Rock Planet • View topic - ...only yours stuff...

View unanswered posts | View active topics

Board index » Ostalo » Art Corner

All times are UTC + 1 hour [ DST ]

...only yours stuff...

Moderator: Arinoe

Page 7 of 37

[ 733 posts ]

Go to page Previous 1 ... 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10 ... 37 Next

Print view

Previous topic | Next topic

Author

Message

Hapa

Post subject:

Posted: 04. 12. 2006. 14:52

Joined: 08. 11. 2006. 01:42
Posts: 597
Location: Belpaese

Kod vas ovdje pravo ozbiljno, a ja ne volim ozbiljno. Nemoj mi ozbiljne, Tita ti izbliza. Nadam se da se mogu i scenariji ovdje navesti, a ako ne mogu, kova. :twisted:

Dakle:

Posto se meni ova danasnja televizija cini skroz dosadna( ja je nikad ne gledam, osim sporta i par programa koje imam u srcu, naravno odvaljeni su kâ€™o â€œmetar lanjske bukovineâ€...)Tako sam ja razmislio o stvaranju nekih novih emisija, koje bi razveselile raju... Vec dugo mi se vrti u glavi ideja za jedan dokumentarac u serijama, sa naslovom: BRZE GLADNE DIVLJE ZIVOTINJE I SPORA BOGATA DEBELA DJECA: pokupis par onih bucmastih djecacica iz modernog svijeta i posaljes ih u africke dzungle i pustinje uopste i oni tamo fasuju, a mi gledamo.. (Nadahnuce objerucke crpljeno iz Guy family crticaâ€¦). Mislim to mi je daleko bolje od ovih reality sranja sto su ovdje u Italiji neprestano na tv-u, a pretpostavljam da je tako i gdje vi zivite.. Big brother i ovo ono... Ja bih radije citao neku knjigu o uzgoju paradajza(sa ilustracijama, po mogucnosti... ) nego gledao one insane sto su zatvoreni u toj kuci... Druga ideja, koja mi je naumpala dok sam slusao one allascice pod imenom MISERY INDEX (cista inspiracija), je da napisem scenarij za jednu novu seriju, 26 epizoda, to je vec odluceno... Robin Hood. Sad svi misle:"Dobro jutro Kolumbo, pa to je isfurano.." Ali ja uvodim neke novosti: Robinov nerazdvojni prijatelj bi bio neki macak sto govori, i naravno hoda uspravno, poput macka u cizmama, ako ste citali.. Dakle naslov: ROBIN HOOD & MACAK U CIZMAMA. A da stvari budu zanimljivije Macak u cizmama bari Robinovu sestru, tako da se Robin i on neprestano svadjaju, imaju onaj klasicni hate/love relationship.. A Macak mu stalno nabacuje: "Jhoj sta sam ti sinoc seki radio!..."

I tako bi se radnja odvijala izmedju hiljadu obrta, prevrta i prekolobacivanja, uopsteâ€¦ A onda: Zadnja epizoda, 26, naravno.. Dvadeseeet i seeesta. Popularitet je ogroman, djeca imaju rusake sa Robin Hood-om i Mackom u cizmama, domacice pregace - ona slika koju svi sigurno imate negdje u kuci, gdje su njih dvojica zagrljeni (iako se pouzdano sumnja da se radi o fotomontazi, jer je opste poznato da se ne vole bas pretjerano). Citav svijet je na nogama, Evropa, Amerika, Azija, Afrika, Okeanija, Cajnice, niko ne jebe vremenske zone, sve trepti od uzbudjenja. Tenzija se moze nozem sijeci, zene vise na telefonima i medjusobno komentiraju ono sto bas u tom momentu gledaju: Zavrsna scena, u pozadini sunce zalazi, na njivi Lolek i Bolek igraju odbojke sa glavicom kupusa, a onda kamera naglo prelazi na nase protagoniste koji se gledaju sa suznim ocima. Suznim ne zbog tuge, vec zbog vaznosti momenta. Evidentno je da zele jedan drugom nesto ogromno saopstiti, ali nemaju snage, niti uspijevaju pronaci rijeci.

Onda Robin uzme komad papira i predlozi da napisu ono sto usne u tom trenutku nikako ne mogu izgovoriti. Nakon sto su razmijenili cageta, kamera skace sa jednog lica na drugo i amplificira tenziju do konacne kulminacije. Istovremeno otvaraju papirice: Macak u cizmama cita sta mu je Robin napisao: â€œJa sam tvoj otac. I zelim podvuci da nisi plod neke avanture, vec jedne nezaboravne tajne ljubavi. Hug me! â€œ U istom momentu u Robinovim ocima se oslikavaju ova slova koja je Macak u cizmama napisao, kratko i jasno: â€œSinoc sam ti seku analno!â€ Zatim kamera suzi kadar na ono â€œanalnoâ€ te se slova rasprse i pretvore se u â€œKONECâ€. (serija je naravno ceske produkcije, kao uostalom sve najbolje serije, poput Lolek i Bolek, koji su ovdje samo guest stars, nazalost..)

Dakako ima i pouka: Nikad ne ostavljajte sestru nasamo sa Mackom u cizmamaâ€¦ :idea:

Druga sezona avantura Robin Hood-a & Macka u cizmama je u pripremi, iako je jos sve naravno top secret... Planira se da bi uspjeh trebao da nadmasi i onaj filma Kod Da Vinci, po izjavama samog Macka, koji kaze: "Tom Hanks me moze poljubiti u moje dlakavo dupe...":mrgreen: S moje strane vam mogu nagovijestiti samo par stvari, da bih jos vise pobudio vasu znatizelju: Balthazar je prihvatio da glumi u narednoj sezoni, bitâ€™ ce neka vrsta Deus ex machina u serijalu, tako da bi popularitet istog trebao eksponencijalno da poraste.. Sto se same radnje tice (znam da vas to najvise interesuje, vragolani... ) mogu jedino reci da Macak postaje prvak svijeta u kusanju sutlije, i stalno se vuca po takmicenjima, poput Sylvestera Stallone-a u Over the top, ako ste gledali.. Pokusa boga oca..
Dok je Robin u depri, ali radimo na tome da nagovorimo McGuyvera da prihvati ulogu u seriji, gdje bi trebao igrati spasitelja, i sa dvije gumice za kosu i 30 grama smole pokusati da izvuce Robina iz te kriticne i aparentno bezizlazne situacije.. Sve to uz strogu Balthazarovu nazocnost, naravnoâ€¦ Mogu vam nagovijestiti i sam kraj druge sezone: Robinova sestra saopstava bratu da je saznala iz pouzdanih i nepobitnih izvora da je on ustvari njen otac.. Zavrsna scena prikazuje Robina u suzama, dok grli sam sebe, jer je bas u tom trenutku shvatio da je sam svoj otac!!! Dok se mazi rukama po ledjima, zadnje rijeci su, citiram: â€œTata, moramo nadoknaditi sve propusteno vrijeme, ima toliko toga sto zelim uraditi zajedno sa tobomâ€¦â€

TOTAL FUCKINâ€™ DEMENTIA, THATâ€™S MY STYLE!!!

P.S. Casting za glumce ce se odviti u narednim danima, sve djevojke koje su zainteresirane za ulogu Robinove sestre neka se jave meni, pa cemo vec nesto srediti.

