|
et stoner: ja bi tu pjesmu nazvo: "prima mi se prstenjak, a nemam dže"
a sad priÄa:
PREBIJANJE DUGA
U zadimljenu garažnu birtiju "Sloga" je uÅ¡ao mladić od nekih dvadesetak godina sa fasciklom u rukama, obuÄen u iznoÅ¡enu koÅ¡ulju i farmerke, blijedog i boleÅ¡ljivog lica, malo ćopav na jednu nogu. Bog mu nije dao mnogo na izgled, a sudeći po njegovom odijelu, nije mu mnogo dao ni materijalnog dobra. Sjeo je za jedan sto u ćoÅ¡ku i izvadio cigarete na sto. PuÅ¡io je zlatni "Paramount", najgoru meÄ‘u najgorim cigaretama dostupnim na ovim prostorima. Nervozno izvadi svojim tresućim rukama izrazito malih Å¡aka jedan cigar i zapali ga. Na prvi dim se zakaÅ¡ljao kao levat, otkrivajući svoj naroÄito kratak puÅ¡aÄki staž. Od crvenog starca koji je priÅ¡ao da ga usluži zatražio je cjenovnik, ali dobo je samo zbunjen i iznenaÄ‘en pogled i odgovor: "Bog te jebo sine, znaÅ¡ ti gdje si ti do'Å¡o?" Krenuo je da se raspita za cijene, ali stari mu to ne dozvoli, već uzvrati pitanjem: "Å ta hoćeÅ¡?", a kada ovaj reÄe dosta neodluÄno: "Paa... neku pivu...", stari mu okrenu leÄ‘a i ode po pivo, te mladić osta uskraćen za odgovore koje je naumio da dobije.
Osim naÅ¡ega 'junaka', u bircu je bilo joÅ¡ dvanaest gostiju, jedanaest muÅ¡karaca i jedna žena. To su bili ugalvnom stariji ljudi, zavidnih alkoholiÄarskih karijera, svi izborani, krezavi, naduvenih podoÄnjaka i krvavih oÄiju. Svi su puÅ¡ili, svi su pili. Jedini pripadnik ženskoga spola je imao nekih dvjesto kila, u plavo obojenu kosu sa sijedim izrastkom od skoro deset cenata, podbuhlog, crvenog lica na kom su se kapilari vidjeli kao da ih je neko nacrtao. U ustima joj se klatila cigara, zabodena na mjesto dvojke koja je najvjerovatnije bila negdje izbijena, prilikom kakvog pada u piću. Jedan propali gospodin sa Å¡eÅ¡irom i brkovima koji su po sredini bili žuti kao nekakvo bolesno govno, poremećene ravnoteže pijanstvom od ranog jutra, je jedini govorio u cijeloj kafani, a i njega niko nije luÅ¡ao, već je on to srao u prazno, neÅ¡to o tome kako je on bio kapetan broda. Osim tog pripovjedaÄa bez publike Äiji izraz lica kao da je govorio: "Velika sam ja riba bio ljudi moji, ali eto, sjebaÅ¡e i mene...", sva ostala lica su bila u potpunosti bezizražajna. Niko nije niÄim odavao bilo kakvo duÅ¡evno stanje, kao da su bili lutke, samo su sjedili, cugali i puÅ¡ili cigare. Sumornu tiÅ¡inu su jedino remetili navodni kapetan i glas radijskog spikera koji je Äitao nekakve aforizme, da te bog saÄuva glupe. Mladić sa poÄetka priÄe je i dalje nervozno puÅ¡io. Pivo gotovo nije ni dohvatio. Stalno je bacao pogled kroz izlog kafane, prljav i mutan kao kakva gradska lokva. Izvadio je iz fascikle nekakve papire i indeks, te stao da to razgleda. Sjedio je tako dobrih pola sata, a onda se obratio svom prvom susjedu, Äovjeku sa kapom nabijenom samo do uÅ¡iju i nekakvom Å¡uÅ¡kavom vjetrovkom, koja je do pola bila ljubiÄasta, a od pola zelena, koji je pio konjak na stolu koji se ljuljao zbog razliÄitih dužina nogu, klasiÄnog kvara birtijskih stolova:
