E sad moj report:
28. 8.
Ustajem u 7 kako bih mogao stići do jarana da mi posudi joÅ¡ para, kupit gare i žešću, i nacrtat se u 8 i 10 na proÅ¡irenju u Nedžarićima. U 8 i 10 grind parada joÅ¡ nije stigla, ali ja sam kul. Nije stigla ni u 8 i 11, te ja već poÄinjem pomalo sumnjati, ali nervoza se rjeÅ¡ava zdravom navikom puÅ¡enja cigareta jednu na drugu. U 8 i 16 dolaze, ja presretan! Put je proÅ¡ao, ha-hu, malo vako malo nako, pravo brzo. Vrijedno pomena iz putovanja je bila diskusija o priletu iz Splita, jer niko nije želio kakvu kabadahiju u druÅ¡tvu. Ipak, na osnovu pomne analize Rykerovih mailova, ustanovljujemo da je "fin momak, dok pita za hotel nije kakav poganćer". Stižemo pred mjesto deÅ¡avanja i nalazimo se sa Rykerom, te se uvjeravamo u predpostavku da je fino Äeljade. Mrk momak, fizionomijom stariji nego Å¡to jeste, ali kad saznah koje je godiÅ¡te, znalo se "ko kosi, a ko vodu nosi"

Formalnosi oko nabavljanja ulaznica i to su bile ubrzo rijeÅ¡ene, te stadosmo da se krijepimo pivom dok ne doÄ‘e gospdin IZRADA da nam pokaže naÅ¡ smjeÅ¡taj koji je navodno rezervisan. Okružen pogani i kerovima koju se nanjeli krasteri ja poÄinjem da žalim Å¡to nemam kakav nož uza se, jer su fakat naopaki, ali to je samo odraz moje seljaÄke ÄarÅ¡ije jer te likove boli kurac za njih same, a kamoli za kog drugog. Oko smjeÅ¡taja mali problemi (Slovenac nas je izradio, vazda mu mater jebem!), ali pronalazimo odliÄan motel, lijepo ureÄ‘en (Äista hala, topla voda, miriÅ¡e posteljina, porno kanal). SmjeÅ¡tamo se tu i odlazimo na prvo veÄe naoružani Vlahovom, Sharan i ja sa po tri kutije pljuga (pjan Äoek ne umije bez cigare), i brdom piva. Koncert odliÄan, deranje guova, samo joÅ¡ da se nisam slomio ko piÄka u bazenu i povratio, al haj jebaji ga. Vraćamo se u motel i jedemo argetu i tunjevinu sa unaprijed izrezanim hljebom iz merkatora (Å¡ta ti je Evropa), svi sretni i zadovljni jer je odliÄan provod, a tek slijedi pravo sranje!
29. 8.
Ja ustajem popriliÄno rano, te se slobaÄ‘am balasta na toaletnoj Å¡koljci i potom tuÅ¡iram sat vremena (vode ima koliko hoÅ¡). Potom ustaje i ekipa, dogovaramo dnevni red, i krećemo za Kranj. Tamo smo jeli,pili, Å¡alili se i to, a onda je jedan dio otiÅ¡ao po Sosira na stanicu,a ja i Aphazel ostajemo i tako stižemo da vidimo problem sa murijom i to, nadajući se da će drotovi prebiti levate. Momenat vrijedan navoÄ‘enja je bio kada je u toj silnoj frci naiÅ¡ao malac u dresu Ronalda, upitne normalnosti, na osamnesci bez koÄnica, i zaletio se pravo meÄ‘u muriju i pankere dižući bic na zadnji toÄak, i to u viÅ¡e navrata (mali nenormalni pozer). Kad je frka smorila, Aphazel i ja idemo daotuÄ‘imo po naoÄale, ali radnici nam ispred nosa odnesoÅ¡e ono govno na kom stoje naoÄale jeftine na prodaju. Ekipa se vraća povećana za jednog Älana, Sosira. Dalji plan je bio da se vratimo u hotel, ali kako nismo svi mogli stati u auto, a i neki nisu smjeli da idu tamo dok ne bude po noći, Sosir i ja ostajemo, a ovi odlaze tamo. Dok su se onioickali i pickali, mi smo puÅ¡ili cigarete u boji i pili ženska pića družili se, i prvi saznali od grind parade antimuÅ¡tuluk da nema svirke. Kad je bilo konaÄno potvrÄ‘eno da fakat nema niÅ¡ta od Drilera Kilera i ostalih, te da se sve prebacuje u Laibach, mi totalno pizdimo i provodimo nekih sat vremena prvo u spominjanu uže i Å¡ire familije i onoga Å¡to im je najmilije talijanskim krasterima koji su zakuhali pa pobjegli, a onda nije bilo drugenego dase napijemo na parkingu i sluÅ¡amo muziku sa hi-fi ueÄ‘aja PROVOKJATPROVOG automobila. Odlazak u hotel, uvoÄ‘enje na foru Sosira, ja sam se odmah onesvijestio, a ovi su neÅ¡to priÄali do kasno u noć.
