Hoćete priÄu, evo vam priÄe!
Dvaput razmislite prije nego kupite siroki parizer!
Vjerojatno se pitate zasto bi trebalo razmisliti prije nego kupite obican, siroki parizer. Sto nedostaje sirokom parizeru? Obicna salama proizvedena iz mesa peradi, neke su vrste cak i vrlo ukusne, pa zasto bi trebalo razmisliti prije nego se odlucite kupovati upravo tu salamu? Da znate pricu o Mladenu najvjerojatnije ne biste uopce ni pomislili kupiti bilo koju salama, a kamoli siroki parizer. Nije to zbog onih neprovjerenih, i vjerojatno netocnih, glasina da u te salame bacaju svakakvo smece: kosti, crijeva, kljunove i sve ostale gadarije koje slucajno dospiju u kazan kao sto su stakori, zabe, opusci od cigareta ili stare cipele. Sve one lovacke price raznih vegetarijanaca kako su u parizeru nasli kljun od kokosi, a u mortadeli stakorov rep... Ne, ne, ti blesavi razlozi ne bi vas trebali razuvjeriti u vasoj nakani da slozite sendvic od salame sa sirom i kiselim krastavcima. Ali ono sto je ucinio Mladen svakako bi vas trebalo ponukati da postanete vegetarijanac.
No, da krenem iz pocetka. Mladen je bio skromni, mladi prodavac u malenom marketu, a sada je na robiji. Tada je radio svaki dan drugu smjenu, a svaka druga nedjelja mu je bila slobodna. Nije imao neku narocitu placu, ali njemu samome bilo je sasvim dosta. Zivio je nekim tihim zivotom, ne povuceno, nego samo mirno i jednolicno. Bio je zadovoljan, ljudi su o njemu imali dobro misljenje, a svidjao se i djevojkama mada je trenutno bio samac. U tom marketu radio je iza onog pulta na kojem je sasvim desno bio kruh, a u sredini i desno pet sest metara dugackog pulta, bile su ispod stakla naredane salame i sirevi, a sasvim na lijevom kraju posude sa kiselim povrcem, maslinama, svjezim kasasto - tekucim sirom i drugim sitnicama koje se slazu u sendvice. Iza njega, negdje na sredini bio je stol sa masinom za rezanje salame i kasa.
Mladen je uvijek bio ljubazan sa musterijama, bio je brz i usluzan i uzivao je kada mu je bio pun red ljudi tako da je mogao pokazati koliko je brz. Ljudi su bili zadovoljni Mladenom i upravo radi njega mnogi su dolazili u tu trgovinu. Sam Mladen nije volio raditi u poslijepodnevnoj smjeni jer je tada dolazilo samo nekoliko ljudi i on je bio bez posla cijelo vrijeme. Ipak je radio popodne svaka dva dana.
Vec je i bio zapamtio ljude koji dolaze popodne. Prvo je dolazila neka baba tocno u jedan i petnaest, zatim malo poslije nje neki klinac i neki tip oko dva, a poslije njega nitko do cetiri i pol ili pet. Sa ovom curom koja je bila s njim u smjeni vec godinama nije ricao tako da je ponekad, ako bi zaboravio krizaljke ili stripove, umirao od dosade. Tako je bilo i onda, rikavao je od monotonije i vec je pomisljao na samoubojstvo kad je zapazio da moze citati natpise na salamama. Cinio je to i nije ni primijetio onog tipa od otprilike dva sata ispred sebe. Danas je malo kasnio, bilo je vec dva i pol, pa je Mladen pomislio da ga nece ni biti tog dana i vec se spremio na umiranje do pet sati, jer po ovoj vrucini nema bas sansi da uleti neki padobranac.
- Kh, kh.
Mladen se trgnu i ispusti tirolsku koju je upravo citao te se malo zacrveni. Pogledao je tipa i uljudno rekao:
- Izvolite.
- Dajte mi pola kruha i deset, ne petnaest deka sirokog parizera.