- Izvinite gospodine! Da li poznajete izvjesnoga Miću, i da li takav uopÅ¡te svraća ovdje? Znate, ja sam student, a on bi mi trebao neÅ¡to pomoći oko jedne zadaće koju neizistavno moram sutra predati, inaÄe ću morati da obnovim godinu. -
Ovaj ga je dobro odmjerio, kao da razmišlja šta da mu kaže, a onda se proderao kao mahnit vrlo nerazgovijetnim krikom: - ŠTA SI REK'O?! - Mladić se malko sjeba, što od siline glasa ovog pijanca, što od alkoholne zapare koja je izbila zajedno sa glasom iz utrobe upitanog, a onda ponovi pitanje:
- Znate, ja sam student sociologije, i ako sutra ne predam ovu zadaću, koju nisam u stanju sam da uradim, obnoviću godinu. Imam dogovor sa gospodinom Mićom u ovoj kafani, ali njega još nema i mnogo kasni, pa vas pitam da li on uopšte ovde ikada svraća, jer sumnjam da se ja i on baš nismo dobro razumijeli.-
Pjandura se opet zagleda u njega, pa okrenu pogled u plafon, sastavi svoj konjak i uze cigaretu da zapali. Sve vrijeme mladić ga je gledao oÄekujući odgovora. Ovaj uvuÄe dug dim, zadrža ga koji trenutak, otpuhnu i dreknu se konobaru: - Husnija! Dajder mi naspi! -, a onda konaÄno vrati pogled na mladića, koji se sav unervozio od Äekanja, i dreknu: - JEL MENI PRIÄŒAÅ ? JA SAM NAGLUH, A NISAM TE, VALA, NI SLUÅ O! Å TA HOĆEÅ KOG ÄAVLA? - Mladić ga je gledao zaprepaÅ¡teno ne znajući Å¡ta da kaže. Ovaj se zataÄkao u njega kao da se deÅ¡ava neko Äudo.
- Ejh jebo ga ti Å erife, ne zaj'baji momka jeboga bog, vi'Å¡ da se sav zabunio! Å ta ti treba sine, on ti slabo Äuje, a i pijan je danima, jeb'o njega! - , spasonosno se obrati mladiću bolesno mrÅ¡avi, sa grozno upalim obrazima i oÄima, gost kafane.
Nakon Å¡to se malo pribrao, naÅ¡ mladić se obrati svome spasiocu: - Ja sam student sociologije i nalazim se u nezavidnom položaju. Naime, znate, imam jednu zadaću koju neizostavno moram sutra da predam, inaÄe ću morati obnoviti godinu! Dogovorio sam se sa gospodinom Mićom da se susretnemo u ovoj kafani, ali on mnogo kasni, pa me zanima da li iko poznaje gosn Miću i može li mi iko reći da li taj ovdje svraća i gdje ga mogu naći uopÅ¡te! To mi je uistinu neophodno...-
- A imaÅ¡ li ti ime sine, ja sam naviko da se sa neznancima prvo upoznam, a ako to u tvom selu nije obiÄaj, u mom bogme jest.-, prekinu ga leÅ¡-pjano.
