BijaÅ¡e to joÅ¡ jedan dokaz da su metal svirke jedna od rijetkih stvari koje ovaj truli grad drže na životu. Barem Å¡to se tiÄe mladih i golobradih.
Siledžije su bile zakon. EnergiÄni su baÅ¡ kako treba i najviÅ¡e ljudi je u AbraÅ¡evićevoj dvorani za koncerte upravo bilo na njima. Crypt je bio fenomenalan. Od dugokose old school DM petorke, koja je bila stvarno dream team i derala zvjerski, ostala su ta Äetiri momka koja su taj isti death metal zaÄinili neÄim svojim i doveli ga na Äak viÅ¡i nivo. Nove pjesme su sjajne, a kroz tekstove se danas proteže i filozofija.

Orion je, valjda zbog stiske s vremenom, kratko nastupao. I oni su, kao Crypt, svirali dvije nove stvari. The Destruction of Sennacherib (Netko mi je rekao da su uglazbili taj Byronov tekst, nisam siguran je li to bila ta pjesma.) jako dobro zvuÄi, kao i Suffering. PoÄinju s albumom skoro.

Za headlinere na kraju veÄeri, ne treba mnogo reći. Ljudi već znaju pjesme, a neki bome i tekstove. Formacija Parlov, Džidić, Zokun je spustila 'ogrtaÄ besmrtnosti' svojim autopsijama i Deathom baÅ¡ kako valja i kako je oÄekivano.
Interes ljudi, posjećenost, okupljanje oko glazbe kao posljedica svirki će valjda udariti temelj ovakvim dogaÄ‘ajima jednom zauvijek. ÄŒast i hvala bendovima, posjetiteljima i OKC-u (jedinom mjestu u Äitavom Mostaru koje daje neÅ¡to mladima, pa koliko, toliko), a one koji su Äitavu veÄer proveli napolju uz kakve opijate ne vrijedi ni komentirati.