|
Hahahaha, objavih ovo danas na bloggu mi, pa mi rece Arinoe da je prigodno. Ispade da bas jeste. Pa, evo, da malo zabiberimo (kao da vec niste dovoljno) i, naravno, ogroman je post, al' ko vas jebe.
IDENTITET
Gledam nastup Fatmira Alispahića kod Mate Äakovića u „Teleringu“, reprizu naravno, i odluÄih napisati svoj prvi tekst na ovom bloggu koji može imati veze sa neÄim Å¡to se naziva politika, a, ustvari, veze ima sa identitetom, etniÄkim, kao i identitetom nacije, pokuÅ¡ajem progresivnog razvoja druÅ¡tva itd. Profesija mi je prezentovanje istina u oblasti druÅ¡tevno-politiÄkih i ekonomskih kretanja u Bosni i Hercegovini, ali to su trenutne istine, stoga su, zaista, samo i „istine“. PokuÅ¡aću tu praksu u ovom tekstu ispraviti.
Da razjasnimo na samom poÄetku, moja etniÄka pripadnost je ono Å¡to se naziva bosanskom Srpkinjom, a vjeroispovijest mi je pravoslavna. Nametnuto mi je da se ovog mog etniciteta „bosanska Srpkinja“ odreći ne mogu u korist neÄega Å¡to osjećam, duboko intimno osjećam od kada djelujem kao, koliko – toliko, identitetom i angažovanošću u oblasti politiÄkog osvijeÅ¡teno biće. To Å¡to ja intimno osjećam je pripadnost mojoj naciji koja u Ustavu ne postoji, naciji bosanskohercegovaÄkoj ili naciji Bosanaca i Hercegovaca. Znate, danas, kada izgovorite ovako neÅ¡to javno po kojekakvim naprednim intelektualnim i politiÄkim kuloarima odmah vam se spoÄitava da ste uber obožavalac Harisa Silajdžića i njegove 100% Bosne i Hercegovine. Tim znalcima poruÄujem: niti je bosanskohercegovaÄka nacija rezervisan izum Harisa Silajdžića i njegovih savjetnika, niti je moguće, bar meni, viÅ¡e tolerisati decenijsku namjernu zabludu da je nacija i etniÄka pripadnost isto. Ljudi, to me straÅ¡no ljuti!!!! Pa, da pojednostavim. Nacija je vezana za teritoriju rodnog porijekla, a etnicitet iskljuÄivo za sliÄnost prema vjerskim i tradicijskim odlikama jednoj Å¡iroj ili užoj druÅ¡tvenoj grupaciji koja može i ne mora prelaziti granice nacije. Dakle, roÄ‘ena u Bosni i Hercegovini i kao takva imam pravo na svoju naciju – bosanskohercegovaÄku!!!! Imam ja pravo, kao i vojska vas drugih, ali sa tim pravom na MOJU NACIJU mogu, sasvim nonÅ¡alantno, obrisati guzicu!
Moj identitet, za mene temeljni u strukturi mojih identiteta, je poljuljan, formalno-pravno, ustavno je poljuljan i nedozvoljen. Stoga sebi dajem za pravo da izvrÅ¡im povrÅ¡nu analizu ostalih identiteta u toj strukturi identiteta bosanskohercegovaÄkog Äovjeka, pa ću prvo krenuti od bosanskosrpskog etniciteta, a zavrÅ¡iti na bosanskoboÅ¡njaÄkom etnicitetu (znam, znam, ova kovanica bosanskoboÅ¡njaÄki je istorijski nemoguća i apsurdna, ali valjda i to ima svoj duboki razlog) jer je tu najvidljivija Å¡uma zloupotreba kako identitetom bosanskohercegovaÄkog BoÅ¡njaka, tako i shvaćanjem i poÅ¡tovanjem tog identiteta od strane njegovih bosanskohercegovaÄkih komÅ¡ija druge etniÄke pripadnosti.