- Oh! Naravno! Izvinite! Ja se zovem Hakala! A sad da li znate gdje mogu...-
- Idriz, drago mi je! E de sad reci Å¡ta te muÄi, pa ćemo vidit kako da pomognemo, nije prop'o svijet jeboga bog ga jebo...-
Hakala, bijesan kao ris, pribra se i opet ponovi: - Ja sam student sociologije -, a neko iz sale dobaci: "Jeb'la te sociologija! Ko je vidio hajra od tog! - i, eto, nalazim se u nezavidnom položaju, jer dužan sam sutra predati jednu zadaću koju nisam u stanju da sam uradim, a gospodin Mićo, koji vlada tom materijom je trebao biti ovdje prije skoro cijeli sat, kako bi mi pomogao, ali njega nema, pa vas ja pitam, da li poznajete gospon Miću i da li on ovdje ikad svraća? Ako ne predam tu zadaću taÄno uraÄ‘enu, moram obnoviti godinu, a živim u oskudici popriliÄnoj. -
- Pa nije to neki problem, šta si se unervozio bolan! Deder ti popij još jednu slobodno! Husnija! Daj nam bogati dvije pive vamo! -
- Znam da nije problem, ali možete li mi dođavola reći onda gdje bude taj Mićo?! -
Idriz ga pogleda preko oka dok je pio svoje pivo, a kad spusti flaÅ¡u reÄe mu: - Pa kako ja kog kurca da znam gdje je taj tvoj Mićo! Nemam pojma dijete o kom' priÄaÅ¡! Da si me pito za Papeta il' za Belog, il' za Koku, Esmu, Husniju, il' bilo kog od ove raje Å¡to sjedi u kafani ja bi' ti odmah rek'o, al' za tog tvog Miću ja Äuo nisam za života! -
Hakala nije mogao da vjeruje. Toliko je pobijesnio da bi najradije sad skoÄio i izdevetao ovu kostursku propalicu koja ga je tu zamajavala. Savlado je bijes i pokupio papire u fasciklu, uzeo svoj indeks i ostatak svojih stvari, i krenuo da plati kako bi Å¡to prije pobjegao odavde. MeÄ‘utim, taman kad ustade konobar Husnija donese pive, a Idriz se ponovo obrati Hakali:
- Sjedi bolan ÄovjeÄe, kud si navalio! Sjedi popij pivu majka mu stara, jebala te zadaća i Mićo! ÄŒekaj bolan, Å¡ta odmah fursetiÅ¡ kog kurca! Ako ja ne znam, možda neko od ostalih zna! Ja ovdje ionako pijem rijetko, ja pijem najÄešće u 'Å toku'. -
Na ove rijeÄi, a viÅ¡e na tek pristiglo pivo, Hakala opet sjede i zapali govnjavi 'Paramount'. Idriz je i dalje neÅ¡to mrmljao kako nije propao svijet zbog zadaće. Kada se nagledao Hakaline nervoze, ustade sa stolice i prodera se da ga svi Äuju:
- Ljudi! Jel poznaje iko nakog Miću od vas? Ovaj mladić ga traži vezano za nekakvu zadaću! -
Iz gomile se zaÄulo raznih odgovora, ali niko niÅ¡ta konkretno, a većina nevezano za pitanje. Hakalinom stolu priÄ‘e Koka, proćelav i snažne graÄ‘e, sa brkovima gustim i crnim kao ugalj, i upita ga:
- A da ti sine sluÄajno ne tražiÅ¡ Profesora? Ima jedan Profesor Å¡to ovdje svraća, a on se zove Mićo. Da ti on ne treba sluÄajno? -
Izbezumljeni Hakala se najzad prodera: - PA DESET PUTA GOVORIM ZA KOJI KURAC SAM DOŠ'O I DESET PUTA TRAŽIM JEBENOG MIĆU DA MI POMOGNE OKO FAKULTETSKIH PROBLEMA, VALJDA JE LOGOIČNO DA TRAŽIM PROFESORA MIĆU U PIZDU MATERINU!!! -
Koka se onda okrenu masi i dreknu:
- Ljudi! Pa on traži Profesora! Profesor je Mićo! -
Svi u kafani prokomentarisaÅ¡e manje-viÅ¡e sliÄno:
- Pa znam ja Profesora, Profesor ovdje visi! Što odmah ne kaže jebo ga ja! -
