momci tesko ukinuti horsom od prosle noci pa se fatam Indiana Jones poteza i upadanja kroz prozor na treci sprat. Stizemo na avion, ovaj put cisti, al nista manje maliciozni. Slijedi tri sata zestokog teroriziranja Islamskih fundamentalista u avionu (bradonja sjedi pored nas, obje ruke na ruckama od stolice, uci kuran, garant sve sto zna, a mi se deremo "WE'RE GOING TO HEEEEEEEEEELL"), fatanja stjuardesa za privatne djelove, smijeha, urlanja... Pet Carlsberga kasnije nalazimo se na aerodromu Kairo. Smrad hora 10 miliona auspuha bez katalizatora je tesko opisati u rjecima, osim ako osoba kojoj se objasnjava slucaj nije astmaticar. Potrebno je preko sat i po da bi se truhla karabatija od Peugeot-a 504-e dovukla do Gize. Po prvi put zapazam da su zva zdanja u Kairu u paleti izmedju zute pa do kestenasto smedje... tj. raznih boja ljudskog izmeta. Sabrano, Kairo je Svrakino Selo iz vizija Emira Kusturice sa ogromnim turistickim atrakcijama i svakodnevnim propustom 4 miliona ljudi.
2 Poglavlje: Po prvi put izlazimo u grad. Khefre (Chephren) i Menkara (Menkaure) nam zele dobro jutro, Khufu (Cheops) se sakrio iza obliznjeg nebodera. Oh da, nabavismo noc prije zavidnu kolicinu Egipatskog (citaj: seratorskog) Hasisa, koji nije los, al je jedva za dlaku zesci od Sarajevske vutre. Slijedi jebavanje sa vec mnogo voljenim Gulf Air-om oko rezervacija, poslije toga odlazimo u pregled grada. Placamo oko 130 maraka za sat zajebancije u camcu po Nilu te pisanje u isti, jedan panj i dvije runde caja. Bilo nas je cetvorica, jebiga. Potom odlazimo u najvecu turisticku NEatrakciju na svjetu, Cairo Tower. Kiturina jedva 10 metara visa od Keopsa nudi panoramicki pregled grada, a cinjenica da je izgradjena prije 50 godina je ofirnija nego pet hiljada godina starosti piramida u Gizi. Zali boze 25 maraka ulaznica, jebem im majku lopovsku. Konstatiram jos jednu ruznu cinjenicu, Egipat je otvoreno fasisticka Arapska drzava. Ono sto Egipcan plati marku, to Arap plati pet, a svi ostali 40. Ne vjerujem da ce mi ikad ispast iz glave eho prokletsvta koji mi u usima zvoni (TAZKARA, TAZKARA, TAZAKER, TAZAKER). U Egiptu se i prdez placa. Placa se tariguz kad se ide u halu, placa se sapun, placa se maramica poslije rucka. SVE. I, u otmjenijim mjestima cjene su iznesene BEZ POREZA na jelovniku, bez opomene o dodatnim dazbinama.