Mladen je poskocio i za nekoliko minuta je ucinio nalozeno, napravio racun i poslao covjeka na kasu. Pokrio je odrezanu stranu najlonom i bacio je natrag ispod stakla. Ovo je bilo prvi put nakon puno vremena da je netko zatrazio siroki parizer, ali on je naslucivao da ce netko vec jednom i to naruciti pa je trazio da ga opskrbe i time.
Uzeo je u ruke sad vec svjeze odrezan parizer i poceo citati podatke na njemu. Sada mu je upala u oci jedna pojedinost koju nije vidio prije. Tamo gdje je rezao opazio je jednu rupu. Zacrvenio se kad je shvatio na sto ga ona podsjeca. Nasmijesio se svojoj pokvarenoj masti i bacio salamu natrag. Sjeo je. Pomalo razmisljao o salami i smisljao scene sa njom. Najprije mu je to bilo smijesno i samo ga je zabavljalo, ali sve je vise i ozbiljno uzimao tu ideju da se posluzi parizerom u nemoralne svrhe. Cak se i fizicki uzbudio na sve to. I tako mu je u tom razmisljanju proslo poslijepodne, a vecer je samo dosla i natjerala Mladena da krene kuci. U devet je izasao na ulicu. Jos je bilo svijetlo, po ljeti nekad zna biti svijetlo i do devet i pol. Odmorio se te veceri i rano ujutro krenuo na posao.
Bilo je jutro i on je bio zaposlen, tek je povremeno uputio neku misao onom parizeru koji je samo mamio onom rupom. Slijedeceg dana kad je dosao popodne opazio je da jos malo parizera nedostaje. Vjerojatno je onaj tip bio i jucer. Sada je rupa bila jos privlacnija. Uhvatio je kobasicu u ruku i gledao u rupu pokusavajuci pogledom doprijeti do dna.
Dosla je ona baba od jedan i petnaest i Mladen je, sav crven, odbacio vaginu. Doslo je napokon i dva sata i deset ili jedanaest minuta. Tip se pojavio i zatrazio deset deka parizera, sirokog, naravno, i pola kruha. Mladen mu uruci robu i racun, nasmijesi mu se i u sebi ga posalje u picku materinu. Tip ode, a Mladen uhvati parizer. Pogleda rupu koja je sad bila maksimalno privlacna. Vise nije bila okrugla rupetina, sada je bila raspuklina koja je, onako ruzicasta umnogome podsjecala na pickicu.
Osjetio je kako mu gace postaju uske. Nosio je slip gacice i hlace s patent-zatvaracem. Jednim potezom otkopcao je hlace i spustio gacice pa pokusao uvaliti karu u parizer. Nije mu islo jer rupa nije bila velika, a bila je suha tako da su trenje i otpor bili veliki. Naslinio je to mjesto pljuvackom pa je ovaj put kliznuo bez problema. Mrdao je parizer u svim smjerovima i ubrzo svrsio.
Skinuo je salamu s kurca i pogledao u rupu. Upravo je izjebao parizer. Ta ga je misao tako nasmijala da se poceo kidati od smjeha. Malo se smirio pa je opet poceo. Curi na kasi to je vec dozlogrdilo pa se pocela derati neka prestane. To ga je smirilo. Uvalio je pimpeka, koji se vec smezurao, natrag u gace pa je sjeo. Pogledao je parizer i vidio da se cijedi sperma. Uhvatio je parizer i ocijedio ga u onaj svjezi, kasasti sir koji ljudi koriste za kolace i bureke. Bilo mu je jasno da vise nikad nece jesti savijace od sira, trokute, zavijutke, bureke i sve ostale gluposti sa sirom.
Poceo je razmisljati o parizeru i usporedjivati ga sa zenama. Nije ni izbliza bilo onako kao sa zenom. Bilo je bolje, puno bolje, ovako nije morao ljubiti je, dirati je, brinuti se za njeno zadovoljstvo, nije joj morao pricati one razne gluposti koje se pricaju u takvim prigodama i nije joj se morao opravdavati za nista. Ovako se samo zadovolji i kraj, bolje od drkanja, ima oko kurca pravi osjecaj pizde, a ne mora se truditi oko nje.