Onda svi opet nastaviÅ¡e da budu bezliÄni i da piju svoja pića i puÅ¡e cigarete. Hakala, videći da mu nema druge nego dernjavom, opet kriknu:
- PA JEBOGA BOG GA JEBO, HOĆE LI MI IKO KAZAT' GDJE JE MIĆO ILI PROFESOR, KAKO GOD, MAJKU MU VIŠE, STO PUTA SAM PIT'O!!! -
Na ovo mu konobar Husnija odgovori:
- Mali, mogo bi ti malko manje lajat, znaÅ¡! Ipak su ovdje stariji ljudi od tebe, ti k'o da i nemaÅ¡ kućnog odgoja, mnogo si nepristojan i kurÄevit! -
Hakala, izrevoltiran ponašanjem ove pijane bagre, izusti:
- Imam samo oca, ali kao da ga nemam! Po cijeli jebeni dan je pijan i isti je kao i svi vi ovdje! Vjerovatno ga i poznajete! Moj otac je Hakija! Hakija Uzelac! AlkoholiÄar nad alkoholiÄarima, taj popije flaÅ¡u vinjaka dok si trepnuo! -
Na ove rijeÄi Äitava kafana pokloni Hakali pažnju. Svi ga pogledaÅ¡e znaÄajno, i on shvati da je pominjanjem imena svoga oca, koji je uistinu bio propalica i pijandura kakvu svijet nije vidio, izazvao nekakvu reakciju, ali na tim bezizražajnim licima nije uspio dokuÄiti da li je to za njega pozitivno ili negativno, pa on odluÄi da zaigra na sreću:
- Jeste! Dobro ste Äuli! Ja sam sin Hakije Uzelca, notornog alkoholiÄara, kockara, bludnika i viÅ¡estrukog zakonskog prestupnika! Isti je kao i vi, sa njim se ne može razgovarati kao ni sa vama! Po cijeli dan mi psuje mrtvu majku i ometa mi uÄenje! ÄŒudim se kako ga do sada niko nije ubio koliko taj vrijeÄ‘a sve oko sebe! Svi ste vi bagra pogana! Svi do jednog! Sve go Hakac! Sve! - , vikao je uzbuÄ‘eni Hakala, koji se nafurao da je pominjanjem oÄeva imena ulio neko strahopoÅ¡tovanje toj pijanoj ekipi. Svi su ga i dalje gledali, pa Äak i nagluhi Å erif, koji niÅ¡ta od Hakalinog govora nije razumio kako treba, a Husnija mu se jedini obrati:
- Zar je moguće da i Hakija Uzelac ima sina... taj je najgora propalica u životu što sam vidio, i ne mogu vjerovati da taj ima dijete! Poznajem ga godinama, doduše uglavnom iz viđenja, i uvijek je mortus pijan i u nekakvom belaju.. -, ali njegovo izlaganje prekide Hakala, koji je mislio da ih ima u šaci. pokazujući po kafani prvu stranicu svog zamašćenog indeksa na kom se lijepo vidjelo da se on zove Hakala Uzelac, od oca Hakije Uzelca.
- Evo! Evo ako ne vjerujete! Ovdje ne piÅ¡e ni Betmen, ni Robin ni Supermen, nego HAKIJA UZELAC! On je moj otac! I da znate da ću mu kazati kakvi ste! Sve ću mu reći! BaÅ¡ sve! - dernjao se Hakala ko sumanut, ali lica oko njega se stadoÅ¡e smrkavati, te on izgubi sigurnost i stade da spuÅ¡ta ton. Kada je potpuno prestao govoriti i pogledao dvanaest pijanih i ljutih lica, skontao je da se zajebao u svojoj procjeni kako se oni boje njegovog oca Hakije. Å utnja potraja skoro Äitav minut. Pijanci se okupiÅ¡e svi oko Hakale, koji se kupao u znoju. Husnija prvi reÄe:
- Hakija Uzelac u ovoj kafani dvjesta Äetres maraka ima tri mjeseca, osim toga, zadnji put kada je bio ovdje iskenj'o se u pisoar i ostavio meni da poÄistim. - a za njim redom stadoÅ¡e svi da bacaju optužbe:
- Meni je ukr'o kleme i dužan mi je petnes marki! -
- Mene je izradio kad sam iÅ¡o da se pomariÅ¡em kod Keke u kafanu, rek'o da će doć da mi pomogne kad zavrÅ¡i pivu, pa piÄka nije doÅ¡'o! Ubili me tamo, krv sam mjesec dana pi'Å¡o! -
