biatch wrote:
Hapa wrote:
Ja obicno idem na spavandus oko ponoci, budjenje u 6.44. Odmah zaspim, k'o beba.

Ali zadnjih 10ak dana kako sam na odmoru sam isao u krpe oko 5-6 ujutro, budjenje poslije 13. I fakat ne znam kako cu sutra ustati na posao. Kontam naviti mobitel, sat i liniju. Sve po minut razmaka.

Gdje me nadje jarane, proklete ferije nisam isla u krevet prije 5-6 ujutro. Jutros sam otisla u pola sedam, a boga pitaj kad sam zaspala. Ustala sam se u 15. I bas se pitam kako cu sutra da se ustanem najkasnije u pola sedam. Nedo bog da zakasnim na posao. Kontala sam da ne spavam nikako

Strah me da ne zaspem i da ne cujem mobitel

Jucer otisao na posao sa samo mozda sat vremena krnjavog sna u bremenu i izdeverao nekako dan, uz relevantne ali ne i nepremostive komplikacije.
Sinoc opet zaglavio i legao oko 2. Jutros mobitel drnda nemilosrdno, a mene k'o da malj u dusu udara. Ja mu moljakavo govorim "neka me jos malo", ali dzaba, nece ni da cuje dusmanin. Stvarno nemam pojma kako sam se vazdigao. Nekako dogurao do 12, kad tam' negdje oko pola jedan zavlada kriza nevidjena, kapci olovni, mrak na oci i gotovo. Navijao sam vise za pauzu nego za Zanetti-ja kapitena, a znate i sami kol'ko je meni Zanetti bog. Dogurah nekako do jedan, herojski. Onda udri po kafi. Bio sam dobar do maloprije, sad opet Sandman navalio, podmuklo. Nema teorije da vise nesto produktivno radim
(ako ikako i jesam) . Ali zato drug moj, kad bude 6 sati, imate svi 20 000 krugova mahanja od mene. Dva'es't, dva'es't.