Bas je sretan sto je dobio parizer s rupom. I tako su prolazili dani, svaki drugi dan je dolazio na red i popodnevno druzenje s njim. Nesreca je bila sto je svaki dan dolazio i onaj tip imalo - pomalo tamanio parizer. To je Mladenu tesko padalo, ali profesionalan odnos prema poslu i njegova savjest nisu mu dozvoljavali da ne usluzi kupca. I tako je svaki dan tip uzimao po deset ili petnaest deka tog gadnog parizera koji je smrdio po Mladenovom spolovilu i po njegovoj spermi, njegovoj sugavoj spermi koje je dio ipak ostajao unutra u parizeru i tamo trulio stvarajuci tako jedan od najogavnijih mirisa na ovom svijetu.
Mladena je nasmijavala misao da taj tip jede "njegovu djecicu", kako je od milja zvao sjeme svoje. Kad je jednom tip spomenuo da mu se jako svidja ukus tog parizera, Mladen nije mogao izdrzati pa je prasnuo u smjeh, na sto je tip vjerojatno pomislio da je maksimalno lud. Mladena je zabrinjavalo sto se njegova draga, kojoj je sada vec dao i ime, zvao ju je Diana, sve vise smanjuje, sada mu je jedva stao unutra. Prerezao je onaj drugi siroki parizer s nadom da i on ima rupu, ali nije je bilo, pa je tako tipu davao onaj bez rupe koji se zalio da mu zena iz druge smjene daje ukusniji, tj. onaj s rupom. Ako se ovako nastavi proci ce jos jedan tjedan i Mladen vise nece imati svoju ljubav, svoje tajno zadovoljstvo.
Doslo mu je da zaplace to popodne kad je vidio da ga moze samo do polovice staviti unutra. Proklinjao je sve koji vole parizer sa egzoticnim ukusom, proklinjao je sve glupe prodavacice koje prodaju parizer s rupom i imenom. Slijedeceg dana radio je ujutro. Rezao je mortadelu nekoj zeni i nakon sest deka otkrio nesto prekrasno. Ova mortadela imala je rupu. Jos ljepsu nego ona u parizeru. To ga je toliko ushitilo da je cijeli dan bio sretan i jedva je cekao sutrasnji dan da proba svoju novu ljubavnicu.
Odlucio je nazvati je Lea. Ona je imala vecu i sladju guzu od Diane koja se gotovo potrosila, ali on ju je ipak jos uvijek volio. Drugi dan je onom tipu narezao dvadeset deka i rekao je da on casti danas. Skoro ga je potjerao i onda je navalio na Leu. Slasno je svrsio i spermu ocijedio u sir. Promatrao je sir i ucinilo mu se da vidi malene spermice kako plivaju u vodici, brckaju se, isplivavaju na grudice sira i igraju picigin u plicaku. Sjetio se kako se je slatko smijao onoj zeni prekjucer koja je kupila taj gnusni sir i jos trazila "ono rjedje".Lea mu se svidjela jer je imala tamniju kozu, poput mulatkinja. Oduvijek je zelio biti s jednom mulatkinjom.
Za tri dana Diana je potpuno isceznula. Nije mu bilo vazno. Imao je Leu i bilo mu je super, malo njih je trazilo mortadelu. Doduse, Lea je bila jedina mortadela ovdje, ali ona je bila puna sira i manje je treba da bi tezila isto kao i Diana. No nije bilo sve tako lijepo kako se Mladenu cinilo na prvi pogled. Onaj tip ocito je odlucio zagorcavati mu zivot sto vise moze. Tako je jednog lijepog suncanog poslijepodneva kad je Mladen samo jos njega cekao da dodje po svoju porciju pa da lijepo izjebe Leu, tip je usao i poceo narucivati.
- Molim vas pola kruha...
- Da...
- I...
- Parizera?
- Da, da, ne, nemojte, vec mi je dosadio... Vise nema onako dobar ukus kao prije, radije cu nesto drugo.
Mladen mu se ljubazno i slinavo namjesti ni ne pomisljajuci na ono najgore i poce mu nabrajati salame:
- Becka vam je dobra, i tirolska, zatim imamo ove susene...
- Znate sto, dajte vi meni petnaest deka mortadele.
- Cega? - zacudjeno zapita Mladen.
- Mortadele.
