-Idem tamo gdje me nema-
Idem tamo
gdje me nema
u mirnoću oka
u tišinu nemira
u lakoću sna
u Å¡apat rijeÄi
u miris rose
u plavet neba
u lahor sutona
u sjaj zvijezda
u odaju srca
u okove sudbe
idem tamo
gdje me nema
- Usamljeni starac-
Jesenji je pravi dan - tmuran i siv...
Å etam ulicom i promatram ljude kako uvijek
isto žure
i tad mi se pogled zaustavi na jednom starcu.
Slijede mu se vlasi razbježale po glavi,
pod rukom mu veÄernjak a u ruci fiÅ¡ek vrućih
kestenova.
Odsutna pogleda, pod nekim Äudnim teretom
osvaja stubu po stubu ispred sebe.
Njemu se ne žuri...
Lice mu se naboralo poput mora na buri
i kao zrcalo vremena svjedoÄi istinu o sebi.
I pitam se što mu to nedostaje...
Svoju je priÄu ispisao
i knjiga je gotovo završena.
Å to li to nedostaje starÄiću tužna lica,
što mu umorno srce u tim starim danima tišti,
gdje se izgubio njegov spokoj i mir
pa da mu se i sićušna sjena želi otrgnuti i
pobjeći.
Nastvaljam svoj put,
pokuÅ¡avam shvatiti duÅ¡u starog Äovjeka
i tad mi srce obuze zebnja
sjetih se odgovora - samoća...samoća....
- Neotporna na ljubav-
Mrzim tebe...
Tvoje nestvarne oÄi Å¡to pogledam
poput vjetra uznemiruju lišće mojih osjećaja...
Tvoje lice na kojem vrišti ljeto,
raskoš sjećanja okupanih bojama sunca u
zalasku...
Tvoje ruke što dodirima od pahulja
gase Äežnju, gase glad...
Tvoju sjenu što se uvukla u kazaljke na satu
poput blagog proljetnog lahora u raÅ¡Äupale travke...
Mrzim sebe...
jer sam neotporna na ljubav...
Eh, znam da sam vas zamorila, i da vjerojatno mnogi neće nijednu
proÄitati, ali molim te malobrojne koji bar jednu proÄitaju..da prokomentiraju
Ovoj je napisala Vanja Bavrka prije 2-3 godine, moja frendica, ima 16, i izdala je prvu zbirku.. pa eto toliko

!