Najbolji njihov album: Expirience. Zadana lekcija svim koji su se ikad bavili ili namjeravali baviti elektronikom.Ovaj album se ne moze uporediti ni sa jednim uratkom, niti njihovim niti bilo cijim drugim. Bukvalno od prvih zvukova na 'Jericho' pa do 'Death of the prodigy dancers' ovaj album vas (bar mene) puni tolikom energijom, da stvarno nije potrebna nikakva droga da skacete i divljate uz ovo, a jos uz to i uzivate u zvukovima. Nista se ne moze porediti sa ovim albumom, nista.
Pravac koji sviraju ne moze se definisati jer ovakvu muziku samo oni sviraju. Ali kada bi bila neka gruba podjela to bi bio: Breakbeat Hardcore, Big Beat (Chemical Brothers-vise na prvim albumima, Fatboy Slim), i eventualno Industrial. To sto ima gitara, i nekih ritmova ne znaci da je metal ili punk, samo je taj uticaj tih zanrova. Svi bubnjevi su na ritam masinama uradjeni, osim jedne pjesme sa zadnjeg albuma, gdje je gostovao Dave Grohl. Ljudi moraju poslusati sve pjesme pa da se vidi o cemu se tu radi.
Music for the jilted generation su slusali svi: od metalaca, pankera, rejvera, sanera. Ako nista znali su udarne pjesme, a ponajvise No Good. Na tom albumu se nalaze dvije pjesme sa gitarskim rifovima: Theri Law i Voodoo People, pa ne mozemo govoriti o nekom punk ili metal albumu, a ponajvise zbog ostalih komponenti u tim pjesmama. Album je Breakbeat sa vecim uticajem Techna, mozda i Trance-a, i naravno Big Beat i Industrial.
Vec sa The Fat of The Land se vidi sve znacajniji Big Beat i Industrial uticaj, ritmovi bubnja su blizi nekom rock bendu, i vise vokala je prisutno, a bubanj je kompresovan pravo (opet napominjem, ritam masina). Posto vokali podsjecaju malo na punk, naravno da su ga siroke narodne mase odmah oznacile kao takvog, bez obzira na ostale pjesme.
Always Outnumbered, Never Outgunned. Nemam neko misljenje posebno o ovom albumu, previse acid elemenata (to je ono pjong, pjong sto se cuje
). Nedostaje mu nesto, i pjesme su jednolicne, dugo traju, a nema izmjena ili neke dinamike, na koju smo svi koji slusamo Prodigy navikli. Ima par pjesama koje su slusljive na prvu.
Invaders Must Die, odlican, naravno odmah ispod 1. Expirience, 2.Music..., 3.The Fat...
Kombinacija Music for the jilted generations, The fat of the land, i njihovog prvog EP-a What evil lurks (obavezno poslusati ovo). Zvuk ima vise 'basa' na cijelom albumu, i skoro da nema fule. Licno, nisu mi sve pjesme legle na prvu, ali i to se kasnije promjenilo. Sto mi se svidja, jeste smanjivanje vokala na mjeru The fat of the land-a.
Na svaki njihov album dodje jos po 20-30 pjesama, koje su ili na singlicama ili na nekim drugim izdanjima, a i to obavezno poslusati. Mislim da imam sve ili skoro sve sto su ikad napravili,pa ako neko zeli da cuje nesto od njih sto nije prije, a ne moze da nadje, neka me kontaktira preko PM-a.
I samo ispravka prvog posta, Maxim je radio pjesmu sa Skin, a ne Leeroy. Inace, i taj album nije los, da se slusat
Login
Register
FAQ
Search
.