- M-morta-mortadele?
- Da, sto je tu cudno u tome sto hocu mortadelu? Mnogi ljudi je jedu.
Mladenu su gotovo navrle suze na oci kad je pomislio da i Leu ceka ista sudbina kao i Dianu: da zavrsi u zelucu ovog prozdrljivca, u smrdljivoj utrobi kanibala, odvratne mrcine koja jedino zeli prozdrijeti njegove djevojke. Gad. Mladen to jednostavno nije mogao pretrpjeti, preko ovoga nije mogao preci. To jednostavno nije za tolerirati, gospodine, jel jasno?
- Sto vam je? Hocete li me usluziti vec jednom?
Kad je Mladen cuo ove rijeci vise se jednostavno nije mogao kontrolirati, samo je poletio. Zgrabio je veliki noz za rezanje kruha, onaj specijalni, sa dvostrukim zupcima, koji ne treba ostriti. Samo je preskocio pult spretnoscu koju nije ni vjerovao da posjeduje i bacio se na tipa. Odalamio ga je drskom po glavurdi i poceo se derati:
- Nije ti dosta sto si pojeo Dianu, gade! - tad mu je prvi put zabio noz izmedju rebara - nego bi i Leu pozderao, izvukao je noz kidajuci mu komade mesa i kostiju, dobio je neku nadnaravnu snagu - kanibalu, monstrume, ubojice!
Govorio je i zabadao nozinu u tijelo tipa koji je umirao, a da nije mogao smisliti razlog za smrt. Tip je jos bio ziv kad je vidio Mladenove oci pune mrznje i ostricu koja se priblizava njegovom vratu. Mladen je zarezao po njegovom vratu skoro mu odrubivsi glavu. Tip je sada zapao u mrak i nistavilo.
Mladen je shvatio da je sredio gada koji je ubio njegovu Dianu, a sada je htio i Leu. Osjecao je neizmjerno zadovoljstvo kada je ustao i pogledao lesinu, jos toplu i krvavu. Bacio je noz i krenuo iza pulta. Dohvatio je mortadelu i poceo je ljubiti, grliti i govoriti njezne rijeci.
- Duso moja, zlato, nece tebe nitko pojesti, nitko te nece ni dotaknuti dok sam, cmok, ja ovdje, cmok.
Ljubio ju je sve strastvenije i strastvenije. Dosao je tako do rupe i poceo ju sliniti. Osjetio je kako ga to uzbudjuje. Lizao ju je pozudno kao da lize svoju ljubavnicu, sto mu je ova, zapravo, i bila.
- Sad cu ja tebe, smljac, usreciti, ljubavi, liz.
Lizao ju je tako ni sam ne zna koliko vremena kad je zacuo krik. Bila je to zena sa kase. Dosla je pogledati sto se desava. Pustio je Leu i potrcao za njom, ali je ona bila brza pa mu je pobjegla. Nije ga to brinulo, vec je bio kod Lee. Sada ju je samo zagrlio i promatrao, bio je tako sretan i smiren.
- Polako se ustani, drzi ruke visoko!
Zacuo je prijeteci glas, podigao je ruke i ugledao nekoliko policajaca s uperenim pistoljima. Zaurlao je i skocio na drzeci Leu ispod lijeve ruke, desnom je dohvatio noz, duge i tanke ostrice, za salamu. Preskocio je pult i navalio. Zabio je noz posred prsa prvom policajcu, a ostali su otvorili vatru. Osjetio je samo kako ga nevidljive ruke udaraju i odbacuju prema staklu. Zagrlio je Leu i pao na staklo koje je je puklo pod njegovom tezinom. Samo je jos vise stegnuo Leu i zapao u mrak slusajuci glasove.
Probudio se u bolnici nakon nekoliko dana. Obavijestili su ga da ce mu biti sudjeno kad se oporavi. Mladen je osudjen na trinaest godina zatvora. Jedini grijeh mu je bio sto se zaljubio u krivu osobu.
Glupan jedan, kao da nije mogao sve ispricati pa bi se izvukao s umobolnicom, ali on nije htio da se Leino ime povlaci po novinama...
Login
Register
FAQ
Search
