|
Nije me dugo bilo na forumu, pa da obnovimo gradivo.
Ja, na zalost, ne'am slika sa koncerta (uostalom, najljepse slike ostaju u glavi), ali imam kratak opis prenesen sa pljuginog foruma.
Jos uvijek drhtim od ovog koncerta...
da vam Enija ka'e...
Predjoh 9 planina, te 9 dolina, da stignem do Lexingtona, gdje me cekao moj skolski drugar Dzeremi. Obzirom da sam, taman prije n'o cu krenuti od kuce, skonala da mi je zadnja lijeva sjebana, izgubih sat i po kod vulkanizera, te time vrijeme da moj drug Dzeremi ode na pivu prije nego uskocimo u venju. Vozila sam umjereno brzo (HAH!), tako da sam stigla u Lex nesto prije, n'o sam mislila da cu. na jednoj od mnogobrojnih beMzinskih se nadjoh sa drugom Dzeremijem, ostavismo moje aVto ispred njegove firme, te namah podjosmo ka Columbus-u.
obzirom da se Dzeremi i ja nismo vidjeli 18 godina, ne poslusasmo ni fejk "10.000 Days" cd na putu ka koncertu (otkrila sam da sam snimila undertow, umjesto 10.000 days), vec smo tro-satnom pricom o tome kako smo uzbudjeni uZiVe koncerta, te kako bih ja Maynarda povela kuci, ubili sav taj put, te se nasli u Columbus-u sat prije koncerta. Haj reko' "det iz dzast grejt"- moze mi jaro popit' tu pivu. kad' ho's klinac sine- bar koji je bio preko puta je bio krcat, a tu noc su rad'le samo dvije NETAKOzgodne konobar'ce. elem, naidjemo na sefa od Dzeremija (koji je, baj d vej, Kanadjanin- tek novorodjence sto se tice Tool-a), pa sa njim i sa jos nekim presmijesnim likovima prozborimo koju.
skontasmo da pice necemo dobiti narednih 8 godina, pa se polako uputismo ka vratima. moj prefini drug Dzeremi se sasr'o oko unosenja fotoaparata, jerBo je na vratima pisalo da oduzimaju karte na ulazu onima kod kojih otkriju da se njesta pokusava provuc', a i ako te kasnije skontaju, kako je drug Haris rekel- odvedu te u mrak.
elem, prodje moj drug Dzeremi sa fotoaparatom, za njim i ja (bez fotoaparata)- skontah, sta ce nam dva!?
nadam se da vam uvod nije bio prekratak hahahahhah!
ELEM, odmah smo se zalet'li da pronadjemo svoja mjesta (114- row C- 7 & , koja su bila na savrsenom mjestu. nismo bili ni toliko blizu, a ni najmanje daleko od stejdza- sve se lijepo vidjelo. za razliku od druga Harisa, nama su se ISIS pravo svidjeli. u biti, meni su se toliko svidjeli, da sam na kraju pljunula 20$ i kupila sebi njihov DVD. pored svih drugih preporoda, koje dozivjeh te noci, skontala sam i da muzicki cedeji vise nisu kul, i da ofishli postajem kolektor muzickih DVDjeva. toliko o tome!
kadLi su ISIS zavrsili, nagovorih Dzeremija da ipak odemo po pivu (tektada skontah sto se on prenemag'o u folu te hoce te nece- nije im'o kesa sa sobom, a nije ni znao da primaju kar'cu). kad' smo, konacno, dosli na red u redu za 'ljeb, skontasmo da smo i pravo gladni, te bukvalno progutasmo i 'ranu, i pice, jerbo nacusmo da je raja pocela da vrisCHi. 17 hiljada crnih tool maj'ca se uputi ka ulazu na sjedala, te u toj rulji i nas dvoje, koji smo bili u crnim, no NETool maj'cama. kako smo silazili prema nasim stol'cama, skontasmo da smo se zajebali u ulazu, te da smo usli na ulaz jos blizi stejdzu. ugledam jedno 4 slobodna mjesta, te mu ka'em da "de hajmo tu ostat', dok se neko ne pojavi i ne otjera nas." tako i bi...
na stejdz izletise Edem, pa Dzastin, te Deni (u kosarkaskomLI autfitu)...nekoliko sekundi nakon toga i (samo on to jos ne zna) moj buduci muz Dzejms Mejnard Kinan. srce mi zastade, al' to ni sama ne primjetih, obzirom da sam pokusavala da pustim jedan kvalitetan "drek" (ne drek, vec' drek u vidu da se dreknem). uf, kad' se samo sjetim...
set liste se ne sjecam sekunde, samo znam da sam ostala zapanjena svim sto se izdesavalo naredna dva sata. ne znam koji trenutak da izdvojim: da l' momenat kad' sam pomislila da s' Tool u biti vanzemaljci (obzirom na predobar lajt show), da l' trenutak kad' je Dzastin zasjeo, pa su razvukli Wings i part jedan i part tu (to mi je bio vrhunac psihodelije), da l' Mejnardovi nevjerovatni pokreti nagog tijela, Mejnardov glas, il' 'pak to sto od silnog uzbudjenja haman zaplakah gledajuc' u druga mi Dzeremija koji se (takodjer) isto dzehva sjeb'o, il' kad' je citava dvorana popal'la upaljace nakon Wings, u znak postovanja prema Mejnardovoj staroj. ne znam, mislila sam da cu moci srociti makar zehru osjecaja za filing te noci, al' se to opisati ne moze. nakon sto se koncert zavrsio, te ja ostadoh bez glasa, ne progovorih niti jedne narednih 15 minuta. Dzeremi je amerikanac, pa mi je trebalo 7 minuta da mu kasnije objasnim kako mi balkanci na sve prev'se emotivno reagujemo. da sam ikako u stanju da odem jos u neki drugi grad i ponovo pogledam isti koncert, ne bih sekunde zalila ni novac, a ni vrijeme.
zao mi je sto ne znam ni priblizno docarat' moje odusevljenje Tool-om, ali saka ljudi na ovom forumu koji me "poznaju" nesto vise, znaju kol'ku ljubav gajim prema njima sad' i za vijeke vijekova. Amen!
|
Login
Register
FAQ
Search
