|
Prvi "Rise of the Imperial Hordes" je uzasno aljkav pokusaj neke Black Noise apstrakcije, "Sono Il Scherno" je minimalno koherentniji, ali neopisivo blizi "muzici".
"Destruction Ritual" je vec kristalizacija ideala sa prva dva albuma. Uzasno tezak na usi, ali ispod frekvencijskog haosa i nedostatka basa se krije jedan od onih ugasi-svjetlo/rezi-vene tripova vrhunske kvalitete. Nikako za prosjecne metalce doduse. Negacija bilo kakavih pravila bi otjerala svako imalo neavanturisticko uho.
"Black House" je vec muzikalan. Sasvim uredan iako malo produkcijski zagusen, ali bez nekih namjernih ispadanja i apsolutnih izivljavanja. Strukturom strasno lici na poslijednji u nizu. Mozda su brze numere nesto upecatljivije na crnoj kuci ("Nemesis", "Fleshprison Monolith"), ali zato su sporije znatno ispod genijalnosti Miasme. Tesko bi mi bilo birati izmedju ova dva, "The Sick Winds..." je apsolutna BM himna i ujedno najupecatljivija Krieg pjesma (iako je verzija sa "Songs for Resistance" bila meni licno znatno ubjedljivija)
Od EP-eva, "The Church" ima neki kultni status. Meni licno, ponovo snimljene pjesme sa prvog djela "Destruction Ritual"-a koje su u sustini citav "The Church" puno bolje zvuce, ali zesci andergraunderi ce uglavnom osporiti to misljenje.
"Patrick Bateman" je po mnogima najkvalitetniji "neo-noise" u diskografiji. Licno mi je daleko ispod kvaliteta "Destruction Ritual"-a, ipak je ovo skoro pa kompletna apstrakcija, ali ako je to ono sto se trazi, totalna sirovost i mrznja, "Patrick Bateman" je definitivno konj za trku.
Ja bih prije te prividno sludge elemente pripisao utjecaju Hellhammera/Beherita, ali ko ce ti ga znat. Neil je inace bio opsesivan po pitanju par bendova, uglavnom onih bitnih starih, i jebenog Velvet Underground-a.
Splitov ovdje zaista nemam prostora ni vremena komentirati, samo cu reci da su neki apsolutno nezaobilazni i genijalni (sa Azaghal, Morte Incandescente...) dok su neki totalno bezveze, mada vrijedi svakom dati sansu, ako nista zbog kompletnosti.
Sve u svemu, najmracnija crna rupa na BM sceni SAD-a je s ovim izdanjem zauvjek okoncala svoje postojanje. No, ostaju Nachtmystium, kao i slijedeci Twilight, ali bojim se da se ovoj muzici, generalno, nakon brzog ispuhavanja "ortodoksne" scene, pise bjelim, al po bjelom papiru.
|
Login
Register
FAQ
Search
kakvi su stari radovi, sta preporucujes
