bok!
fotokopirani panks flajer:
Ako se nekom da Äitati.
Inconstantinopolis:
Prvi stihovi s novog albuma Analene su kao poziv na akciju. PoÄinje vedro i spokojno, a pretvara se u isijavanje ekstatiÄne energije. Izgleda da život stvarno poÄinje u tridesetima. Velike ideje i snove zamijenili su poslovi, obitelj i sve ono Å¡to dolazi sa sužavanjem naÅ¡eg vremena i prostora, prepuÅ¡tajući sve naÅ¡oj izdržljivosti koja naposljetku traži spas u katarzi. Vjerujem da ju Ana, Mijo, Miran i Zet dostižu na svakoj probi, a mi zajedno s njima na svakom koncertu. RijeÅ¡imo jednu stvar odmah: Analena je jedan od najboljih bendova s domaće nezavisne scene, a njihov album "Carbon Based" (Moonlee Records, 2004.) je najvjerojatnije najkonkretnije i najbolji izdani materijal kojeg je ta žilava i Å¡epava scena dobila u posljednjoj dekadi. Neki će reći da je Analena već imala svoju veliku priliku. Slažem se da ovaj bend u svojoj publici zaslužuje puno viÅ¡e ljudi, ali Å¡to znaÄi velika prilika? Imati veteranski status, a tek tri albuma možda nije zahvalno gledano iz perspektive bendova koji maÅ¡taju o uspjehu, ali ovdje se već neko vrijeme odvija neka potpuno druga priÄa. ZvuÄati će patetiÄno i ofucano, ali vjerujem da ovaj bend i svi mi koji se uvijek lelujamo u prvim redovima dobro znamo da je velika prilika upravo ono Å¡to hvatamo negdje izmeÄ‘u "Dream Amplifiers" i "Ways Of Seeing". Za sve ostalo potrebno je odricanje, sinkronizacija i vrijeme kojeg Älanovi ovog benda viÅ¡e nemaju napretek. Stigle su nove odgovornosti i za to im nitko neće predbacivati propuÅ¡tanje osvajanja Å¡ire publike. Odradili su preko 300 koncerata, a vjerne publike je dovoljno za dobru atmosferu. "Inconstantinopolis" nastavlja tamo gdje je stao "Carbon Based", s viÅ¡e toplijih gitara, ali na trenutke i mraÄniji. Njegova je dinamika varljiva pa vas neće usisati naglo kao prethodnik, ali će zato s vremenom postati žilav i zarazan. Tih par crtica koje Ana, Mio i Miran repetitivno i isprepleteno vriÅ¡te su kao mali instant manifesti koji u kombinaciji sa zvukom dolaze u valovima emocija. Sumnjam da će vam puno trebati da se snaÄ‘ete u rascjepkanoj formi pjesme "Inconstantinopolis" ili da se nećete prepoznati u anksioznom nedjeljnom iÅ¡Äekivanju s "City Of Sunday Afternoons". A tek "Life In Exclamation Marks"!!! Pravi Analena mega hit i ozbiljna prijetnja pjesmama "Spilt Milk" ili "Ways of Seeing". Ukupno devet pjesma i outro baÅ¡ kao na proÅ¡lom albumu. Dovoljna doza za osvježavanje koncertnog repertoara i dugu pauzu do sljedećeg albuma. Ovaj bend se ne bavi preživljavanjem i sporadiÄnim izdavanjem albuma, već onime Å¡to se strastveno kotrlja od prvog urlika do posljednjeg udarca bubnja. Neka to potraje joÅ¡ neko vrijeme. Sumnjam da će forsirati ako ne bude tako. Danas njihovo vriÅ¡tanje zvuÄi dobrodoÅ¡lo i zdravije nego ikad prije.
Dražen Smaranduj/POTLISTA
Cripple And Casino:
Ovih 37 minuta otvaraju tri odranije poznate skladbe "Movie star", "Hormones" i "You'll be a dragon again" (ova potonja podosta nalikuje na Lizardove 'groove' klasike "Gladiator" i "Nub" sa zavrÅ¡nim Sonic Youth elementima de-kompozicije) koje su nabijene relevantnim sintagmama snažnog post-punk/ post-hc izraza s izletima u noise i gitarsku atmosferiÄnost koja zamijenjuje suhoparne solaže, a onda dolazi nova "Hot air balloons" s elementima retro post-punka nove generacije koja je nažalost posustala nakon onih nekoliko furioznih albuma i zaglibila u komercijalnim strukturama (Rapture, Yeah Yeah Yeahs, Hot Hot Heat...). "Particles" će u svojoj poÄetnoj bas liniji melodiÄno podsjetiti na tradicionalnu zagorsku popevku "Beži Jankec, beži Jankec, cug ti bu pobegel", no daljnji rasplet ka slojevitim naslagama aranžmana pokazuje jedan od najkreativnijih dometa banda na albumu gdje se izmjenjuje Äitavo brdo materije koja je već odsluÅ¡ana, no nikada u ovakvim miksu koji istovremeno sadrži dionice koje će prisjetiti na Fugazi (gitarska ritam linija laganice "Sweet and low" s albuma "In On The Killtaker", 1993), Pixies, Rapeman, Shellac, pa i na riffoidnu grunge Å¡kolu s poÄetka '90-tih. Kompozicija je vrlo dotjerana i po mom sudu jedan je od vrhunaca aranžmanske progresije Cripple And Casino. Kroz raznolika rijeÅ¡enja gitarskih tretmana s bogatim linijama, posebno u skladbama "Intro", masno baražiranoj i brzoj "Do my job right", muÅ¡kim vriÅ¡teÄim 'one-two/ three-four/ five-six/ seven-eight' viÅ¡eglasjima podebljanoj "These equations", te tipiÄnom plesnom post-punk komadu "Isuzu" kao otetom iz vremena Gang Of Four, Au Paris i P.I.L. (vrlo sliÄno makedonskoj Bernays Propagandi), ovaj album bezrezervno zaslužuje da se pronaÄ‘e u fonoteci svakog probirljivog audiofila koji potencira Ävrsti i suvremeni rock 21. stoljeća. Uz sve ovo, tekstovi koji su odreda na engleskom jeziku puni su individualnih opsesija i sofisticiranih humoreska, a u samom kartonskom ovitku sa odÅ¡tampanom lirikom nalazi se brdo namjernih lingvistiÄko/ fonetskih gafova - igrica koje ukazuju da se Cripple And Casino zaista znaju transformirati u pravi ameriÄki alternativni rock svjetonazor. Shodno svemu ovome, uopće nije nikakvo Äudo da su debi objavili u USA jer po svemu nalikuju na klasiÄni underground rock band s one strane oceana, dok ih ovdje za Hrvatsku jedino veže krvno srodstvo i domaće ognjiÅ¡te.
Horvi / TERAPIJA.NET
Login
Register
FAQ
Search
. 
....Ma moraš biti iz Mostara da shvatiš situaciju tamo....