- Meni je podero vindjaku na pet mjesta bez razloga. Još mi se pred unukom, a unuka mi peti osnovne, skid'o go i pokazivo im kurac! -
- Od mene je posudio video ima godina, i nikad ga nije vratio! Kleo se u majku da mu treba da presnimava nakih pornića, al' nit' mi je vratio video, nit' mi je pornića dao! A video bio 'gorenje', dobar pravo, ja kad sam ga uzimo bio najskuplji u radnji! -
I predstavnik ljepÅ¡eg spola je imao tužbu na Hakiju Uzelca: - Meni je piÄka na foru izbio zub kad smo zakuhali prije Äet'ri mjeseca! Ja izaÅ¡la da se pobijemo ko ljudi, on ko peder doÅ¡o: "Nemoj Esma majke ti! Bolan pa ti si žensko!", i glavom me spiÄio, izbio mi dvojku i pobjego! Rekla sam nane mi, kad ga ufatim da će me se sjećat do kraja života! -
Redale su se optužbe jedna za drugom, te ukro pare, te izradio za ovo, izradio za ono, uvrijedio ovog, uvrijedio onog, i Å¡ta sve ne. Jedini nagluhi Å erif nije imao pritužbe, ali on svakako nije ni kontao o Äemu se radi, jer je Äuo samo nerazgovijetan žamor. Hakala, kada je konaÄno shvatio da je pojeo govno, stade da se vadi: - Ljudi! Pa on i mene mrzi i maltretira Äitav život! I ja sam kao i vi! I mene je ta bitanga i zajebala, i pokrala i izradila milion puta! - , ali masa ne odobri ovu vadionu, već stadoÅ¡e da mu psuju i da ga optužuju svi uglas. Kako se buka povećavala i Å erif posta svjestan da je posrijedi belaj i da se njegove kolege deru na ovog ofucanog mladića, te on prvi skoÄi, i uz rijeÄi: "JEBEM LI TI MAJKU VLAÅ KU!", nakaÄi jadnog Hakalu Å¡akom posred lica, od kog se jadnik sruÅ¡i na pod. Pola sata su ga tukli na sve moguće naÄine, jebavajući mu 'i mrtvo, i živo'. Isprobali su na njemu cijeli inventar. Idruz mu je skakao na leÄ‘a sa stola. Esma mu je obraÄ‘ivala bubrege aluminijskim zogerom, koji se od siline udaraca sav sjebao, pa je Husnija onda stao da jebe Esmi bogove Å¡to mu sjebava radnju, te se oni umalo izmeÄ‘u sebe ne pobiÅ¡e, ali u tuÄi ih razvadi na podu sklupÄani Hakala na kome su oboje iskalili novonastali bijes. Pa Äak i onaj 'kapetan broda', koji je bio sasuÅ¡en kao kakva granÄica i koji je hodao uz pomoć Å¡tapa, se nadvio iznad ugruvanog Hakale i stao da 'ubada' svojim Å¡tapom po bijedniku Hakali.
Nakon Å¡to su ga polomili ko piÄku, izbaciÅ¡e ga na ploÄnik kao kakvu vreću smeća, a konobar-Å¡anker-vlasnik radnje Husnija, ispred raje iz garažne birtije 'Sloga', mu na kraju dobaci:
- To ti je za ćaćine bezobrazluke i lopovluke, i za ove tri pive što si im'o ti! Pozdravi starog, i reci mu da je donji kad ga ufatimo, jebaćemo mu sve po spisku! -
Hakala, sav krvav, cijuknu: - Ja sam samo jedno pivo naruÄio jebem vam majku mrtvu da vam jebem posred piÄke lažljive!!! - a Idriz mu odgovori: - Ako ti se vratim, ima da te ubijem triput gore! Vidi se da si Hakijin sin jebem ti alaha mrtvog i majku kuravu, jesi li lijepo zvao pive nama dvojici!!! Idriz tuÄe varalice, ali Idriz nije nepoÅ¡ten! -
Hakala stade gorko da rida i da im psuje sve Å¡to se mogao sjetiti, od žene, boga, oca, majke mrtve do djece u pelenama i rodne grude, i odvuÄe se niz ulicu takav unezvijeren. Ovi ga ispratiÅ¡e pogrdama i smijehom, i konaÄno se vratiÅ¡e u birtiju.