3 poglavlje: Najzad, nakon 21 godinu zivota, zakljucujem zasto se Sarajevski rom zove Firaun. Cak bih sad mogao izvaliti teoriju da su nasi Firauni direktni naslijednici kraljeva nizeg i viseg Egipta. Naime, za sve one koji su ikad gostovali u Gizi, tacnije "Giza Pyramids Complex"-u, poznati su "radnici ministarstva turizma". Stotine sibicara i papaka lazova ce vas susresti da vam "pokazu piramide" jerbo na to imate "pravo" jer ste platili kartu. Kreteni pokusavaju da nas odvuku na nekakvo jahanje konja i kamila, te nekakav "Papyrus Shop" (ne bih znao reci sta je bezveznije), ne uspjevaju, ipak nismo iz Norveske. Nas taksista nas upoznaje sa krajolikom, redom velicine... Zamalek, Ahly, Tersal. Dok je svadja oko cinjenica kratka (Jel Khufu veci of Khafrena? golim okom se lako zajebat), svadja oko diskutabilnih stvari (Jel Khufu Zamalek il Ahly) je vec nesto oko cega se potezu nozevi, al et, lijepo je znati da su danasnji Egipcani isto tolko zaludjeni fudbalom ko i Sarajlije. Slijedi izlazak iz taksija, i ulazak u Tersal. Za one od vas koji imaju vise od 90 kila, koji su visi od metar i osamdeset, te za one od vas koji kao ja previse sjedite za radnim hastalima, ne preporucujem nikako ovu avanturu. Dimenzije procjepa kroz koji se provlacimo cine Sarajevski tunel bjelim dvorom. Gradient pada u samom tunelu je gori neg spustanje sa mejdana na Vratniku oko Sehidskog groblja na teskoj poledici. Iako zagusljiva, zrak u 5000 godina starom grobu je znatno cisci nego svjez zrak Gize. Bez velike pompe dolazimo do kraljevske odaje Menkaure-a, hiljade kretenskih potpisa po granitu dokazuju da nismo sami u nasim poduhvatima desekracije drevnih i zivih kultura. Htio sam napisat ZELJO SAMPION, al jebiga, skontah kameru u urglu. Gadovi. Posto je Ahly, tojest Khefren, zatvoren radi odrzavanja (svake godine su dvije od tri piramide otvorene, jedna se iskopava), odmah prelazimo na kapitalca. Sa skoro atrofiranim misicima put do Keopsovih vjecnih odaja nije bio nimalo pametna ideja, al ko je ikad reko da sam ja pametan, pogotovo kad se zestoko nadundulim. Ne preporucujem nikome da ide "budan" gleat piramide. Nije trip, a u Kairu vam i drot moze smotat, samo ako platite. Zamalek je ocito veliki kuronja. Dva ulaza, od kojih je jedan pravo impozantan, vode u unutrasnjost. Za razliku od Tersala u kojem se spustate u kraljevsku odaju, u Zamaleku cete se pentrat dok vam kosti ne ispadnu u jos uzem i nizem prostoru, sve do glavne nagrade ovog izvlacenja kesica Grand Kafe. Glavni hol Keopsove piramide je prostor iz Cybersex kosmara. Prosto svaki pejzaz (recimo Spell 1 koju garant svi znate, tj. Bajalica 1) koji je proizvod ruke H.R. Gigera je lagani
rip-off ove odaje i opticke iluzije koja proizvodi pozamasnu dozu klaustrofobicnosti u masivnom prostoru. Ako se uz to pridoda iju iju faktor i kakav zajebat mp3 na plejeru, efekt prolaska kroz kripte vjecnosti je nenadjebiv. Dolazimo najzad do "pretpostavlja se" odaje kralja Keopsa. Nismo u stanju testirati njene eho mogucnosti (kome cejf nek ide slusat Killing Joke za to) jer su sa nama jedno 60 turista iz cjelog svjeta, a cuvari nas tjeraju van nakon dvije minute zbog manjka kisika. Izlaz iz piramide meni postavlja dilemu oko stare kvake, "Smrad cjelog svjeta". Najzad shvatam zasto je bolje susresti se sa 50 Egipatskih osnovnoskolaca nego sa 50 asortiranih Kurava iz plejboja ako je svaka iz druge zemlje u uskim koridorima velike piramide. Po smradu smo uspjeli poznati Evropljane, Arape, Japance... Izlazimo (uz par neophodnih padova, Adnan je skonto kako se spusta niz veliku galeriju (sistem: guzica na rukohvatu)
ali nije uracunao poslijedice). Na izlazu iz velike galerije, pukom sansom se ukljucujemo u diskusiju neke dvojce Americkih arheologa i saznajemo groznu cinjenicu da do dan danas, niko, ama bas niko, zasigurno ne zna sta se jos nalazi u nekih desetak neiskopanih tunela Keopsove piramide. Ne zna se ni da li je glavna prostorija bas ta glavna na koju mislimo, ili se ona uistinu nalazi negdje duboko ispod u misterioznoj zemlji boga mrtvih Ozirisa. U zurbi zaboravljamo na jebenu sfingu, i odlazimo kuci na iju iju