Znate, Äula sam mnoge prijatelje boÅ¡njaÄkog etniciteta koji su mi, na razliÄite naÄine, rekli istu stvar, otprilike ovako: „Blago Srbima i Hrvatima u Bosni i Hercegovini, oni su jaki jer znaju ko su, imaju istoriju i imaju rezervne države matice, a mi BoÅ¡njaci smo potpuno sluÄ‘eni!“. Dugo sam, dugo analizirala ovakve zakljuÄke ulazeći ili ne u raspravu, tog momenta, sa mojim prijateljima BoÅ¡njacima koji su pripadali raznim druÅ¡tevno-ekonomskim grupama, od intelektualaca do vozaÄa. Nakon analize, doÅ¡la sam do sljedećeg zakljuÄka – kada su identiteti bosanskohercegovaÄkih Srba i Hrvata toliko poljuljani, koliko li je tek poljuljan identitet bosanskohercegovaÄkog BoÅ¡njaka. Evo zaÅ¡to... Jako sam nostalgiÄna na socijalistiÄko vrijeme i bivÅ¡u SFRJ, ali je i u njoj intelektualno i novÄano inferiorniji bio, narodski reÄeno, donji. Znamo koliko kasno muslimani dobijaju ono veliko M (Muslimani) i kada postaju narod, koliko kasno im se dalo pravo da postanu etnicitet. Istovremeno, Srbi ostaju Srbi, a Hrvati ostaju Hrvati. Dakle, ne postaju Pravoslavci s velikim P niti Katolici s velikim K. ZaÅ¡to je tadaÅ¡njim muslimanima uskraćeno da krenu u jednu zdravu izgradnju svog etniÄkog identiteta, a sve neophodne karakteristike su već imali osim pukog naziva za taj etniÄki identitet, ja ne znam. Na to pitanje neka odgovore dosta starije, intelektualno osveÅ¡tenije glavice od moje, ukoliko ih uopÅ¡te ima a da nisu kupljene jadnim dnevnicama raznoraznih meÄ‘unarodnih organizacija u Bosni i Hercegovini. U ovom kontekstu, ja ću samo postaviti pitanje: Da li je u tadaÅ¡njoj Jugoslaviji muslimanima namjerno onemogućeno da provijećaju o najboljem nazivu za imenovanje svog etniÄkog identiteta ili, prosto, nije bilo nikoga, unutar progresivne intelektualne muslimanske misli, ko će odgovarajući naziv smisliti? No, da se vratim na poljuljani etniÄki identitet bosanskohercegovaÄkog Srbina i Hrvata, koji ne bih mogla analizirati bez prethodne digresije. Nakon agresije i rata u Bosni i Hercegovini (da, ja koristim oba termina jer smatram da i jedan i drugi odgovaraju istini, ma Å¡ta proglasio MeÄ‘unarodni sud pravde u Den Haagu) muslimani sa velikim M postaju BoÅ¡njaci. Možda je do mojeg povrÅ¡nog praćenja intelektualne misli u to vrijeme i druÅ¡tveno-politiÄkih kretanja, ali nisam naiÅ¡la na zgodan, moćan, soÄan kontraudarac nijednog boÅ¡njaÄkog intelektualca na podrugljive, ponovo podrugljive izjave njihovih kolega koji pripadaju bosanskohercegovaÄkom intelektualnom miljeu s etniÄkim prefiksom srpskog i hrvatskog, a koje su, podsjetiću vas, glasile ovako: „Eno Muslimani sebi smiÅ¡ljaju naciju!“. Å ta je mogao biti taj zgodan, moćni, soÄni kontraudarac? Pa, istorijski i tradicijski, teritorijalno, kako god hoćete, svi nasljednici nekadaÅ¡njih BoÅ¡njana su BoÅ¡njaci. Istorija je stroga i s njom nema kompromisnih nagaÄ‘anja, dakle, svi bosanskohercegovaÄki BoÅ¡njaci, Srbi i Hrvati jesu BoÅ¡njani. MeÄ‘utim, niti je jedan jedini boÅ¡njaÄki intelektualac soÄno prozvao svoje kolege, bosanskohercegovaÄke Srbe i Hrvate, Å¡to se odriÄu svog istorijskog, tradicijskog i nacionalnog identiteta u korist etniÄkog, niti je jedan jedini bosanskohercegovaÄki srpski ili hrvatski intelektualac u to vrijeme rekao: „Ljudi, ne mogu samo muslimani sa velikim M biti BoÅ¡njaci!