Eto, prica se da ce se namjera Mistera Chi Pig za ponovnim okupljanjem sa, valjda, duzim trajanjem zaista i obistiniti. Rece mi drug sinoc da su imali jednu svirku u SAD-u prosle godine, navodno je postava bila: Chi, Flemming na gitari

i neki novi bassista, nemam pojma. Kaze da je vopra uzivao, ne zbog line up-a koji je uzasan (tu se sa njim potpuno slazem, SNFU NIJE ZA ME SNFU bez brace Belke!!!) nego zbog set liste koja je (NARAVNO DA JE NAMJERNO, da ide uz nos Mucu) svrstala sve najbolje stvari iz faze do kraja '80. Za manje upucene, Bunnt je napustio band negdje krajem '90. (kad je, po mojoj ocjeni, vec sve odavno otislo u neku stvar jer je ona njihova punk svirka zamijenjena nekim sweety HC-om), a njegov buraz Muc se otimao jos 15-ak godina, da bi, napokon, band proglasio MRTVIM.
Nego, da zanemarimo sto topica o SNFU na ovom forumu nema, naravno da sam trazila, (halo, bar meni su SNFU i NOFX bili nezaobilazna muzicka podloga na najodvratnijim mogucim kasetofonima tokom klosarenja pred diskontima '90.-ih), kao njihova najbolja izdanja ja biram (zanemarite redoslijed) -
And No One Else Wanted To Play,
Victims Of The Womanizer i
Better Than A Stick In The Eye. Moram priznati da me je pravo razveselio i
The One Voted Most Likely To Succeed iz kasnije HC faze.
Ako su mi lyricsi ikad bili bitni u mjuzi, onda je SNFU-u jedan od rijetkih bandova u kojima sam, iz te prespektive, zaista uzivala
