Striker wrote:
volio sam poslusati..sada mi to ne predstavlja nikakvo zadovoljstvo..nije bitno jel se cuje gitara..nego d ase sve fino cuje...bend ne cini gitarista nego svi instrumenti..
Tu cemo se apsolutno sloziti, samo kao sto rekoh, ne gubi se nuzno na detaljima ako se stvari oboje sa malo reverba, delaya, ako gitara ima malo vise presence-a...Cak se i na usranom Transilvanian Hungeru cuje sve, i finalni proizvod je prilicno kompaktan, osim vokala koji su ofirni do bola al ajd. Postici tu cjelinu je jebena umjetnost, slazem se...
Striker wrote:
razumijem ja sta vi osjecate kad slusate old school..osjetim i ja to vjerovali ili ne..
ali malo je pretjerano reci da MA sa 2-3 riffa govori vishe od svih Erikovih riffova

Mislim da je Addi to indirektno za mene odgovorio. U zadnje vrijeme nisam neki podanik te kucne, slusaj za otkrice muzike. Ako mi se ne digne svaka dlaka na ledjima i ne osjetim onaj totalni nagon da eksiram n piva i krenem izvrtat i razbijat sve ispred sebe, cini mi se da muzicari nisu uspjeli utjecati na mene na neki "Metalski" nacin. Naravno ima drugacije muzike koja proizvodi drugacija osjecanja, ali ja najvise volim upravo to

Didse ne volim, perkusivnost cista, nigdje svetog riffa, sve je nekako prenakiceno, zavrnuto, ukomplikovano...ostavlja me totalno ravnodusnim. Zato kad cujem Immortal Rites ili Rapture...stvari odose u pizdu matern'u...
Ne bih rekao da ne govore, kolicina podataka (kripticki skrivenih kao tonovi obogaceni harmonckim artefaktima distorzije) koju DoF imaju na jednoj pjesmi je mozda jednaka citavom prosjecnom MA albumu, ali utjecaj jedne MA pjesme je na mene barem, daleko veci nego citava DoF diskografija. Nisam ja za tih "akademskih" bendova. Daj mi RIFF