“. Možda to jeste uÄinio Dubravko Lovrenović i njemu sliÄni, ali sigurna sam da unutar bosanskosrpske intelektualne misli to niko nije smio, a, vrlo moguće, ni htio uÄiniti. Da sumiram reakciju, jedinu moguću u ovom trenutku, na zakljuÄke mojih prijatelja BoÅ¡njaka – nemaju samo bosanskohercegovaÄki BoÅ¡njaci problem sa strukturom svog identiteta, joÅ¡ veći problem imaju bosanskohercegovaÄki Srbi i Hrvati koji, osim Å¡to su se povrÅ¡no, laiÄki, bezobrazno odrekli svog identiteta BoÅ¡njana u korist ispunjavanja dnevnopolitiÄkih ciljeva, i danas ljube i klanjaju se u Srednjem vijeku možda Äistim i ponosnim obilježjima, a danas krvavim, KRVAVIM, za Å¡to su zaslužni njihovi bajni lideri.
ZaÅ¡to je meni uopÅ¡te bitno da prosjeÄni bosanskohercegovaÄki BoÅ¡njak zna ponosno i jasno reći ko je? Zato Å¡to ja i sve njihove komÅ¡ije, bosanskohercegovaÄki Srbi i Hrvati ne znamo ko smo dok to naÅ¡i bosanskohercegovaki BoÅ¡njaci ne znaju! Evo kako, i da potpuno pojednostavim. Kada Äovjek nema gdje osim tamo gdje je, on to svoje brižljivo brani i Äuva. BosanskohercegovaÄki Srbi, vjerujte mi na rijeÄ, srbijansko državljanstvo izganjaće, narodski reÄeno, vrlo lako i brzo. Da ne govorim o bosanskohercegovaÄkim Hrvatima. Dakle, za njih odstupnica uvijek postoji – rezervne i to, pazite bezobrazluka koji u medijima i javnosti vlada kao ustanjen termin i sa tim niko nema problem, MATIÄŒNE države. MatiÄna država je tamo gdje si roÄ‘en, bar tako piÅ¡e u mojoj knjizi, jel'?!!!! Daću zato sebi pravo, ovo je ipak moj blogg, da ustvrdim – bosanskohercegovaÄki BoÅ¡njaci, kao kolektivitet, ne pojedinci, viÅ¡e vole Bosnu i Hercegovinu od svojih bosanskohercegovaÄkih komÅ¡ija srpske i hrvatske etniÄke pripadnosti jer, prosto, nemaju rezervne države.
Da se vratim sada na inspiraciju za ovaj tekst, nastup Fatmira Alispahića. Ima mnogo stvari, isuviÅ¡e stvari koje mu zamjeram, a koje je iznosio i iznosi, jer, prosto, nisu istina. MeÄ‘utim, Äovjek je u jednom u pravu, a ja bih to prevela na ovaj naÄin: bosanskohercegovaÄki BoÅ¡njaci ne smiju dopustiti da se rupe u zaokruživanju njihovog identiteta ispunjavaju megapopularnom tezom o islamskom terorizmu i radikalizmu u srcu Evrope. Uvezene islamske radikalne misli u Bosni i Hercegovini ima, da se razumijemo, prije je bilo nije u toj koliÄini i to je taÄno. Ali, uvoz takve misli i dogme oÄigledna je posljedica, reakcija na agresiju i rat, srebreniÄki genocid na koncu. I to slaba, sabur reakcija, ako ćemo istinito analizirati namjeru, krvavo osvetniÄko i provokatorsko ponaÅ¡anje kod druga dva konstitutivna etniciteta u Bosni i Hercegovini. Kroz svoj profesionalni angažman zakljuÄila sam jedno i u drugo me niko, bar trenutno, ne može ubijediti – neÅ¡to Å¡to zovemo dijelovima meÄ‘unarodne zajednice, elementima, sistemski potpiruje težnju dijela bosanskohercegovaÄkog naroda da budu samo ponosni Srbi i ponosni Hrvati sa rezervnim državama, a, kada je rijeÄ o bosanskohercegovaÄkim BoÅ¡njacima, uvozi i medijski Å¡iri negdje daleko kreirani cilj da je Bosna i Hercegovina srce islamskog terorizma na evropskom tlu.
