Brian Griffin wrote:
Posto je diskusija na MTV Adria zakljucana, a ja nisam imala priliku reci sto mislim, zapocela sam ovu temu o jeziku, a odgovor se zapravo odnosi na diskusiju o jeziku pod MTV Adria, posebno na stavove tipa “otkud sad bosanski?,†“bosanski je izmisljotina,†bosanski je inacica od 90-ih,†“srpski i hrvatski su razliciti a bosanski je derivacija tih jezika,†“i slicno.
Prvo, bosanski jezik nije izmisljotina od rata na ovamo, niti je srpsko-hrvatski nekakva prirodna lingvisticka tvorevina kako neki to ovdje propagiraju, bas kao sto su to i komunisti pokusali napraviti. Ali to vise ne pali. Bosanska gramatika i svijest o tom jeziku postojali su vec 1890 godine (o ranijim periodima ja licno ne mogu tvrditi). Originalni primjerak te gramatike iz 1890 se cuva(o) na Sveucilistu u ZG i drugdje. Prije par dana sam u svojim rukama drzala kopiju te knjige. Ona se moze nabaviti u BH knjizarama i na njoj se jasno vidi oblik originalnog poveza, originalan print, koliko je gramatika tada kostala, u koliko se primjeraka stampala, pecat biblioteke u kojoj je bila pohranjena i sl. O tome zasto bosanski nije zazivio kao standardni jezik trebamo pitati bracu i sestre kojima to nije bilo u interesu, kao sto im to nije bilo u interesu ni za vrijeme YU.
Ako je srpsko-hrvatski jezik “prirodniji†termin/jezik od bosanskog, zasto je jezicno planiranje srpsko-hrvatskog bilo nezaobilazna diskusija za vrijeme socijalizma? Zasto su se odrzavali skupovi Partije na kojima su se stalno donosile odluke o tome sta je politicki dozvoljeno a sta ne u jeziku, kakav treba da bude jezik kojim se govori u javnosti, kako se on treba uciti u skolama i sl. Zasto su rasprave o jeziku tretirane kao classified (ovo sam saznala od zene koja je imala pristup partijskom arhivu u BiH, a Ivo Banac, hrvatski istoricar, mi je jednom rekao da se i u hrvatskim arhivama moze naci "svasta," ali do njih se ne moze bas tako lako). Naravno, neke od tih partijskih odluka su objavljene (npr. Izvrsni komitet CK SKBiH je 1968 zasjedao o jeziku i to je objavljeno u Oslobodjenju 1975,a nakon toga i u nekim primjercima knjiga o jeziku). Tu je onda i notorno Mostarsko savjetovanje iz 1974 i tako redom, u kojima se, izmedju ostalog, naglasavalo da se kulturno i jezicno nasljedje svih naroda (dakle i Bosnjaka ili tada Muslimana) mora postovati. Medjutim, studija koju je 80-tih napravio Thomas pokazuje da su nastojanja Bosnjaka (i ne samo njih) da u standardni jezik uvrste i neke lokalne izrazaja specificne za njihovu kulturnu tradiciju bila onemogucena. Thomas se onda pita sljedece:
“Since many of the local words are limited to the Moslems, one must ask whether it is true that a restriction on the introduction of these words into the literary language has as its corollary a limitation of the rights of expression of the largest ethnic group in Bosnia-Herzegovina.†(p.38 )
Poenta svega ovoga je da su komunjare silovale kulturno, drustveno i jezicko nasljedje naroda BiH (u Hrvatskoj i Srbiji je situacija bila malo drugacija zbog nacionalnih vecina pa se tamo tolerirao hrvatski ili srpski). Bratstvo i jedinstvo se tvorilo i na planu jezika uz sasvim jasnu cisto-slavensku ideologiju u koju nisu uvrstane nacionalne vecine koje su se smatrale “necistim.†Ne znam kako vi zovete “brata vaseg oca,†ali za mene je on “amidza,†kao sto je brat moje majke “daidza.†Sokantno je, medjutim, sto su se ti termini, koji imaju veze sa kulturnim nasljedjem moje i hiljadama drugih familija u BiH, u mojoj skoli tretirali kao posudjenice ili nepravilni izrazi. Koja je razlika izmedju turcizama kasika, carapa, boja, papuce, jastuk, jorgan, kafa, secer, basta… s jedne strane, i naziva amidze i daidze i sl. s druge strane, koji se isto tako koriste u BiH i drugdje? Ovi prvi su bili standardni izrazi u jeziku, a ovi drugi su vjecito ostali obiljezeni kao turcizmi zasto sto nisu imali veze sa Srbima i Hrvatima. Bosanski jezik – jezik tolerancije, koji bastini kulturno nasljedje svih naroda – je oduvijek postojao i postojat ce sve dok postoji bosanski duh i bosanska drzava. Drago mi je sto vise ne moram govoriti “nas jezik†(to jest, srpsko-hrvatski), sto bosanski tolerira razlicite lekseme i ortografije, ili sto je najvaznije, sto ne moram lagati da su mi na vrata usli ujak i stric.
^
mora da studiras bosanski...
ma jebo jezike... bitno je da se razumijemo
Login
Register
FAQ
Search
