|
ono sto mu zamjeraju kao prodaju, je ustvari njegov amaterizam, naravno da nema smisla na silu ga snimat onako garazno ko nekad, to je tek poza, zato je dobio ko nekog norveskog norsecore prizvuka, jer drugaciji zvuk vjerovatno i ne zna napravit neg primitivu, al rifovi i sve ostalo je nesto drugo. njegovo/njihovo u viziji. meni ovdje ustvari nedostaje onakav death metal kakav ja volim, taj morbidni mrak, cega su prije imali, a sto je ovdje ipak produkcijom sterilizirano, no i nisu ti rifovi, a zvuk je bio amaterski sterilan vec na njegovoj elektronici, to je BEHERIT. slazem se s tobom da ga treba gledat ko cjelinu, i prihvatit cinjenicu da je BEHERIT uvijek se mjenjao, razocaranje za zadrte old schoolere ako old school dozivljavaju ko strogo odredjenu formulu, sto on nikad nije bio, vec se bas onda najvise experimentiralo, zato tad i svaki bend ima svoj zvuk. nesto poodavno izgubljeno, samim tim ovo je da, povratak na pravi old school duh, kada je muzika i nesto govorila, ne bas ugodno, a ne samo bila proizvod za brzu degustaciju. nedajem mu najvece ocjenu jer kazem, fali mi onaj sveprozimajuci mrak, ali njega ima u tom malo zahtjevnijem pristupu sto ti spominjes. zanimljivo sto je ubacio i nesto akustike, i dalje primitiva al na njegov, zajeban nacin, znaci, mama.
|