P.P.S Slika u donjem rublju obavezna. :lol:

Top

Moriarty

Post subject:

Posted: 05. 12. 2006. 00:37

Joined: 28. 09. 2006. 18:46
Posts: 51
Location: Zagreb

RazgoliÃ¦enje

"You can't always get what you want,
but if you try some time,you just may find
you'll get what you need"
Rolling Stones

Jedne sam se subote Ã¨vrsto odluÃ¨io uozbiljiti. Bilo je to nakon jednog mog neslavnog pijanstva,za vrijeme kojeg sam uspio prevariti svoju novu djevojku, i usput naÅ¾ivcirati Indigo., svoju staru prijateljicu, poslavÅ¡i joj poruku mobitelom,totalno zgaÅ¾en od alkohola. Tada, u njenom zagrljaju,rekao sam sebi: "Jebote, odrastao sam i velik Ã¨ovjek,sigurno talentiran pjesnik koji ima curu koja ga voli, i moÅ¾da Ã¨ak i inteligentniji od ostalih. ZaÅ¡to bih se poniÅ¾avao, tjerajuÃ¦i jednu tako dobru curu,da se subotom uveÃ¨er brine za mene kao za malo dijete,tjerajuÃ¦i me da se saberem? I tako,u ponedjeljak ujutro poÅ¡ao sam, vjeÃ¨ito pospan kao Blakeov Albion u Å¡kolu. Imao sam Å¡kolu do dva a u pet sam se trebao naÃ¦i s curom Nakon drndanja u prepunom tramvaju, iziÅ¡ao sam kod autobosnog i pogledao na sat. Bilo je toÃ¨no osam. Sranje, zakasnio sam! StrÃ¨ao sam se do Å¡kole proklinjuÃ¦i svoj obiÃ¨aj da vikendom ostzajem budan do kasno u noÃ¦, Å¡to vodi dugaÃ¨kom spavanju. VeÃ¦ na pola Vukovarske sam ostao bez daha. "Jebiga,-pomislio sam- ionako neÃ¦u stiÃ¦i. MoÅ¾da me na porti puste... No na moju,Å¾alost, na porti su bile dvije Å¡minkerice koje je izgleda uzbuÃ°ivala Ã¨injenica Å¡to me mogu zajebavati:
" Hej napuÅ¡eni-smjeÅ¡kala se debela plavuÅ¡ica-Zakasnio si! Ne smijem te pustit prije drugog zvona..."
Odmaknuo sam se od glavnog ulaza. Htio sam puknuti od jeda. Ãˆekao sam drugo zvono na klupici,pustivÅ¡i si Patti Smith na mp3 playeru. Kad je zvonilo,nisam bio niÅ¡ta mirniji. Kolegice one dvije neprestalno su me gledale i podsmijehivale se. InaÃ¨e, svi kao da su buljili u mene i psovali mi mater svojim gestama... UÅ¡ao sam u razred. Å tefa nije bilo, pa sam sjeo sam iza Mirke. Ona je glumila alternativku, ali za to me nije bilo briga,jer me iz svojih osobnih razloga smatrala za kretena. Da stvar bude gora s njom je priÃ¨ala Tanja. To je bila usrana cura koja je takoÃ°er sluÅ¡ala "Doorse" i glumila buntovnicu. Za mene je rekla da sam "najgluplja osoba koju je srela,a sama nija mogla razumjeti trosloÅ¾nu rijeÃ¨. Kraj svega toga bila je luda za svojim deÃ¨kom koji je bio kratkokosi Å¡minkerski kreten,i s kojim je htjela-imati djecu! E da, bila je i strastvena katolkinja,koja mrzi sotoniste i Srbe. Mislio sam da, po obiÃ¨aju neÃ¦e komunicirati sa mnom, ali se okrenila i rekla:" Ãˆula sam tvoju veÃ¨er poezije na "Radio Martinu.("Dobri BoÅ¾e,- pomislio sam-to je bilo prije MJESEC dana"!)Bilo je za zbljuvat se! Ti si stvarno napaljeni seksistiÃ¨ki kreten!"
Å utio sam,sjeÃ¦ajuÃ¦i se odvratnog naÃ¨ina na koji ju je njezim lik ljubio u vrat. Kao da siÅ¡e njenu auru, jebemu!
"Sad Å¡utiÅ¡,A?"-upitala je Mina, osmijehnuvÅ¡i se na naÃ¨in,za koji je ona smatrala ironiÃ¨nim,no djelovao je poput izraza lica ribe kojoj je parni valjak preÅ¡ao preko repa.
"Ma daj glup je!"-Ubacila se Karmen,razredna filozozofkinja,koja me takoÃ°er smatrala Å¡ovinistom,narkomanom i inaÃ¨e mislila da su hipiji smrdljive budale koje se ne peru i Å¡tuju Sotonu, kao i veÃ¦ina cura koje smo inaÃ¨e Å tef i ja zvali "kokoÅ¡ima."
"Ne-odgovorio sam polako,joÅ¡ uvijek pospan- samo me zateklo Å¡to je Tanja tako dobro upotrijebila rijeÃ¨ "seksistiÃ¨ki". Samo, Tanjica,duÅ¡o, jesi li sigurna da to nije vrsta kolaÃ¨a"
"Kao Å¡to uvijek govorim: "Mislim, dakle nisam Vinko""-oglasila se Karmen i tad je uÅ¡la profesorica.
Prvi su sati proÅ¡li. Pod velikim sam odmorom ostao sjediti u uÃ¨ionici, i pisati proste pjesmeice o Karmen, Tanji i sisaÃ¨u vratova! Malo sam se opustio. Tad je doÅ¡la Aleksandra, visoka bahata cura u rozom koja je oboÅ¾avala delfine, mislila da svi hipici Å¡ire bolesti, i bojala me se dotaknuti. OdliÃ¨na uÃ¨enica koja ne zna kako izgleda kukasti kriÅ¾,za vas koji ne znate, i koji mislite da ima pravo Å¡to se tiÃ¨e onog prvog.
"Vinko-pozvala me-posudi mi dvije kune za automat!"
"Nemam!-odgovorio sam kratko i jasno.
"Dobro!"-otiÅ¡la je i jasno sam ju Ã¨uo kako govori Karmen,da sam glupi Å¡krtac na Å¡to je ova odvratila s "Mislim, dakle nisam Vinko!" Ja sam pisao pjesmu o bavarskoj prostitutki,koju sam upoznao za vrijeme izleta i koja je bila manje kurva od ovih Ã¨istih ovisnica o shoppingu, nabildanim, priglupim sportaÅ¡ima i slabaÅ¡nim kavalirima koji se dobro bare i pristojni su...
Kad je Å¡kola zavrÅ¡ila, bilo je daleko od pet, ali sam bio ljut i htio to rijeÅ¡iti Å¡etnjom. ProÅ¡ao sam kraj crkve. Tamo je odmah kraj grafita koji je pozivao na "vjeÅ¡anje cigana"
bio uokviren <a href="http://www.cip.hr/pm/site/search.php?q=program">program</a> propovijedi. Naslov je bio "Sotonski znakovi oko vratova mladih", ispod Ã¨ega je bila slika pentagrama i znaka mira. Prekipjelo mi je. Tim glupim sveÃ¦enicima nikako nije iÅ¡lo u glavu da NITI JEDAN od ta dva znaka nije sotonistiÃ¨ki.Ali ne,i pet jebenih stoljeÃ¦a poslije kurÃ¨eve inkvizicije, ti silovatelji djeÃ¨aka po ispovjedaonicama, traÅ¾e vjeÅ¡tice koje bi spalili. I katoliÃ¨ke ovce to sluÅ¡aju! Iako je pastir slijep,one Ã¦e u ponor! Glupo,odviÅ¡e glupo! Bez ikakvih priprema, ispriÃ¨avajuÃ¦i se u duÅ¡i, dobroj staroj Indigo uÅ¡ao sam u" Å½abac".
"Oprostite,-pitao sam-Koje je najjeftinije vino koje imate?"
ProdavaÃ¨ica me sumnjiÃ¨avo pogledala. Izgledam dovoljno odraslo:
"ReÅ¾ek. Devet kuna!"
" Devet kuna? Pa jel to pitko?"
"Ako ste u dovoljno duboko,jest!"
Platio sam i otiÅ¡ao do Zrinjevca. Nisam ni otvorio bocu,a veÃ¦ mi je bilo neugodno...Stariji ljudi su me gledali s prezirom,kao da kaÅ¾u:" Å to Ã¦e ovo smeÃ¦e u najljepÅ¡em gradskom parku"
Bilo je pola Ã¨etiri. Padala je kiÅ¡a, joÅ¡ otkako sam iziÅ¡ao iz Å¡kole,no vrijeme se sad smirivalo. Krenuo sam do Ribnjaka. Svijet je bio blijed i dosadan. Kao i uvijek, na jednom su kutku,.frajer i cura uÅ¾ivali u slatkoj nevinosti prvog poljupca. Na drugom kraju svijeta vojnik je piÅ¡toljem prosipao mozak trudnoj djevojci koja je jecala, na treÃ¦em je netko za istu stvar proglaÅ¡pavam herojem,a na Ã¨etvrtom sam bio ja,izvan svega toga s bocom jeftinog vina kao najboljim frendom. Stigao sam na Ribnjak, i prostro jaknu pod sebe,jer su klupe joÅ¡ bile mokre... Otvorio sam vino, i potegao gutljaj. Imalo je miris po vinu i okus po terpentinu i octu. Å½eludac mi se digao, to stvarno nije bilo za piÃ¦e! Potegao sam joÅ¡ gutljaj i suze su mi udarile na oÃ¨i. Park je bio pust, no ipak je putiÃ¦em naiÅ¡la vitka cura u majici Iron Maidena. Potegao sam i treÃ¦i gutljaj. Velik sam Ã¨ovjek, sigurno talentiran pjesnik, moÅ¾da Ã¨ak i inteligentan,a li ovo mi treba da bih ostao Ã¨ovjek, inaÃ¨e se mogu moliti nekom nepostojeÃ¦em bogu, plaziti za ljudima ili novcem ili sluÅ¡ati poboÅ¾no kako polupismeni BoÅ¾ji Å¾igolo grmi protiv onih koji su odabrali slobodu i mir u svijetu u kojem vrijedi" Budi rob,i li budi omraÅ¾en." Metalka mi je priÅ¡la:
"Rano smo poÃ¨eli,a?"
"Nikad nije dovoljno rano za smrt!"-procijedio sam.
Sjela je kraj mene.
"Opa ReÅ¾ek! Sigurno te svi mrze!"
"Ne svi, ali postoji toliko sranja a ne mogu niÅ¡ta.Å to je najbolje, voljeli bi me da se pravim da je sve u redu."-pio sam sve viÅ¡e i prekidao rijeÃ¨i gutljajima.
"Svi bi Å¾eljeli da skratimo kosu, obuÃ¨emo skupu robu i postanemo lica na fotografiji kojoj su oni postavili okvir i pozadinu."
"Lijepa usporedba. Å½eliÅ¡ li vina.-prihvatila je bocu- InaÃ¨e, Vinko!"
"Kristina."-pruÅ¾ila mi je ruku.
"Zgodno."-Ostalo je joÅ¡ pola boce.Iznenada me ovlaÅ¡ poljubila. Ostao sam zateÃ¨en
"Jesam li ti uljepÅ¡ala Å¾ivot?"-upitala je nevino.
"Pa...MoÅ¾da napiÅ¡em pjesmu o tebi."
Popio sam joÅ¡ gutljaj i proslijedio bocu njoj. Imala je lijep tanahan vrat i kosu crnu, dugu,crnu i valovitu kosu. Dok je pila grudi su joj se lagano nadimale. Poljubio sam je joÅ¡ jednom. Jezici nam se dodirnuÅ¡e. Ona me ugrize za jezik i ja sam poÃ¨eo bijesno i divlje kruÅ¾iti jezikom po vlaÅ¾nom raju njene usne Å¡upljine. Zvonio mi je mobitel. Podigao sam ga i vidio curino ime na ekranu,te sam prekinuo vezu. Ponovno je naztvala nakon pola minute. Ugasio sam mobitel. Kako je uporna, jebote!
"Tko je to bio?"-upita Kristina izmeÃ°u poljubaca.
"Moja cura."
"Oho prevario si curu! Gade! Kako bi bilo da ja prevarim tebe?"
"Prevari me!-rekao sam naslonivÅ¡i pijanu glavu na njeno rame.- Samo me VOLI ove minute, moÅ¾e?"
"Nema beda."-njeÅ¾no je proÅ¡aptala...