Poruku, na kraju ovog teksta, neću uputiti ni tim elementima unutar meÄ‘unarodne zajednice, ni bosanskohercegovaÄkim boÅ¡njaÄkim, srpskim i hrvatskim politiÄkim liderima, a posebno ne bosanskohercegovaÄkoj intelektualnoj misli (Äast izuzecima) jer su, u većini, potkupljivi, zaista jadni, prijezira vrijedni ljudi koji nemaju nimalo odgovornosti prema istoriji i istini, a Å¡to im je poziv. Poruku ću uputiti bosanskohercegovaÄkom Äovjeku kojeg sam prisiljena podijeliti (za divno Äudo, ne na tri dijela):
1. bosanskohercegovaÄkim BoÅ¡njacima, obiÄnim, prosjeÄnim BoÅ¡njacima koje molim da ne zaborave svoje stradanje i da iz njega izvuku lekcije koje će ih politiÄki, istorijski i tradicijski uobliÄiti u jasan identitet jednog evropskog naroda sa ponosnim i autohtonim zrncima istoÄne mudrosti na Å¡to odavno imaju pravo. Ljudi, obrazujte se, plaćajte Å¡kolovanje za svoju djecu kako znate i umijete i to ne, u većini, po obrazovnim ustanovama s islamskim prefiksom jer se tamo nećete suoÄiti sa islamofobijom u praksi, a trebate je osjetiti da biste znali ko je istinski neprijatelj i zaÅ¡to to Äini. Iako, kao kolektivitet, imate najviÅ¡e prava na nasilnu reakciju na sve Å¡to se deÅ¡ava, ne pribjegavajte joj, jer postoje mnogi elementi unutar meÄ‘unarodne zajednice koji islam preziru, ne žele priznati njegove progresivne i reformatorske misli u ukupnoj civilizaciji i samo Äekaju da se tako neÅ¡to desi radi slamanja bosanskohercegovaÄke državnosti i suvereniteta;
2. bosanskohercegovaÄkim Srbima i Hrvatima, bar onima Å¡to im je stalo da njihove komÅ¡ije budu jak i prosperitetan narod i Å¡to znaju da bez jakih BoÅ¡njaka nema ni jake Bosne i Hercegovine, koje molim da djeluju unutar svojih lokalnih zajednica (svjesna sam, uglavnom, jednoetniÄkim) na naÄin da raspravljaju sa svojim prijateljima, kroz vaspitanje u porodici i obrazovanjem u Å¡koli zaluÄ‘enim velikosrpskim i velikohrvatskim zlom, i nude argumente zaÅ¡to im mora biti u većem interesu da njihov komÅ¡ija BoÅ¡njak bude zadovoljan Äovjek u odnosu na neÅ¡to Å¡to će se dopasti nekom Srbijancu ili Hrvatu iz Hrvatske.
Ljude, generalno, dijelim iskljuÄivo na dobre i loÅ¡e iako i tu Bog ili vrijeme (kako kome odgovara) izriÄe konaÄan sud, a u ovom kontekstu, i na one koji znaju da bez dobra kod njegovog komÅ¡ije nema dobra za zemlju u kojoj je roÄ‘en i živi.
Uzdravlje!!!!
|
Login
Register
FAQ
Search
sorry, al to je vise svojstveno tebi kad hoces da kazes sta sam ja kao 'htio reci'.. 