Velika galerija Kralja Keopsa
4 poglavlje: Zemljani muzej Egipta u Kairu. Kad vam vele da vam treba citav dan da pregledate jedan popisani muzej ne lazu vas. Al vam lazu da vam se opet nudi "dzabe" vodic. I vodic, ce vam u tipicno Egipatsko/Arapskom smislu smutiti hrpu sranja u nadi da ce vas moci odvesti kod burazera koji prodaje papirus. Odjednom svi faraoni postaju Tutankhamen, jer je njega najvise na lageru. Nakon izlisnog muvanja shvatam da svaki eksponat ima tri razlicita serijska broja, tako da su sanse da nadjem figurinu Setha (exhibit 666) koja je propricala u glavi Aleistera Crowleya prije nekih 60 godina bjedne. Sto je jos gore, Seth-a djeni mane niukakvom smislu. Muslimani ne vole djavole. Dok je vanjstina impozantna, unutrasnjost muzeja ne uspjeva pobjeci svesjebavajucoj Egipatskoj prasini i ugljenmonoksidu. Pola muzeja otpada na riznicu Tutankhamena, koja je jedva relativno interesantna. Al zato tek pristigla atrakcija (na kutijetinama je pisalo Madrid) se vec uvelike postavlja u svojoj posebnoj odaji u prizemlju. Djavolasto izduzeni lik jedinog faraona koji je naredio da ga se vazda oslikava realno, time ruseci san svih WP/NS freakova da su drevni Egipcani bili nekakvi proto-hiperboreanci iz Nietzcheove Tolkienovske strane, nadaleko odvlaci od ubi-boze dosade tuceta Amenhotepa, Ramsesa, pizdi materini, koji svi lice ko jaje jajetu i svaki je jebeni herkules. Kralj Heretik Akhenaten (iliti Ikhnatun, ili jos bolje Akhna-Tony (sa arapaskog, burazer Toni)) se dotle prokurcio da je, mozes mislit, pokazao koliko lici rahmetli Davoru Dujmovicu, uz dodatni bonus pivskog trbuha i manjka gotovo i najmanje kolicine misicnog tkiva. Nije za cudo sto su mu skoro sve hramove skrsili.
Slijedi jos jedna TAZKARA najtmer situacija kada nam naplacuju 15 kerma da udjemo u jednu prostoriju i pregledamo leseve, izmedju ostalih, i Ramsesa II. Onog sto su ga Englezi pokusali prosvercovat u kamionu sardina. Poredjenjem dimenzija svega vidjenog dolazimo do zakljucka da nijedan od ovih velikih firauna nije bio veci od metar i zilet, te da i fizionomijom kao i kulturom, u svemu podsjecaju na nase drage firaune.
Poglavlje 5: Salahudin Ejubi. Najveci vitez istorije. Veliki borac Islama. Najveci ratnik svih vremena. Sve su to epiteti prosuti po krstasolomcu iz drevnina. Naravno, ako se drzimo striktno podviga, ali to je sa Arapima nemoguce, jer jebiga, nacionalnost je osnova sjebavanja drugih ljudi. Salahudin, malo ljudi zna, nije bio ni Arap ni Turcin. I tako od zajebatog ratnika Salahudin odjednom postaje "popisani Kurd", "Cevabdzija" i ostale stvari rezervirane za ljude iz Turskog Jugoistoka i Iracko/Iransko/Sirijskog Sjevera. Ma sta Salahudin bio, njegova kula i mejdan dominiraju Kairom, utvrdjeni grad sa nepropusnim bedemima i kulama jebeno prijeti nilu ispod sebe. Kao triumf Turske nadmoci nad Arapima se uzdize plava alabasterna dzamija Mehmedalije pase sa svojim pravilnim kupolama (kao u nasoj jadnoj drzavi). Memlucki Kairo sa tisucu kupola (Arapske kupole se sastoje od konusa koji se zavrsava sa kupolom, nesto kao kita jebiga) ispod se cini kao mali mrav pod crvenom cizmom nekog Turskog Koljibega. Pogled sa mejdana ispred dzamije je egzaktna kopija panorame sa Bjele Tabije ili Kalemegdana. Turci bas nisu bili originalni, al su bili ocito jebeni takticari. Iza zlatnih vrata u samoj dzamiji je grob sa metar visokim bjelim mermernim nisanom (jopet ko kod kuce
), zadnja odaja velikog pase. Egipatska tradicija, "u koga velika muda za zivota, tolki mu i grob", se velelebitno nastavila. Iako smo znali za pentranje uz minaret sa kojeg se Kairo vidi jedno des puta bolje neg sa Tornja, jos jedno iskustvo tipa Keops nam nije trebalo. Salahudinova utvrda je ujedno i jedno od najciscih i najurednijih turistickih mjesta u Kairu sa najmanjim postotkom "firauna" koji ce vam uvalit govno u kifli mjesto virsle. Naravno suveniri vam ne trebaju, osim ako dedi hocete kupit "enaj cafirski sto se pod njijme glava potkuha" fes.