Top

Arinoe

Post subject:

Posted: 05. 12. 2006. 01:14

Moderator

Joined: 20. 05. 2006. 18:25
Posts: 1815
Location: Sarajevo

Moriarty..poezija ti je super.ÄŒak ti i proza ima na kraju taj poetiÄni moment.,you're talented. :wink:

Top

Moriarty

Post subject:

Posted: 05. 12. 2006. 23:21

Joined: 28. 09. 2006. 18:46
Posts: 51
Location: Zagreb

Arinoe wrote:

Moriarty..poezija ti je super.Ãˆak ti i proza ima na kraju taj poetiÃ¨ni moment.,you're talented. :wink:

Hvala, volim te! I Apriciatte that!

Top

Hapa

Post subject:

Posted: 07. 12. 2006. 22:12

Joined: 08. 11. 2006. 01:42
Posts: 597
Location: Belpaese

Prije svega par napomena: juce sam izgubio 6 sati zivota da napisem ovo cudo, zato ne serite za gramaticke greske, imam samo 7 razreda bh skole.. :lol:

Gotovo nikad ne pisem na naski, ovo je samo za ded metalce na forumu. :mrgreen:

GOSPODAR SMRTI

Odsutno je brisao stari kredenac, dok su mu misli nekontrolisano lutale i ulijevale se u tok svijesti cije je usce bilo njegovo lice, na kojem su se misli oblikovale u emocije, savrseno ispoljene grimasama od kojih su neke bile tako markantne da su dodirivale granicu komicnog. Mnogobrojne bore su se svadjale na starcevom licu i znacajno su doprinosile tragikomediji ove scene, dok su brzi pokreti nekad misicavih ruku bili u zapanjujucem kontrastu sa vanjskim izgledom starca i odavali su spretnost i sigurnost, osobine koje ni najsmjeliji posmatrac ne bi koristio kao atribute pored djedicinog imena. â€œCuvari vremena.â€ To je ime davao pojedinim stvarima i mjestima cije postojanje ga je guralo u susret sa uspomenama. Smjesak je se iskrao iz prepotentnog zagrljaja bora i na momenat se pojavio na njegovim usnama. Momenat u kojem je pomislio na svoju â€œmanijuâ€ da nekim dragim predmetima daje alternativna imena, imena koja je samo on koristio u svome necujnom jeziku misli, imena kao Cuvar vremena. Ili Prodavacica snova, kako je nazivao svoju zenu. Zapravo ona je prodavala meso u porodicnoj mesnici koju su zajedno vodili i to je moglo biti sve drugo, ali ne i povezano sa nedodirljivosti i nematerijalnosti snova. Ipak u mladalackim danima uvijek je zadirkivao suprugu govoreci joj da je njihova mesnica imala neobicno visok broj muskih posjetioca, koji bi izlazili iz prostorije noseci u jednoj ruci vrecicu sa kupljenim mesom a u drugoj pregrst snova i prljavih mastarija o prodavacici. Tada mu nisu smetali pozudni pogledi koje su musterije svakodnevno upucivale prema njegovoj zeni. Naprotiv to mu je laskalo, jer je znao da je najljepsa zena u gradu njegova i slijepo njegova. Cesto je se salio sa njom i predlagao da kupe specijalnu vagu za snove, jer ta vrsta trgovanja bi bila puno unosnija od rezanja i prodaje mesa. Bili su kao jedno bice, on je bio ovisan o spokojnosti i smirenosti koje mu je samo supruga uspjevala pruziti dok je ona uzivala u zivotinjskoj strani njegovog karaktera, cija je ispoljavanja kontrolirala bez poteskoca. A onda je dosla Starost i grubo joj otrgla ljepotu. A onda je dosla Smrt i jos grublje otrgla suprugu od njega. Cinilo mu se kao da je i on umro i u posljednjih par godina njegov zivot je licio na tijelo koje se krece zahvaljujuci inerciji, njegovo je bilo samo jedno od bezbrojnih besciljnih postojanja na ovom planetu. Okruzenje u kojem je zivio nije ga nimalo pomagalo: u kuci koju je on sagradio sad su stanovali sin i njegova porodica, on je imao sobu u prizemlju i osjecao se kao suvisan gost na svome posjedu. Najveci dio vremena je provodio u samoci jer nije podnosio odvratne poglede snahe i unuka, dok u sinovim ocima nije vidio mrznju, ali nije mogao pronaci ni bilo koji drugi osjecaj. Bezosjecajnost je bila uzajamna jer nakon zenine smrti sin je za njega predstavljao samo mizernog jadnika koji nije imao dovoljno snage da se suprostavi i najmanjim zivotnim problemima. â€œSigurno je pogresan spermatozoid pobjedio utrkuâ€, bila je starceva sarkasticna misao dok je meo pod garaze. â€œUostalom ozenio je kurvu, jedina misterija je da li je broj radnih kolega sa kojima se jebe paran ili neparan. I unatoc cinjenici da mu je sve kristalno jasno nista ne poduzima, nema ni trunke dostojanstva. Djeca su mu dva najnevaspitanija derista koja sam vidio u 70 godina zivota, ne znaju ni sta znaci rijec postovanje. Mladjem bi trebalo nekoliko porcija zestokih batina i mozda bi bilo jos nade za njega dok za starijeg nema spasa: sa onom dugom kosom i uzasnim majicama koje oblaci je sigurno vec pao u ralje droge. A ima samo 13 godina. Jutros se cak izderao na mene! Na mene koji sam sve ovo mukotrpno sagradio! Jos malo pa ce poceti dizati ruku na oca. Siguran sam da bi onaj ljigavac od mog sina pobjegao u wc umjesto da reaguje. Ali neka samo pokusa sa mnom!â€œ U tom trentku misli mu svojevoljno odletise do pokojne zene: â€œOna bi mi sad savjetovala da se smirim i predjem preko ovoga. Ako nostalgija ima miris, onda je to miris ove garaze.â€ bila je sljedeca misao koja se rodila u melanhonicnom odsjaju djedovih ociju. Zavrsio je i uputio se prema kuci. Tiho je usao i poput lopova se kretao prema blagodatnoj izolaciji svoje sobe. Bio je neraspolozen za fiktivne pozdrave i lazne osmjehe te je zelio neprimjetno proci kroz hodnik i sto prije uroniti u gostoprimstvo osame svog prebivalista. â€œZvao sam jednog poznanika koji se bavi tim stvarima. Sutra ce doci po njega. â€œ cuo je sinov glas koji je dopirao iz dnevnog boravka. Zastao je u hodniku. â€œNekako sam vezan uz njega, ali priznajem da nam je samo nepotreban teret. Bolje ovako.â€, nastavio je sin. â€œNapokon da i ti kazes nesto pametno, stari. Pik moj prostor. Sike izbacuje flipere iz kafica, datâ€™ ce mi ih skroz jeftino. Sjestâ€™ ce kâ€™o naruceni. Ko vise danas ima fliper? A ja cu imati dva. Obozavam jebenu klasiku!â€ , bile su rijeci starijeg unuka koji je odgovarao ocu. A onda piskavi glas snahe (Boze, tako ga je mrzio!): â€œPazi kako se izrazavas! Brat upija sve tvoje najgore rijeci. Jos mi treba da i on pusti kosu i pocne slusati tu tvoju muziku, izluditâ€™ cu. Ali slazem se. Da sam se ja pitala davno bismo se rijesili proklete starudije!