Eto cekam da neko odgovori, ali izgleda moram ja prvi...
Kroz moje oci...
Da pocnem kliseizirano: punk iliti hardcore* je sloboda. Oslobadjanje svojih misli i svoga zivota od stega u koje smo zamrseni od samoga rodjenja. Od prvih koraka koje ucinimo u svijetu, uce nas sta smijemo a sta ne smijemo, sta je dobro a sta lose, uce nas obavezama, govore nam sta trebamo a sta moramo da ucinimo. Za mene je hardcore ponovno ucenje toga svega, ali bez njihovih napamet naucenih moralnih normi i standarda. Sloboda je odbacivanje svih ucenja organizovanih religija, koje su se kroz stotine godina pokazale kao mocno manipulacijsko oruzje u rukama "onih gore". Samim tim, i odbacivanje njihovih etickih normi, koje su tu radi kontrole, a ne radi prave ljubavi prema dobru i covjecanstvu. Sloboda je i odbacivanje smijesnih grupacija ljudi u nacije, koje su nastale kao posljedica drzave, koja je, opet, nastala radi lakseg pretvaranja ljudi u dobrovoljne robove. Ako nigdje na svijetu, barem ovdje bi panker i koreri trebali kategoricki odbacivati bilo kakve podjele na nacije i vjere, jer je nama to donijelo dovoljno mrtvih prijatelja, oceva i rodjaka, a nakon rata su nam izvlakuse na racun tih podjela donijele 12 godina nezaposlenosti, stagnacije, sirenja narkomanije medju mladim i ocajnim ljudima i ko zna sta jos lose...
Hardcore je dozvoljavanja slobode drugim bicima. Hardcore je ne ubijati zivotinje, samo zato sto nam se svidja ukus njihovog mesa, ni mi ne bi zeljeli da zbog toga neko nas ubija. Hardcore je potpuno uvazavati izbore drugih ljudi koji NE UGROZAVAJU nikoga - hardcore najnormalnije dozivljavati i druziti se sa gay osobama (a to je kod nas fuj, bljak bolesnik!), normalno gledati na rome, subotare, metroseksualce, jer je to njihov izbor, a ne neko zlo od kojeg cemo svi stradati... Hardcore je ljubav prema ljudima, a ne mrznja (mrznja da, ali prema sistemu, ne kao klisheu - onima na vlasti i birokracijskom apratu, vec kao skupu odnosa medju ljudima).
Hardcore je bijes prema nepravdi. Nepravdi koja je svuda oko nas. Bijes koji osjetis kada znas da od tvojih osam sati rada dnevno, tebi ode zarada od 2-3 sata, ostalo radis za druge. Bijes koji osjetis svkai put kada pomislis da se dnevno baci nekoliko tona hrane u razvijenim zemljama, radi odrzanja konkurentnih cijena i stvaranja veceg profita, a na drugoj strani hemisfere ljudi umiru od gladi. Mrznja koju osjetis prema svakom u piramidi autorireta, koji slijepo i zivotom cuva poredak nepravde. Hardcore nije tinejdzersko pljuvanje po sistemu, bezrazlozno i tvrdoglavo inacenje sa nastavnicom, da bi se pokazalo da si buntovnik, da mora biti po tvome i da ti nesto smeta... Hardcore nije borba sa ljudima, vec sa poretkom i sa nacinom razmisljanja u koji su ljudi kalupirani...
Hardcore je borba protiv kapitalizma, borba za humanije i pravednije uredjenje odnosa medju ljudima. Hardcore je DIY zivljenje i Anarhizam. Hardcore je ne kupiti proizvod Multinacionalnih kompanija (coca-cola, adidas, sony i jos stotine drugih), koje svoje radnike placaju jadno, a proizvod naplate itekako skupo. Hardcore je uraditi ono sto mozes sam, ne placajuci pri tom nekog drugog da to uradi umjesto tebe. Hardcore je sam spremati sebi hranu, ne kupovati hranu koju su drugi spremili i time pojacavati lanac zavisnosti u ovom sistemu. Hardcore je sto veca stopa osamostaljenosti od industrije kapitalizma, koji od nas zahtijeva da kupujemo, koji nas cini potpuno slabasnim i zavisnim od odnosa kupovine i prodaje, potpuno nesamostalnim, negospodarima svojih zivota.
Hardcore je strast koju tvoje bice osjeti kada u njemu sijevne misao o slobodi, zelja koja te tjera da se oslobodis ove uzadi koja te veze za tlo i pokusas poletjeti, makar i na slomljenim krilima...
* Hardcore ili punk su ideoloski pokreti, potpuno identicni, nastali s kraja sedamdesetih godina. Razlika se pojavljuje tek u muzickom smislu. Hardcore-om se naziva brza, agresivna i jednostavna muzika koju su svirali ljudi koji otprilike ovako razmisljaju... Nazalost, danas je u 90 posto slucajeva ostala samo muzika, ne i ideali...
|