posto sam se u startu zajebao oko ovog foruma, tj. stavio ovo gdje ne treba, nek ide ovdje
Za bend VelikaEkonomskaKriza ili skraceno V.E.K. se ne zna tacno kada je nastala. Standardni oblici biljezenja datuma i godina u ovom slucaju su izostali, ali orijentaciono, za buduæe generacije, moze se reæi da je bend nastao pocetkom 21. stoljeæa. Ideja o bendu je nastala slucajno, uz partiju stolnog tenisa u haustoru jednog od mnogobrojnih zenickih solitera. Dvije osobe, koje su jedna drugoj puno znacile u prijateljskom smislu, su dosli na ideju da u svoje slobodno vrijeme dodaju jos jedan vid zanimacije. Pregledavajuci svoje zajednicka interesovanja u svim sferama zivota, zakljucili su da bi najprikladnije bilo da osnuju bend. Drugarskom raspodjelom uloga, jedan je pristao da svira bubnjeve, a drugi gitaru i da pjeva po potrebi. Ipak, nisu bili toliko neinformisani da ne znaju da jedan «rock» bend ne moze biti bend, ako nema bar jos jednog clana. Tako su se dali u potragu za osobom koja bi im odgovarala za ulogu treceg cèlana njihovog malog projekta. Trecu osobu su nasli u prijatelju iz susjednu zgrade i dali mu veliku ulogu bass gitariste. Ta osoba nije imala pojma o sviranju, ali iskazivala je veliku zelju da se ubaci u muzicke vode i da se hrabro i spretno bori sa valovima teskog muzièkog svijeta. Tako su nasÅ¡a tri momka, izuzetno drugarski raspolozena, imali cime se hvaliti – imali su bend. Instrumenti su se nasÅ¡li na, autoru ovog teksta, nepoznate nacine, ali ipak su bili tu i okupirali su jedan stan i poceli sa pionirskim radom mijenjanja muzicèkog stanja u nasem gradu.
Zenica tada nije blistala… Sumorno ekonomsko stanje, oronule fasada, beznadezni ljudi po ulicama i uopceno tezak zivot su ovim mladim osobama davali inspiraciju za daljni rad njihove nove zanimacije. Ime su izabrali zbog situacije u kojoj su se nalazili, a odmah su poceli da pisu svoje pjesme. Nisu zeljeli da se ubace u standardni klise tadasnjih zenickih bendova, cija je osnovna okupacija bila sviranje tudjih pjesama (tezgarenje) i totalna nezainteresiranost za svoj originalni muzicki stil. Junaci ove pricèe ako su ista tudje svirali, to su bile stvari onih bendova koje su oni u slobodno vrijeme slusali i furali (Nirvana i Hladno pivo). Svoj repertoar nisu prilagodjavali sirokim narodnim masama, vec su slusajuci i svirajuci ono sto su oni zeljeli, bez icijeg utjecaja, polako gradili svoj stil i svoj nacin sviranja. Njihova prva zvanicna svirka bila je u Gornjem Vakufu, povodom otvaranja nekakve cesme u centru tog grada. Bitna cinjenica za ovaj dogadjaj je bila ta sto su za odsviranih nekoliko pjesama, dobili i pare…
Nakon toga, ekipa prelazi u adekvatne prostorije za vjezbanje, pisu svoje tekstove, komponuju svoju muziku (nekad i podjone i tudju melodiju, ali to uvijek priznaju) i polako krece sa svirkama po gradu Zenici. U meðuvremenu u bend dolazi jos jedan clan, koji uzima ulogu pjevaca. Gdje god je bila svirka, na kojoj su se predstavljali tadasÅ¡nji zenièki bendovi, V.e.K. je tu svirao i uvijek imao malo drugadjiji oblik nastupa i time pobirao velike simpatije publike. Nakon toga u bend dolazi i peti clan, koji æe skorim odlaskom aktuelnog pjevaca preuzeti njegovu ulogu. I dalje se nastavljaju pisati svoje pjesme, koje sve viÅ¡e pocinju dobivati prizvuk punk-a (do tad bend je gajio nesto kao grunge prizvuk). Sklapanjem raznih žanrova muzike, raznih scensko-plesnih fazona, na svjetlo dana ( a i noci) je iziÅ¡ao jedan novi vid muzike, koji clanovi benda u Å¡ali nazivaju V.E.K.'n'roll.
Slijede razni nastupi po Zenici, po festivalima, da bi krajem 2003. godine bend u Travniku snimio svoj prvi live demo-album na kojem se nalazio oko 10-tak pjesama. Kvalitet i nije bio nesto, ali situacija je bila «daj sto das». V.e.K. je ukupno svirao na 3 Music festa u Zenici i nikad nije nisšta osvojio.
Dosad imaju oko 20-tak svojih autorskih pjesama i na svakoj svirci pokusÅ¡avaju da sviraju samo svoje stvari. Ne zele se decidno deklarirati kojoj vrsti muzike pripadaju, ali slusajuci ih prvo sto pada na pamet je neka vrsta punk-a, sa osjetnom dozom grunge-a i drugih slicnih muzickih pravaca. Pjevaju i o svemu i svacemu – o obicnim životu, o ljubavi, o mrznji, o budalesanju, o dosadi, o zabavi i o nekim stvari o kojima drugi izvodjaci nikad ne bi htjeli pjevati. Drze se zajedno i pokusavaju odoljeti navali modernom snobovsko-standarizovanom nacinu muzickog rada u kojem se polako gubi licna originalnost i gdje se zudi za prevelikoj materijalnoj dobiti svirajucæi pjesme drugih autora u tolikoj mjeri da veæina bendova danas ima ako ne isti, onda nenormalno slican repertoar i isti izgled i nacin prezentovanja svoga truda. V.e.K. se ponosi cinjenicom da su njihovi koncerti uvijek dobro posjeceni i da u Zenici postoje solidan broj ljudi koji postuju njihov muzicki izraz i koji im daju neizostavnu podrsku, te im daju razlog za daljnje postojanje.
Krajem 2005. V.e.k. je prvi put neÅ¡to snimio u profesionalnom studiju («Necu da budem metalac») i nada se da ce takvih stvari jos biti u buduænosti. Suska se da bi se mogao snimiti i kompletan album.
I na kraju, VelikuEkonomskuKrizu sacinjavaju:
Fako – bubnjar -utemeljivas benda, tj. jedan od igraca stolnog tenisa sa pocetka 21.stoljeca u jednom od zenicèkih solitera. Najveci autoritet benda i osoba koja slovi za primjer dobrocudnog i merakli bosanca.
Gogo – gitara- drugi utemeljivac i inspirativno najveca pokretacka snaga benda. Uzorni student i još vise uzoran kada su u pitanju vjernost i razumjevanje prema voljenoj osobi.
Sana – bass gitara – momak iz susjedne zgrade, koji je snagom volje uspio da savlada sviranje bass gitare. Emancipan momak, koji zna sta hoce i zna koji par na kladionici treba odigrati.
Kemo – vokal, gitara – posljednji pristupio bendu i odlaskom dotadasnjeg pjevaca preuzeo njegovu ulogu. Vjecni student, isao u muzicku skolu pa izbacen.
imamo i blog svoj
http://www.vek.blogger.ba , a na blogu ima nasa jedina snimljena pjesma u studiju, mada nesnimljenih imamo kamaru....
Login
Register
FAQ
Search