â€ Krv mu je udarila u glavu, a srce je pocelo nekontrolirano kucati. Cinilo se poput klaustrofobicara koji se iznenada nadje u skucenom prostoru i u ocajnickoj zelji da izadje panicno lupa sakama po zidovima. â€œZele da se rijese mene?! Citav zivot sam se ubijao radeci da bi oni sada mogli da zive u luksuzu! U njihovim ocima vrijedim manje od bolesnog psa! Sve je bolje nego iscekivati smrt u starackom domu! â€œ Bijes ga je totalno zaslijepio, negdje u dubokoj podsvijesti je primjetio da se vratio u garazu. Okacen na zidu je stajao veliki mesarski noz. Vec par godina ga je koristio samo sporadicno, ali ga je redovito ostrio i odrzavao, vise iz navike nego zbog neke realne potrebe. Uzeo ga je u ruku i tek tad je vidio da mu je desna saka krvava: u silini ljutnje je zario nokte u dlan i drzao ih je zabijene u vlastito meso sve dok nije morao otvoriti saku da primi teski noz u istu. Osjecao se tako dobro sa cetvrtastom sjajnom ostricom u ruci. Neopisiv dozivljaj. Osjecao se Svemocan. Cinilo mu se da nije u svom tijelu, vec da se posmatra iz neke cudne perspektive, sa strane i iz visine. Osjecao se lagano. Kao da lebdi. Osjecao se Svemocan. Za tren je ponovo bio na ulaznim vratima kuce. Iznenada su se otvorila i pojavio je se njegov stariji unuk. Nabrzaka je odmjerio starca, a zatim su mu se usne rasirile u uobicajeni prezirni smjesak. â€œPazi da se ne spotaknes djedice. Mogao bi se posjeci sa tim nozicem.â€ Kleknuo je da zaveze pertle na patici. Silovit udarac se spustio na mladicevu glavu. Ostrica je pogodila straznju stranu glave, ispod potiljka i bez problema je duboko usla u lobanju. Izvukao ju je jakim trzajem unatrag. Zacudo nije bilo puno krvi, zuckasto-crvena masa pomijesana sa dugim vlasima kose je ostala zalijepljena na mesarski noz. Trinaestogodisnjak je se bezglasno spustio na tlo, u objema rukama je jos uvijek drzao pertle od desne patike. Na licu je jos imao onaj prezirni smijesak, dok se u ocima mogao nazirati trag nevjerice. Starac je otvorio ulazna vrata i uputio se prema boravku sa koracima punim samopovjerenja. Po obicaju su ignorisali njegov ulazak u prostoriju, nije bio vrijedan ni jednog pisljivog pogleda. Kad se priblizio sinu ovaj je podigao glavu sa knjige koju je citao, ali bolje da je nastavio sa citanjem, tako bi bar postedio oca svog posljednjog pogleda punog uzasa i primordijalnog straha. Ovaj put krv je strcala na sve strane. Osjecao je tople kapi po licu i usnama a bio je udaljen od sina vise od pola metra. Precizni zamah je presjekao vrat i gotovo odrubio glavu. Bezivotno tijelo je podsjecalo na gumenu igracku nekog uobrazenog djecaka, koji bi nakon sto se zasiti igranjem odlucio da dekapitira istu ali bi mu i taj poduhvat ubrzo dosadio, tako da bi rezultat svega bila polu-obezglavljena lutka, sa tankom niti umjesto vrata. Novopecena udovica je izgubljeno posmatrala scenu, nestvarna grimasa na licu je odavala krajnji uzas. Nijemi strah je obuzeo citavo njeno bice. Tek kad je vidila krvavu ostricu kako joj se prijeteci podize iznad glave je ispustila prigusen krik, koji je u djedovim usima zvucao puno melodicnije od glasa koji je bio naviknut slusati iz snahinih usta. Uspjela je instinktivno podici ruku i tako je osujetila prvi udarac. Djelimicno osujetila, jer ostrica nije pogodila glavu, ali zato je iznenadjujuce glatko presjekla ruku u visini zgloba. Prsti se nisu zelili tako lako predati i vrtili su se par sekundi po podu, kao da su plesali uz drugi krik koji je zrtva ispustila, puno snazniji i bolniji od prvog. Uzivao je. Prvi put je istinski uzivao u zadnjih desetak godina. Osjecao je snaznu erekciju, vec je bio i zaboravio tu vrstu osjecaja. Energican zamah. Pun pogodak. Ostrica je se spustila na lice u dijagonalnom polozaju, prepolovila nos i izbila lijevo oko. Bio je Gospodar zivota. Jos bolje: Gospodar smrti. â€œJa i moji nazivi, moratâ€™ cu srediti autorska prava na njih. Steta sto ovaj malac ne moze skontatâ€™ stos sa autorskim pravima, stvarno je dobar.â€, pomisli smijuci se. Posljednji prezivjeli ga je promatrao ukipljen iz kuta sobe. Bio je izbezumljen zbog prizora kojem je upravo prisustovao. Mokri trag na hlacama je sve to nedvojbeno potvrdjivao. â€œNeko je se upiskio. Pa tebi je 9 godina, treba da se stidis! Ko ce sad pocistiti ovaj nered sto si napravio? (pod je se u medjuvremenu pretvorio u jedinstvenu ogromnu lokvu krvi). Ti? â€œ Djecak je nekako smogao snagu da kimne glavom. â€œOnda se bojim se da ces imati pune ruke posla.â€ Primordijalni instinkt prezivljavanja je ocrtao nesto sto je licilo na osmijeh na djecakovom licu. U sljedecem trenutku usta su mu se prepolovila: noz je podjelio glavu u dva simetricna komada. â€œSavrsen udarac! Jos nisam zahrdjao.â€ Pomaknuo je zavjesu i pogledao napolje. Sunce je zalazilo i izgledalo je kao da se utapa u jezeru krvi. â€œKo bi rekao, naporna nedelja.â€ Poslagao je trupla na podu u boravku, istusirao se, oprao noz, vratio ga na mjesto i otisao na spavanje. Sljedeceg jutra ga je probudilo zvono na vratima. Poznavao je iz vidjenja mladica u radnom odijelu. â€œ Dobro jutro. Razgovarao sam sa vasim sinom prije par dana. Dogovorili smo se da danas dodjem po stari kredenac koji drzite u garazi. Kazao mi je da kod kod vas samo nepotrebno zauzima mjesto, dok smo ja i moje kolege madjionicari za drvo - nekako cemo ga vec iskoristiti.â€ Starac je instinktivno napravio korak unazad. Bore su ocrtavale nevjericu na njegovom licu. â€œSta, zar vas sin nije obavijestio? Meni je cak rekao da cete mi Vi otkljucati garazu, jer ce on i supruga biti na poslu.â€ Bezosjecajni osmijeh je vec zamjenio nevjericu u konfiguraciji starcevih bora. â€œMa da, rekao mi je. Samo sto Vas nisam ocekivao ovako rano. Probudili ste me. A moram priznati da mi je taj kredenac prirastao za srce, stari smo drugovi. U svakom slucaju nema problema, samo da uzmem kljuc. Zacas cemo ga iznijeti van, obojica smo puni snage.â€ Mladic u kombinezonu se iskreno nasmijao poslije zadnje recenice. â€œMa da, vi mozete jos uvijek konju rep iscupati. Uostalom to ste radili citav zivot kao mesar, zar ne?â€ Sad se iskreni osmijeh preselio na starcevo lice. Usli su u garazu. Pored kredenca je visio okacen veliki sjajni teski mesarski noz. Osjecao se Svemocan.

