Iduci dan nismo imali nista drugo raditi do prespavati. Ustalo se pri zalasku sunca. Taj osjecaj je neopisiv (vjerovatno nocne ptice znaju o cemu pisem) . U prvih pola sata po budjenju uhvatila nas kriza jer nismo imali cigara, te smo onako spodobasti kakvi smo bili otisli da kupimo. Jos gora kriza je bila kad nam je u toku noci nestalo alkohola, a nismo mogli da kupimo jer se alkohol u prodavnicama prodaje do ponoci. Problem je izazvala neodlucnost nekih od nas koji su rekli da tu noc nece piti (ne racunajuci mene, naravno
), ali su se u toku noci predomislili, tako da se desilo najgore sto se moglo desiti-nestalo alkohola u 3h ujutro. Tu noc smo izasli u jedini klub u toj vukojebini. Znali smo potrefiti kad cemo doci jer smo dosli 10 minuta do njegovog zatvaranja sto nam je dalo dovoljno vremena da na brzinu popijemo po pivu i prisustvujemo tuci u kojoj su dvije lezbejke iskaljivale bijes jedna na drugoj pod uticajem almighty alkohola. Da sam tad znala da ce Dan, Libijac i Ofca poslije tog u Walmart, vjerovatno bih se i ja potukla sa jednim od njih troje. Kako nismo mogli kupiti alkohol, odlucimo kupiti red bull. Naravno da se posjeta Walmartu nije svela samo na kupovinu onog zbog cega smo i bili usli. Opet je uslijedilo beskrajno razgledavanje, dok sam ja sve vrijeme tersala (kao sto bi Libijac opisao moju alergiju na shopping). Izasla sam vani ne bih li se smirila sa nadom da ce zavrsiti razgledavanje dok ja ispusim jednu cigaru. Ali jok
Ispusih ja i drugu, i trecu, i cetvrtu, i petu i tako opet pola kutije cekajuci njih da se zasite kucnog pribora, igracaka, autica, pusaka, nozeva, skolskog pribora i cega sve jos ne.
Dok sam cekala na ovom izrazito jezivom parkingu ispricala sam se lijepo sama sa sobom, samo mi je jos kafa falila. Onda primijetih kako i ulje iz volva odnekle tece. To je samo utemeljilo moje strahove da nece izdrzati povratak u NYC. Helem, docekah i ja njih, samo sto su im drustvo pravili plisani medvjedici ili stagod je vec bilo u Ofcinim rukama sa djecijeg odjela. Ako je brizna prema Wickedu onako kako je bila tu noc prema onim njenim medekima, onda da sam na njegovom mjestu ne bih se zalila
Ostatak noci smo proveli kuci u vec dobro poznatom stanju-ni na nebu ni na zemlji-a sve zbog Libijceve dobre zamjene za alkohol. Bilo je predivno vidjeti (i snimati) Ofcu kako se smije bez prestanka sat vremena (ovo ti je osveta za iznosenje mojih crnih rupa od prve veceri), Libijca kako je flegmaticno pogleda s vremena na vrijeme i dobaci nesto smijesno da bi se ona smijala iducih sat vremena i sve tako dok nije otisla da spava, te vidjeti facu Libijcevog cimera kad je krenuo na posao ujutro u 9h i vidio nas dvije kako umiremo od smijeha. Libijac nas je mentalno izoblicio to jutro, a valjda se to desi svima koji s njim provedu vise od tri noci bez pauze.
Ako me Ofca ubije kad ovo kasnije procita i vidi slike, znajte da sam nastojala sto slikovitije da vam opisem ocaravajucu situaciju sa kraja svijeta
Login
Register
FAQ
Search
Pravim i ja sebi nekad preprzeni grah, ali u mene se da prepoznati grah?
).
. Taj dan smo se vratili kasno i vec je studio bio zatvoren, a buduci da smo i ostale dane prespavali, nismo mogli ugatati nikako vrijeme. Tako da nam je ostalo samo da carpe noctem, jer na dan nismo racunali. To carpe noctem je znacilo prozivjeti jos jedan klosarski deja vu u kuci koja je izgledala kao da je tek prosla kroz nuklearni rat 