Nakon desetak minuta Hakala shvati da mu je indeks ostao u kafani, te on odluÄi da se vrati po njega, jer ako to sad ne uÄini, vjerovatno ga nikada viÅ¡e neće ni vidjeti. Vratio se tamo, upao i proderao se:
- Ubiste me ni krivog, ni dužnog, ali bar mi indeks vratite! Bar indeks! Bez njega sam niko i niÅ¡ta, ako imate trunÄicu srca, molim vas, vratite mi ga! Molim vas gospodo... - a Idriz mu odgovori uz osmijeh: - Nek' ti doÄ‘e babo po indeks, a do tad treba Å erifu! -, i pokaza mu na Å erifa koji je sjedio za istim sjebanim stolom za kojim ga je i zatekao, samo Å¡to je klateći sto sad stekao ravnotežu, poÅ¡to mu je pod kraću nogu bio podmetnut Hakalin indeks. Hakala htjede da im se opet ispsuje i nekako iskali svoj bijes, ali iza Å¡anka izleti Husnija sa nožem i zaganja ga, te siromah Hakala pobježe glavom bez obzira.
Kada je konaÄno, takav izubijan i psihiÄki razjeban, stigao kući, doÄeka ga razulareni otac koji odmah navali na njega svom žestinom, tukući ga brutalnim Å¡amarima po licu. "JEBO TE BOG ALAH NENORMALNI!!! ÄŒEVJEK TE ÄŒEKA PET SATI, A TI TAKAV DOLAZIÅ KUĆI MAJKU TI MRTVU JEBEM KAD TE TAKVOG OKOTILA GLUPOG!!!", grmio je pijani Hakija, a Hakala odvrati: "Jebo te bog, ne tuci me sad i ti! Ionako je marva iz 'Sloge' sad naplatila pesnicama tvoje dugove na meni, a ti si me tamo i posalo ubico! Životinjo! Skote! Sotono! Ti si mi sredio sastanak sa tvojim profesorom Mićom, koji se nije udostojio ni da doÄ‘e!!! U piÄku milu materinu!!!" Hakija na to stade da ga bije joÅ¡ žešće, i da galami: "JEBO TE BOG, KO JE 'SLOGU' UOPÅ TE SPOMENO, ÄŒOVJEK TE OVDJE ÄŒEKA IMA TRI SATA! JESI TI NORMALAN!", te uistinu, iz dnevne sobe izaÄ‘e profesor Mićo, sa cilindrom i monoklom, dobro podnapit, i prokomentarisa: "Gospodine Uzelac, vi jeste divan Äovjek, ali vaÅ¡a odgojna metoda nije baÅ¡ najbolja! Shvatam da vaÅ¡ sin raste bez majke, i da ste slabi na njega, ali upamtite da je batina iz raja izaÅ¡la! Ja sada, nažalost, nemam viÅ¡e vremena, i ne mogu mu pomoći sa zadaćom, ali, bože moj, valjda će ga to opametiti! Imam sastanak u kafani 'Sloga' sa svojim starim poznanicima, velikom gospodom, Å erifom, Idrizom, Kokom, Husnijom, a tu će biti i joÅ¡ neko druÅ¡tvo! Adios!", a onda uze svoj ogrtaÄ i Å¡tap, te izaÄ‘e iz stana. Hakala, koji je sve ovo gledao, stade da plaÄe potoke suza i da se dere, totalno shrvan i fiziÄki i psihiÄki, a otac se na to ražesti te stade da ga bije ljuće, jer plaÄe ko piÄka, i ne ponaÅ¡a se kao Äovjek.
|
Login
Register
FAQ
Search
Sto se tice naslova, da, dopada mi se Gabrielov prijedlog zato sto, po difoltu, ne "otkriva" sustinu pjesme unaprijed a i poprilicno je neobican. Ili, mozda, nesto bukvalniji i otrcaniji - Bluz zakljuÄanih haustora.
i opet koristis simbol kule od kostoju, cini mi se da sam to jednom davno cak procitao