Top

Moriarty

Post subject:

Posted: 08. 12. 2006. 00:04

Joined: 28. 09. 2006. 18:46
Posts: 51
Location: Zagreb

Jebeno dobr1 priÃ¨a Hapa!

Top

Hapa

Post subject:

Posted: 08. 12. 2006. 19:14

Joined: 08. 11. 2006. 01:42
Posts: 597
Location: Belpaese

Moriarty wrote:

Jebeno dobr1 priÄa Hapa!

Hvala! I meni se sviiidjaju svari koje ti pises! Vazno je da ideje ne oskuduju... Kasnije ih je lako pretvoriti u slova. :wink:

Top

~Â°~

Post subject:

Posted: 08. 12. 2006. 23:30

Joined: 09. 09. 2005. 21:17
Posts: 3443
Location: ...u hypothalamusu, zasad...

Ratnik

Zov pohoda vaskrsava Ä‡elije
KuraÅ¾i kosti i krv
Taj zamah Furije
OÄi u oÄi sa sobom da si
Da li bi te zaÅ¡titila ta odora moÄ‡i
Ljuske noÅ¾nih noktiju, niske zuba Staraca
Vuna bojena krvlju
Polja Floris Amortalis pjevaju posljednji put
Tvoje Äizme radijusa mora gaze
Do pred iskriÄavi vazduh koji otpuhnu Misao
Tu je bio kraj
Zvuk razvezuje organizam
Mudri zubi osveÄ‡uju po tvog zova mjeri
OÄi u oÄi si sa sobom
Gdje je osmjeh da te poÅ¡tedim
Hahaha, nemaÅ¡ hrabrosti za osmjeh

Top

Moriarty

Post subject:

Posted: 11. 12. 2006. 00:43

Joined: 28. 09. 2006. 18:46
Posts: 51
Location: Zagreb

PiÅ¡tolj

Rekla je: "Budi njeÅ¾an!
Bojim se eksplozije,
brzo ga izvadi
iz mene!"

Ok, dakle posegnuo sam u futrolu
izvukavÅ¡i svoj visokokalibarski piÅ¡tolj
s tekuÃ¦im punjenjem
obloÅ¾en koÅ¾om, trinaest centimetara dug
komadiÃ¦ raja...
Stavio sam joj ga u usta
obuhvatila ga je cijelog kao Å¡to dijete obuhvaÃ¦a slatkiÅ¡
u boÅ¾iÃ¦no jutro blagoslovljeno crveno-bijelom nevinoÅ¡Ã¦u
i sreÃ¦om zbog dara...
Mislio sam na lijepe stvari
Ã¨ekajuÃ¦i prasak kojeg nije bilo
moÅ¾da sam popio previÅ¡e votke?
MoÅ¾da njene siÅ¡uÃ¦e usne nisu nasÅ¡le okidaÃ¨...
MoÅ¾da...

Pijana, poÃ¨ela mi je grliti koljena, govoriti
da joj je Å¾ao...
i sliÃ¨no
Pogladio sam njenu gustu crnu kosu...
" Ne brini duÅ¡o! Ustrijelit Ã¦u te drugi put!
Moj ti piÅ¡tolj stoji na raspolaganju."

Top

~Â°~

Post subject:

Posted: 12. 12. 2006. 21:36

Joined: 09. 09. 2005. 21:17
Posts: 3443
Location: ...u hypothalamusu, zasad...

@Moriarty: Da, da, direktno, some trashy note... Al' su "Za Gael" i ...stihovi za kurve..., prosto, mmmmmm...

