[vanja] wrote:
Sarajevo je za mene ko heroin. U njemu sam "high", bez njega sam sjeban.. Mozda cu se osusit u njemu, intelektualno nazadovat, crknut ali ne mogu iz ovog grada.
Bio sam u Americi 10 godina - zivot sredjen, ali isprazan i sterilan. Ljudi su uglavnom zombiji "stuck" izmedju posla i porodice. Ovdje ima svakavih budala, seljaka i krkana, ali i oni su mi drazi nego Dockers@Polo shirt dronovi.
Iskreno, draze su mi vehabije od evandjelista; drazi mi je cevap u Petici nego 1,000 burgera, burita i stejkova; draza mi je Grosina kafana smrdljiva od bilo kojeg Starbucksa; draza mi je setnja Ferhadijom nego bilo kojom "poznatom" americkom avenijom ili bulevarom; draze mi je smrzavat se na Kosevu gledat polu-amatere od nasih fudbalera i slusat Rusove indijanske poklike njima nego utakmicu americkog fudbala gdje je poruka navijacima "silence please, offense at work" da ne bi zbunili multimilionere od igraca dok napadaju. Mogao bih ovako mnogo sta napisat, ali... Ko misli da je ovdje sranje, treba da ode odavde i pokusa si naci srecu u bijelom svijetu. Ali, neka se ne iznenadi jednog dana kada mu ova prchvarnica zafali.
Ma finta je u tome da i u nas ima kiborga jebenih koji bi se neopisivo obradovali crnim petcima, diznilendu, i Americkom izobilju (koje je, naravno, na kredit
), jer jebiga one nase zajebancije su za njih "primitivizam", "ispraznost" i "jad". Ko ih jebe, ima mashala ambasada pa money where the mouth is i raus....serem im se u osjecaj za zivot...
Nazalost such shit finds home, pa se onda ko i ovi ovdje koji znaju sta su izgubili zbog tog Americkog sna sa sezdeset fataju za glavu i pitaju "o gdje mi zivot ode". Tvoj jaro u produktivnost, konstruktivnost, i potrosacku kulturu, moj u zajebanciju, pa da vidimo ko je dobio, a ko zijanio...Sarajevo je teski kurac, al najbolji grad na svjetu...
Login
Register
FAQ
Search
.