Poglavlje 6: Papirologija i nabavka opijata.
Poglavlje 7: Kao nostalgicari koji su uz piramide proveli po zivota, nakon jedno 200 grama Hashisha konzumiranih u 7 dana, 4,000 maraka spickanih (uglavnom na gudru) u nedogled, po zadnji put odlazimo da uslikamo piramide i sfingu. Kupimo se i pravac aerodrom. Egipatski dorucak meni glasa neposlusnost i u pokusaju duplog trika (prni dok pisas) se uspjevam iskenjati sebi po gacama i po 10 grama smedje materije koja zivot znaci koju sebi priljepih medju noge. Nakon duzeg pranja i izlaska na cekanje usranog aviona koji je zaglavio u Indiji zbog loseg vremena i spizdio nam sav trip od tri dzointa sto ih ispusismo u taksiju (u Egiptu, ako drotu platite cenera, mozete pusit i u patrolnim kolima), odlazimo natrag u abu dabi. Derar pokusava opalit prilaz jedinoj dobroj stjuardesi, njakoj Cehiniji (koja je bila aauuuu, pravo dobra), nudeci joj pola case kole (levat). Dok se mi ostali zabavljamo sa svjetlima koja se pale i gase na daljinski pored sjedista
, te konstatacije jedne od zesce isfrustriranih dama leta da smo "gori od najneumivenije Saidske (Saidi je Egipatski seljober, od Port Said) bagre koja se sere u umivaonik", dolazi vrijeme za povratak.
Et, mojih sedam dana, zao one od vas koji ste pomislili da mi je bilo lose, nedo dragi Sejtan.
P.S.:
When in Egypt:
1) Bacajte redovno. Cinjenica stoji, u gradu od 16 miliona vidis pravo puno zena u jednom danu. Poslijedice trave cine svoje i uglavnom pamtis samo one jebozovne. Onda vas neko pametan (u ovom slucaju nas Saudijski domacin Madzid) opomene da se nalazite u drzavi u kojoj vlada Safisjki mesheb i zene se masovno obrezuju (od manjka klice pa do kompletnog uljepsavanja, lips n' all), te da su zbog ocitih okolnosti Egipcanke tuke bez srca i zelje za seksom, kao i Sarajke u vecini, uglavnom u potraznji za kljucevima od kola i bankovnim racunom.
2) Forget Nightlife. Osim ako niste u Sarm el Sheikhu il u Aswanu, Kairo nudi malo pubova/klubova, a i ono malo sto nudi, je ogavno. Hard Rock Cafe Cairo, vlasnistvo Saadi Bin Laden-a (rodjenog berozera mahnitog Osame), vas otvorenih ruku docekuje sa smradom loseg vina, Egipatskim turbo-folkom, i zabranom ulaska svima sem parovima. FAAAK oFFFFFFFFFF
3) Trazite da vas odvuku u Saaru (jer niko nikad nije cuo za Saqqaru), Nasr City/Masr Djedida (jer za Memfis i Heliopolis ni Hosni Mubarek ne zna), drzite se dalje restorana, i ne placajte ni za sta osim pod prisilom turisticke policije. NIJEDNE DRUGE.
4) Stella i Birell, dva piva Kaira, su olako receno, Preminger i Tuzlanski do pola i odpola voda i kvasac.
5) U Kairu nema metalaca. Metal tamo NE POSTOJI.
Toliko za sad. Over n' Out.
Login
Register
FAQ
Search