Top

Hapa

Post subject:

Posted: 13. 12. 2006. 04:26

Joined: 08. 11. 2006. 01:42
Posts: 597
Location: Belpaese

Hapa wrote:

Kod vas ovdje pravo ozbiljno, a ja ne volim ozbiljno. Nemoj mi ozbiljne, Tita ti izbliza. Nadam se da se mogu i scenariji ovdje navesti, a ako ne mogu, kova. :twisted:

Sa knedlom u grlu, suznim ocima i oznojenim prstima nekako cu uspjeti otkucati sljedecu poruku, koja mi je upravo stigla faxom iz Zagreba:

Sa ogromnom zaloscu saopstavamo svim ziteljima balkanskog poluostrva i Cajnica da je nas je zauvijek napustio Balthazar, heroj djetinjstva sviju nas i simbol vremena koje je bilo. Preminuo je na nacin koji je on uvijek i prizeljkivao, usred eksperimenta, koji ovaj put nije uspio, ili bolje receno uspio je predobro, jer uz minimalne kolicine eksploziva Balthazar je se u pojednakim komadicima raznio po sva cetiri zida svog laboratorija.

Ozalosceni: Zena Fatima, sinovi Almedin i Faruk. Radne kolege: Robin Hood, Macak u Cizmama, Robinova sestra/kcerka Merima i Robinov otac Robin, te McGuyver.

Nedostajatâ€™ ces nam svima, junace sa epruvetom. :cry:

Top

Moriarty

Post subject:

Posted: 15. 12. 2006. 01:38

Joined: 28. 09. 2006. 18:46
Posts: 51
Location: Zagreb

Srebrni grade!

PjevuÅ¡ili smo...
stenjuÃ¦i
povremeno
smijali se kristalima rijeÃ¨i
moji frendovi, mrak i whisky
trajna
hladna glad
fiziÃ¨ki odumro od tuge
ubojit pogled u oÃ¨ima stranca
okrutne i tmurne bujice sna

Prijetili su da Ã¦e otrovati putnike tramvaja nervnim plinom
Govorila je da se smirim,
Plakao sam!

Nitko se nije javio
samo su se udarci ponavljali
isprekidan timpan astralnih daljina
ostavljen sam
prisiljen na borbu, Å¾eljan kaosa!
kao i lik ispred mene
ili cura na Å¡estici,
s crvenim rajfom u kosi

Srebrni grade!
UniÅ¡ti nas!
DanÃ¨i odlazi sa mnom
svilena kosa u pokretu
polumrtva,predivna
s glavom na ramenu joÅ¡ jednog stranca
pijana kao leptir pred slatkim mirisom proljeÃ¦a.

Srebrni grade!
Ovdje je Sotona osobno uhapÅ¡en...
s pedeset grama marihuane i deset Å¾utih pilulica,
vraÃ¦ajuÃ¦i se svojoj vjernoj muÅ¡teriji...
Ovdje sam bjeÅ¾ao, pokuÅ¡avajuÃ¦i dati malo crvenokosog goriva
svom pornografskom paklu
Srebrni grade!
Ti malograÃ°anska gnjido Papaye,Aquariusa i PantovÃ¨aka
AnÃ°ele Ilice i licemjeru Kaptola
sveta konkubino, mraÃ¨nih haustora
i svih mjesta na kojima se puÅ¡ta blues...
ubij moj delirij
zatvori i mene i nju, meÃ°u svoje zidove
Provuci nas svojim cijevima jeftinoog uÅ¾itka
ogrlica iz "Ornamenta"
izbaci nas na sigurno gdje ne Å¾elimo biti...
Ako baÅ¡ moraÅ¡
ili nas ostavi ovdje...
Pred "Melinom"
zagrljene,
omamljene zvijezdama i glasovima
dvoje odmetnika s bocom...
zamrzni nas i ostavi nas, naslonjene na ovaj tobogan
ako joÅ¡ ima dovoljno MatoÅ¡a u tebi...

Top

Arinoe

Post subject:

Posted: 15. 12. 2006. 22:09

Moderator

Joined: 20. 05. 2006. 18:25
Posts: 1815
Location: Sarajevo

ÄŒitam pjesmu i kontam kako je inspirirana MatoÅ¡em,kad ta zadnja reÄenica..

I opet moram reÄ‡i-odliÄno!

Top

Moriarty

Post subject:

Posted: 16. 12. 2006. 00:33

Joined: 28. 09. 2006. 18:46
Posts: 51
Location: Zagreb

Arinoe, jel ovaj tvoj avatar moÅ¾da predstavlja molekulu lsd-a?

Top

Arinoe

Post subject:

Posted: 16. 12. 2006. 02:21

Moderator

Joined: 20. 05. 2006. 18:25
Posts: 1815
Location: Sarajevo

Moriarty wrote:

Arinoe, jel ovaj tvoj avatar moÅ¾da predstavlja molekulu lsd-a?

Hahahaha.. to sumnjaÅ¡ u zdrav razum svojih fanova?Ne,to je molekula thc-a..

Top

Moriarty

Post subject:

Posted: 18. 12. 2006. 00:25

Joined: 28. 09. 2006. 18:46
Posts: 51
Location: Zagreb

Oho...Imam fanove! UljepÅ¡ala si mi Å¾ivot! Evo, za tebe,joÅ¡ jedna moja intimna proza! InaÃ¨e je ne bi objavio,al za fanove sve

Slatko sanjaj, moj anÃ°ele...

"Gatsby je vjerovao u zeleno svjetlo,u svijetlu buduÃ¦nost koja nam neprestano izmiÃ¨e, no mi ne posustajemo iako znamo da Ã¦emo izgubiti.
I plovimo, kao jedrenjaci, protiv struje koja nas nosi natrag u proÅ¡lost..."
F. S. Fitzgerald "Veliki Gatsby"

