Nemesis wrote:
Ovo je moje pismo Svijetu koji nikad nije pisao meni
~
Zeljeli smo samo da budemo gospodari svih zvijeri sto se micu po zemlji. I tako se desi da zakoracimo na mjesto za koje vjerovali da je neoblikovano, gdje se samo tama micala po povrsinama voda. Sada se smijes, danju i nocu, dok glodjes moje kosti. Ali sta smo drugo mogli da mislimo? Samo da je sve pocelo i zavrsilo se s nama. Sta mi znamo, cak i sada? Mozemo da govorimo o onome sto smo ponijeli sa sobom i o onome sto smo oteli.
~
TO NIJE BILO NI DJAVOLSKO NI BOZANSKO; ali je protreslo vrata zatvorske celije mog karaktera; i kao filipski zatvorenici; ono sto je stajalo unutra protrcalo je napolje. Osjecam tako ja.
~
Supstanca boli nije imaginarna. Stvarna je poput konopca ili manjka vazduha i kao i obe ove stvari, moze da ubije. Moje tijelo je shvatalo da za mene nema bezbjednog boravista.
Slusaj. Zivjeti znaci biti obiljezen. Zivjeti znaci mjenjati, saznavati rijeci price i to je jedina svetkovina koju mi smrtnici poznajemo. U savrsenom miru, iskreno, nasla sam samo tugu.
~
Ono – to si ti, Sotono.
Sada sam s one strane te noci i mogu da kazem sta je bilo, dakle mozda sam jos ziva, mada to ne osjecam. I mozda nisam vidjela Sotonu, nego samo ljudsko srce s koga je strah sljustio ljusku ljubaznih lagarija. Da li je zlo ako gledas u svoje dijete, a onda prigrlis nesto drugo u narucje i odes?
Mila, zalim.
Majko, mogu da te citam i unaprijed i unatrag.
Ono – to si ti, Sotono.
B. Kingsolver; Biblija Otrovne Masline
woow
Login
Register
FAQ
Search