30. 8.
BuÄ‘enje, iskradanje Sosira iz moela, napuÅ¡tanje istog, socijala gazdarici da nam vrati pare (ja sam se malo izlano al je valjda gospoÄ‘a senilna pa nije skontala), ponovni odlazak u Kranj ,doruÄak, Äekanje da dotiÄna ode na voz, pa onda i mi krenusmo za Ljuljanu. U Kranju je joÅ¡ bilo slatko kad smo hodali marketom i zajebavali se (ja sam jeo i pio u marketu na foru, joÅ¡ sam uniÅ¡avao kinder prozvde i sve ostalo Å¡to se može sjebati siskanjem ambalaže, a Aphazel je izuzeo naoÄale). U Lublani najprije Sharan ima svoju taÄku koji se putem kleo u majku da poznaje grad kao svoj džep, te da će nas on voditi do Metelkove (tu se zbivalo). Sigli smo, parkirali automobil na parkingu koji se plaća (jer je vodiÄ pouzdano znao da je Metelkova u pjeÅ¡aÄkoj zoni) i krenuli da vidimo gdje je koncert. NaÅ¡ pouzdani vodiÄ, vidjevÅ¡i nekakve punk-debile kako idu grupno u odreÄ‘enom smjeru, kaza: "OVAMO LJUDI! ENO GDJE I ONI IDU!", misleći se u sebi "kud svi, tu i mali Mujica!", bez obzira Å¡to smo svi imali obavijest da je Metelkova preko pua mjesta gdje smo parkirali. Å partali smo neko vrijeme Ljubljanom, da bi na kraju ipak provjerili kurs kretanja kod domaćeg motoriste koji nas je vratio na pravi put. NaÅ¡li smo Metelkovu koja je bila haman preko puta naÅ¡eg prevoza, i u Äije prostarno dvoriÅ¡te parkiraÅ¡e svi za džaba osim nas. Malo smo probazali unaokolo da vidimo gdje i Å¡ta, pa se zaputili da proÅ¡etamo Ljubljanom. U centru Ljubljane imamo Å¡tavidjeti: naÅ¡a nekakva DIY reprezentacija igra koÅ¡arku protiv Makedonske reprezentacije, i umalo izbija tuÄa. Ostajemo neko vrijeme da vidimo kako igramo, ali karinaÅ¡i na obje srane nisu zabili niÅ¡ta u deset minuta koliko smo stajiali, pa smo poÅ¡li na Kebap i pivo. Malo Å¡ege, malo Å¡ale, pa je bio vakat dase ide u prostor koncerta. Tamo me spopadaju nekakvi momci koji sebe nazivaju Agathoclesom i priÄaju sa mnom. Ja sam im pustio, neka, i oni su ljudi.

Koncert odliÄan, True poderao, VOW poderao, WOLFBRIGADE oderao (Ryker je ja mislim bio najsretniji zbog njih, jerbo je malo i podijelio mikrofon sa pevaÄem, a onda zaÄinio svoj nastup atraktivnom kaskadom "stage diving") Ja sam uspio jednom pijanom pankeru koji je spavao na podu da sruÅ¡im nakakv inventar na rasklapanje na glavu, ali mi ga nije bilo ni malo žao, i nonÅ¡alantno sam se proÅ¡etao po njemu i izgubio se. ENT takoÄ‘er deranje guzova, ali najbolji bend ubjedljivo - AGATHOCLES!!! Deranje guzova! Nenadjebivi!!! Jebanje majke!!! Sat njihove svirke se meni uÄinio kao 15 minuta!!! Prejako!!! Po svrÅ¡etku koncerta odlazimo na has,a Aphazel opet pokazuje svoju tamnu lopovsku stranu i iz pekare otuÄ‘uje kifle za PROVOĆATORA, takoÄ‘er hladnokrvno i sa predumiÅ¡ljajem, tako da ga se Äuvate!!! OpraÅ¡tamo se sa milim drugovima iz Splita i Zagreba, Brunon i Tajanom, a onda sjedamo u kola i idemo put Sarajeva, stižemo sretno i bezbijedno, i zadovoljno, Å¡to je najbitnije.
p.s. kupio sam kul torbicu sa leopardom po sebi, a u suradnji sa Rykerom i majicu sa festivala koja je pravo dobra, ima nakih kosturapo njoj
eto!