KuÃ¦a nije bile niÅ¡ta veÃ¦a od ostalih. Zidovi su joj bili oliÃ¨eni prijateljskom nijansom ruÅ¾iÃ¨aste,koja je prelazila u bijelu. Blizu krova Å¾buka je otpadala. Bilo je nedjeljno jutro, a ja sam izgledao stvarno oÃ¨ajno. Cipele su mi bile pune blata, hlaÃ¨e prljave i poderane. Ispod rupe na desnom koljenu bio je trag skorene krvi,a mutne,zakrvavljene oÃ¨ine poput vea je prekrivala masna,zamrÅ¡ena kosa. Kraj svega toga vjerojatno sam,kao Å¡to je Indigo ustalom i rekla, smrdio na jeftini whiskey, znoj i dim. Prije pet minuta probudio sam se u njenoj sobi, jedva pronaÅ¡ao svoje dostojanstvo ispod pokrivaÃ¨a,naÅ¾rvljao poruku,ostavio ju na trbuhu usnule Indigo i,na prstima se iskrao van. Od svega je ostala griÅ¾nja savjest. Jebemu, pomislio sam,Bush i sliÃ¨ni ubojice sad mirno maÅ¾u maslac na kruh, a ja se mrzim jer sam frendici do kraja usrao subotnje veÃ¨e. Strugao sam blato s traperica. Boljela me glava,Å¾eludac mi se grÃ¨io... !Ja sam jebeni gad!-mislio sam.Znam toÃ¨no Å¡to sam napravio! Iznevjerio sam je! ObeÃ¦ao sam joj da si to viÅ¡e neÃ¦u raditi..."A onda me je pogodilo u glavu! Cijelo vrijeme govorim kako sam u biti jadan, ali kad mi je najteÅ¾e,uvijek se uvjerim da su ljudi dobri prema meni,iako to ni najmanje ne zasluÅ¾ujem. Nedugo nakon Å¡to me Dea,moja bivÅ¡a, izgubio sam vjeru u ljude i opijao se kao kreten,i tad me draga cura zvana Gael tjeÅ¡ila,ljubila i pila sa mnom,iako nije trebala tjeÅ¡iti frajera kojeg prvi put vidi,nego se mogla provoditi... Indigo mi je isto tako pomogla veÃ¦ stotinu puta...Zar bi to uÃ¨inila,da ne vjeruje da se mogu promijeniti! Ona me uvijek pridiÅ¾e, kad dotaknem dno, a ja joj za to zahvaljujem novim sranjima. Jebeni gad, eto Å¡to sam! A ljudi su prema meni dobri...Koji bed! Asve to, zbog mog jebenog prenesebiÃ¨nog srca, i moje dobrote koja me tjera na to, jer je ovaj hladni svijet ostavio previÅ¡e tragova guma na mojoj duÅ¡i i sliÃ¨no. Sranje! Danas su me opet,dvije nepoznate cure otpratile do stanice,a Indigo poludjela od brige za mene. Dobri ljudi, ljudi kojima je stalo do ove olupine. Tad sam shvatio da mogu napisati milijun pjesama, to neÃ¦e promijeniti niÅ¡ta,jer pjesme su u smeÃ°em Eldoradu njenih oÃ¨iju, u pruÅ¾enoj ruci i prijateljskoj gesti. To se ne moÅ¾e oponaÅ¡ati. U jednom sam se ludom trenutku ugledao kao bogatog pisca koji je zareadio milijune kritizirajuÃ¦i druÅ¡tvo. Tako Ã¦u se za trideset godina ustati iz kreveta, poljubiti u Ã¨elo dvadeset godina mlaÃ°u ljubavnicu, pogledati se u zrcalo i pomisliti: Jebem mu mater, isti sam Hemmingway!". A svijet se nije promijenio,promijenio sam se ja.I to je vic zbog kojeg se pisci ubijaju. Ali to je sad nebitno, pisac iz priÃ¨e moÅ¾e biti frustrirani alkos s Ribnjaka, ili posluÅ¡ni sin bogatih roditelja,ili Å¾enskar koji mijenja cure kao Ã¨arape sluÅ¾eÃ¦i se otrcanim forama. Svi smo mi jedno nesretno bratstvo ljudi,Å¡to pokazujemo na sve moguÃ¦e naÃ¨ine. Napipao sam plavi walter u dÅ¾epu jakne i zapalio. Duhan je smanjio neugodu u Å¾elucu. Dim se dizao prema nebu. Bilo je bolesne blijede boje, bez plavetnila. Mogu li na takvom nebu Å¾ivjeti anÃ°eli? UliÃ¦ne svjetiljke,bljeÅ¡tavi putokazi u noÃ¦i sad su slabaÅ¡no sjali zasjenjeni svjetloÅ¡Ã¦u prokletog dana,tuÅ¾no podsjeÃ¦ajuÃ¦i na moju ljubavnicu tamu, na svjetove viÃ°ene na opijatima, na bogate,lude noÃ¦i, na kaos osjeÃ¦aja i pogleda i na mekani krvavi mjesec.To je varka, sad to vidim i nebo je pokazalo svoju jadnu golotinju, bez zvjezdane biÅ¾uterije, tuÅ¾na bludnica koju sam iskoristio do kraja. Nema anÃ°ela gore,samo usamljeni sateliti... AnÃ°eli su ovdje, i ja to dosad nisam vidio. Da nema takvih ljudi davno bih se bacio pod bidroveÃ¨ki autobus. Ja im vraÃ¦am zaboravljajuÃ¦i sve dobro,Å¡to su uÃ¨inili za mene i uniÅ¡tavajuÃ¦i se zbog loÅ¡ih dogaÃ°aja. A Gaelini poljupci, svaka Indigina rijeÃ¨ i ona cura koja mi je drÅ¾ala glavu dok sam bljuvao sinoÃ¦ trebali bi zasjeniti svaki moj brodolom. To su male stvari Ã¨inom, ali velike ljubavlju,a nije li ljubav ono Å¡to,pogreÅ¡no, traÅ¾im na noÃ¦nom nebu?Dosad sam uvijek stavljao ono Å¡to imam na crveno, zbog mrÅ¾nje prema sebi, i naravno da bi izlazilo crno jer je netko namjestio rulet. Ali stavljao sam ljubav dobrih ljudi,precjenjujuÃ¦i je bezobrazno, na kocku zbog vlastite tuge. Sjetio sam se Gatsbyja. Tako prolaze oni koji vjeruju u ljude? Kako bilo, ja se viÅ¡e ne Å¾elim kockati i gubiti, ako ne zbog sebe onda zbog ljudi kakva je Indigo, mojih anÃ°ela osamljenostiGotovo je s tim, viÅ¡e neÃ¦u iznevjeriti svog anÃ°ela, ni zbog sve tuge ovog svijeta.Sam sebi niÅ¡ta ne znaÃ¨im,ali ona mi znaÃ¨i previÅ¡e.Prvi put u Å¾ivotu, odluÃ¨io sam krenuti po prugi svojih snova praÃ¦en svjetloÅ¡Ã¦u dobrih ljudi, ne osvrÃ¦uÃ¦i se na laÅ¾ni sjaj. PoÅ¡ao sam Dravskom, osvrnuo se i bacio opuÅ¡ak.
"Slatko sanjaj,moj anÃ°ele,zasluÅ¾ila si"-rekao sam prema kuÃ¦i.- ". Imamo jedno drugo,a svijet nek se jebe o svom troÅ¡ku...
A zastor na prozoru sobe se lagano zanjihao...Zgazio sam opuÅ¡ak i krenuo...

Top

Enchanted lady

Post subject:

Posted: 19. 12. 2006. 02:03

Joined: 17. 12. 2006. 22:28
Posts: 50
Location: Enchanted land

Moriarty, . . . i Ode . . . Stvarno ... ostala sam ... bez rijeci ... jos 'davno' nekad kad sam citala vase textove, mada mi je pravo bilo mrsko da se registrujem, zbog suvisnih teoretisanja i natjecanja 'ko je pametniji'... , mislim inace na forumu ..Nevazno ...
Svidjaju mi se vasi stilovi ... ono praaaaaaaaaavo!!! :wink:

Top

Enchanted lady

Post subject:

Posted: 19. 12. 2006. 02:08

Joined: 17. 12. 2006. 22:28
Posts: 50
Location: Enchanted land

Ev' neke moje analize ....

Pravo na ljude

Cudno je to kako u zadnje vrijeme primjecujem sve vise osobina kod ljudi. Mozda sam ih i prije primjecivala, ali nisu mi u toj mjeri zaokupljale misli. Bas sad, iz nekih mojih potreba, ne mogu da ih prestanem analizirati koliko god da se trudim.
I, ove veceri sam sama sjedila u kuhinji i citala nesto iz savremene knjizevnosti. Bas ova knjiga je cjelina silnih mojih analiza, a nisam umjela da ih zapisem, hronolosko poredanih u savrsenu harmoniju mojih neskladnih zaokupljenosti. Prvo sam konstantno mislila o samo jednoj pojavi, potom o dvije, tri, a sada im ne znam ni broja. Ipak, nisu toliko razbacane. Uvijek postoji ona jedna o kojoj se najvise brinem, a ostale su nekako na istom nivou ili pribliznom. Mada, ta glavna preokupacija nije uvijek na tronu. Vremenom se mijenjaju. Ne zato sto gube znacaj, nego sto ih definisem, pustim da malo odstoje ili ih definisem u potpunosti i pustim da izadju iz okova, a onda neka druga dodju na njihovo mjesto i ciklus se nastavlja. Postoje i one preokupacije koje su toliko znacajne da ih ne mogu potisnuti iako to ponekad i zelim; cesto budu na tronu, cesce nego sto bi bilo realno - jedino cime ne mogu da upravljam.
Ovaj put nisam nista napustila zauvijek i broj se povecao za jedan.
Vjerovatno, ova osobina ljudi proizilazi iz neke druge, mozda malo blize nuli sa lijeve strane.
Kakvo je to novoizvedeno "pravo na ljude"?!
Ako vam je neko blizak ili imate bilo kakvu relaciju s' njim, odnosno njom, pobijam bilo kakvu pomisao o tome da time posjedujete pravo na njega kao neki predmet. Kada zelite, skinete prasinu; pomjerite ga na neko drugo mjesto (koje, naravno, vama odgovara) bez pitanja, jer ste vec zamislili da ono nema pravo da govori. Onda, ako vam se prohtije, nekom ga posudite, poklonite ili, u najgorem slucaju,bacite ga u smece, jer ste ubijedjeni da vam vise ne treba. I, nije vas briga hoce li se slomiti; sam kisnuti na pustom brezuljku; hoce li ga neko drugi uzeti onako slomljenog, jer vi ga, ionako, niste vise trebali. Samim tim, misleci da je diskriminacija ako se neko prema vama tako postavi, a vi imate biti pravo tako postavljeni, moze se jednim velikim dijelom nazvati sebicnoscu. Vjerovatno iza toga stoji jos mnostvo razloga koji su to izazvali, ali ni svi oni nece naci opravdanje.
Vecina vodecih skupina bore se za neki vid tolerancije ( ili bar kazu da se bore), dok ja bas mislim suprotno. Naravno, tolerancija bi trebala postojati, ali u iznimno malim kolicinama, jer sve dok je bude postojala u izobilju, masovno iskoristavanje ce zadobiti previsoku poziciju. Sama tolerancija je jedan vid prastanja, a ono mora imati granice.
Tesko je, recimo, ljubavnicima kada njihove emocije nisu na istom nivou ustrajalosti, a moraju naci ultimatum ili su prisiljeni da prestanu sa tom ludoscu, mada je uvijek jedno koje ne moze da nastavi dalje samo i onako od umrtvljenog predmeta bez sposobnosti govora mora da ozivi svaki dio kamenog (ili nekog drugog materijala) ogranizma sasvim sam.
Mnostvo pojedinosti me impresioniralo. Mozda to silno razmisljanje nije, uopste, neophodno, ali ja ne mogu ga zaustaviti. Povrh toga, smatram da je steta sto ne mogu zabiljeziti sve sto mi zaokuplja misli, ali za to bi mi trebalo puno vise od ovog vremena. Previse je razlicitih oblika zivota u samo jednom tijelu da bi ih uspjela zadovoljiti, mada se svaki od njih pojedinacno namece onda kad se to njemu prohtije, malokad gledajuci na ostale. I, prazno tijelo je cesto trpilo tu unutrasnju borbu razlicitih mene.
Ne mogu vise da odlazem citanje. Tako sam nestrpljiva zbog saznanja na narednoj stranici.
Nisam vise sigurna da li je ovaj put zamijenjeno ono sta je na tronu ili sam tron . . .

Top

Moriarty

Post subject:

Posted: 19. 12. 2006. 21:52

Joined: 28. 09. 2006. 18:46
Posts: 51
Location: Zagreb

Hekatin bolji svijet
Izroni iz toplog bazena od ruÅ¾a
Moja barÅ¡unasta ljepotice...
Na mekoj koÅ¾i ponesi uzorke
svemirske svjetlosti u tamu.
Zapljusni nas svojom toplinom
Nas koji Ã¨eznemo za dalekim rijekama
i otocima...
Mirnim iznad plima

KreÃ¦i se kroz tamu takva kakva jesi
podatna i meka
Oblinama diktirajuÃ¦i tok ceremonije
Obgrli samotnu stijenu.
Dodirom posveti
Hekatin bolji svijet

Zapitaj se o mom Edenu!
VoliÅ¡ li ove melodije, grubih preplitanja njeÅ¾ne poput kukca na vjetru?
A i zvijezde se povlaÃ¨e svakim danom pred oÃ¨ajnom poplavom jantarnog sjaja

Stvorimo savrÅ¡eni, blistavi opal
neravni idol asimetrije...
Iz mrmljajuÃ¦e pjene zanosa.

KreÃ¦i se kroz tamu, draga.
Odsviraj ples kiÅ¡e svojim punim usnama
Zmija na obronku tvog gleÅ¾nja
opasana krhkom palistradom zlata,
Iz ljubavnog delirija polako nam se bliÅ¾i
Hekatin bolji svijet

Top

~Â°~

Post subject:

Posted: 19. 12. 2006. 22:50

Joined: 09. 09. 2005. 21:17
Posts: 3443
Location: ...u hypothalamusu, zasad...

Mmmmm, Moriarty, vrlo mi je interesantan ovaj tvoj fetis - jantar. Pojavljuje se na nekoliko mjesta u tvojim stihovima... Da li si razmisljao o tome zasto bas jantar, mislim da li si analizirao tu potrebu za ucestalim koristenjem ove rijeci? Znas, zainteresovalo me je jer je:
"Elektricitet, elektroni, elektriÄna (struja), elektronika i druge rijeÄi koje poÄinju s "elektr..." potjeÄu od grÄke rijeÄi "elektor" Å¡to znaÄi "zraka sunca". U grÄkom "elektron" je rijeÄ za jantar. Jantar je veoma lijepa zlatno smeÄ‘a "stijena" koja svjetluca naranÄasto i Å¾uto na zrakama sunca. Jantar je u stvari fosilizirani biljni sok. AntiÄki Grci su otkrili da jantar ima Äudno svojstvo, privlaÄi perje, kada se protrlja o krzno ili drugi sliÄan materijal. Oni pak nisu znali Å¡to je prouzroÄilo taj fenomen. Dakle, Grci su otkrili jedan od prvih primjera statiÄkog elektriciteta (Poglavlje 3). Latinska rijeÄ "electricus" znaÄi proizveden od jantara trenjem. Tako smo dobili naÅ¡e rijeÄi koje poÄinju s "elektr..." od grÄke i latinske rijeÄi jantar. " -izvor s Interneta

@Enchanted lady: Hvala!!!
Ima nesto u ovoj tvojoj analizi sto me je racionalno zaintrigiralo (teza da bi tolerancija trebala biti ogranicena, definisanje sebicnosti itd.) i to zato sto bih ja to dosta drugacije, ako ne i opozitno, postavila. Zaintrigiralo me je, naravno, i zato sto nudis dobre argumete. Napisacu to, u narednih nekoliko dana, ovdje, pa onda mozemo diskutovati, ukoliko zelis, putem pp-a. A ovaj dio me je i emocionalno takao : "...i onako od umrtvljenog predmeta bez sposobnosti govora mora da ozivi svaki dio kamenog (ili nekog drugog materijala) ogranizma sasvim sam.", suvise poznat osjecaj... i, mozda pomalo bestijalno, ali divan.

Ovaj topic je izrastao u jedan lijep i interesantan kutak!

Top

Page 7 of 37

[ 733 posts ]

Go to page Previous 1 ... 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10 ... 37 Next

Board index » Ostalo » Art Corner

All times are UTC + 1 hour [ DST ]

Who is online

Users browsing this forum: No registered users and 0 guests

You cannot post new topics in this forum
You cannot reply to topics in this forum
You cannot edit your posts in this forum
You cannot delete your posts in this forum

Jump to: