Rock Planet

rock-planet.com
It is currently 18. 03. 2026. 09:25

All times are UTC + 1 hour [ DST ]




Post new topic Reply to topic  [ 711 posts ]  Go to page Previous  1 ... 3, 4, 5, 6, 7, 8, 9 ... 36  Next
Author Message
 Post subject:
PostPosted: 23. 11. 2006. 21:07 
Offline
User avatar

Joined: 09. 09. 2005. 21:17
Posts: 3443
Location: ...u hypothalamusu, zasad...
ignite wrote:
HAHAHA.


malédiction wrote:
i say... :|


Kako sada ovo parče fino sjeda za primjenu u praksi...

Moriarty wrote:
Nitko nije spreman!!
Jer sa mnom dobija polovicu nijemog, stravičnog beskraja.
Oceana koji je vaš koliko i moj, ali ga skrivate, zabarikadiravši se u utvrdu nečeg smućkanog u matematičkoj retorti pravila.


Top
 Profile  
 
 Post subject:
PostPosted: 24. 11. 2006. 20:50 
Offline
User avatar

Joined: 09. 09. 2005. 21:17
Posts: 3443
Location: ...u hypothalamusu, zasad...
Hahahaha, odlicno, ne bi te proganjalo da to tako ne treba :wink: I to, vjeruj mi, samo po sebi mnogo govori... Al' nije to nista novo, niti bi trebalo biti taboo, pa Edgar Allan Poe je svu svoju proznu i poetsku silinu, posebno u zadnjoj, najmracnijoj i najkopleksnijoj fazi, crpio iz cina obozavanja svojih tesko bolesnih, a kasnije i mrtvih supruga i druzica. Covjek je volio ledene, nijeme muze, sta cemo, genijalnost je najcesce bestijalna...


Top
 Profile  
 
 Post subject:
PostPosted: 24. 11. 2006. 21:49 
Offline
User avatar

Joined: 28. 09. 2006. 18:46
Posts: 51
Location: Zagreb
Jebote Ode, kak pogaðaš u sridu...Svaka èast i fala!

I


Top
 Profile  
 
 Post subject:
PostPosted: 24. 11. 2006. 21:59 
Offline
User avatar

Joined: 09. 09. 2005. 21:17
Posts: 3443
Location: ...u hypothalamusu, zasad...
:wink:

Samo ti pisi... jedino su Inspirisani blagosloveni i prokleti u isto vrijeme!


Top
 Profile  
 
 Post subject:
PostPosted: 25. 11. 2006. 15:21 
Offline
User avatar

Joined: 28. 03. 2006. 04:07
Posts: 718
Location: monty peyton
haha picke i rore golfova.. :D


Top
 Profile  
 
 Post subject:
PostPosted: 25. 11. 2006. 15:55 
http://lostindisorder.blogger.ba/arhiva ... /13#521267


Top
  
 
 Post subject:
PostPosted: 25. 11. 2006. 21:16 
Offline
User avatar

Joined: 09. 07. 2006. 15:41
Posts: 6
Izgubljena priča
Dakle, postojala je jedna jako, jako lijepa priča-pjesma, sjećanje ili predosjećaj, niti sama nisam sigurna šta, a glavni su likovi bili leopard i travčica. Dva sam ju puta pisala, i dva puta nekim slučajem izgubila. Tražim svoju izgubljenu priču, da je objavim, jer to je nešto najbolje što sam ikad napisala. Molim pomoć od vas tamo gore, da prekopate nadsvijest, kašu ili što god treba, i pronađete moju izgubljenu priču. Leopard i travčica bili su izgubljeni za svijet, a nađeni jedan za drugog. Na vrhu vrhova svijeta. Gubim i pronalazim tu priču već duže vrijeme i povremeno me strese sjećanje na to kako je biti travčica koja dotiče leoparda. Prvi je puta bila ljubavna, drugi puta nije. Ako ju pronađem, imat će svoju treću verziju. Svaki put kada priča pronađe mene, drugačija je. Mijenjam se i ja, a sa mnom i ona. U svijetu leoparda i travčice, postoje samo oni. Nitko više. Zamislite ih zatvorenih očiju. Ljube se na vrhu vrhova svijeta. Travčica raste na vjetru i dodiru leopardove slobode. Leopard dirnut njenom finoćom i podatnošću. Čine nešto što nije sasvim opisivo. Nema kategorije u koju to mogu staviti. Moja je izgubljena priča izgubljena za mene, izgubljena za svijet. Postoji samo za njih dvoje. U svijetu gdje se dotiču leopard i travčica Vrijeme ne teče Sve stoji Sve postoji odjednom Mijenja se i isto je Traje samo jedan beskonačno kratak trenutak I to zauvijek Ovo što sam sada ispričala nije moja priča to je njen opis ali priča je izgubljena nema njene kratke finoće, njenog sklada i osjećaja da sam zaista tamo i ja je tražim i tražit ću je i dalje. Nadam se slobodi, kada ju nađem. Traženje je lijepo. Pronalaženje me ispunjava. Ali krajnji je ishod moja sloboda. Ja sam ta travčica. Rastem i savijam se. Vraćam se natrag, promijenjena. Čekam njegov prolazak, u slijedećem krugu. Nedostaje mi leopard, kada ga nema. Kada je tu, u prolazu, isčekujem njegov odlazak. Samo je osjećaj onog trenutka kada se dodirnemo vječan. Čekam novi pronalazak moje izgubljene priče. Ovdje sam i sada sam. I čekam, znajući da ću je jednom opet pronaći.

Tek onako

Å to da radim da ignoriram bijes
U svom umu tražim nove slike
Da otjeraju stare urlike

Okovi i lanci, za tebe vežu me
Bolje je da si sama
Glumiš da si sretna
Smiješ se, al plačeš
Zar te takvu sudba čini sretnom


Top
 Profile  
 
 Post subject:
PostPosted: 26. 11. 2006. 00:50 
Offline
User avatar

Joined: 09. 09. 2005. 21:17
Posts: 3443
Location: ...u hypothalamusu, zasad...
malédiction wrote:

um, izgleda da nisam bila dovoljno jasna. prvo da nešto razjasnimo, ja tebe smatram zaista inteligentnom osobom, barem iz onoga što sam na osnovi tvojih postova mogla zaključiti. no, molim te da ne patroniziraš toliko i da mi ne stavljaš riječi u usta i tumačiš stvari umjesto mene, umišljam si da sam sasma sposobna za to, hvala.


Slazem se da patroniziram, zaista, ali ne bih se slozila da sam ti stavila rijeci u usta. Drugo, svojevrsno objasnjenje i poruka nije bila namijenjena samo tebi... ovo je mjesto na koje zalaze i drugi ljudi :wink:

malédiction wrote:

dakle, proganja me jer je slika, meni osobno, jednostavno, pretjerana i...jeftina. također, viđena je. viđena je toliko puta da mi je već muka kad pročitam nešto takvo.


Licno misljenje, postujem!

malédiction wrote:

da se razumijemo, e.a.poe jest jedan od najdražih mi pisaca, ali njegovu genijalnost je teško dostići. cijenim trud i to sve. ali dostići ga(ili barem pokušati to) ne znači spomenuti ga u pjesmi. a pogotovo u pjesmi koja izgleda kao da si izmiksao lenore, the sleeper, te matoševu utjehu kose i razne dijelove baudelaireova opusa. tako da bih radije, ostavila tu veselu svitu da počiva u miru, a da se mi, obični smrtnici, držimo svojih vizija, svojih emocija, svoje patetike, jer zaista, monumentalnije od toga, ne možemo.

toliko od mene,
...dok u sumrak tone, simbolista nesvjesni puk :wink:


Kada je rijec o dostizanju bilo cije genijalnosti (btw., upotredbe tog tipa su vise nego degutantne) ili genijalnosti kao takve, sa neke tacke se mora poceti. Za razliku od tebe koja otvoreno aludiras na kopiranje pomenutih autora, ja ne mislim da je u Moriarty-evom slucaju bilo tako. Svi oni i i njihova djela mogu biti inspiracija. Posebno ako pises u slikama. Vise ili manje uspjesno kanalisanje inspiracije, a to, ipak, prepustam licnom sudu svih nas.


Top
 Profile  
 
 Post subject:
PostPosted: 26. 11. 2006. 18:09 
Offline
User avatar

Joined: 09. 09. 2005. 21:17
Posts: 3443
Location: ...u hypothalamusu, zasad...
Znas sta mi je strasno bitno i u cemu opasno uzivam (ali, molim te, nemoj shvatiti kao patroniziranje, jer to sada nije po srijedi) sto mladi ljudi (kao sto si ti ili Moriarty, a on je, najvjerovatnije, mladji i od tebe) ili, da bolje preformulisem ljudi znacajno mladji od mene, zaista i citaju, te, sto je jos bitnije, dozivljavaju i promisljaju djela genija. Dakle, sto vas uopste ima...Pazi, da se razumijemo u startu, nisam ni mislila da vas nece biti, ali ces se sloziti sa mnom da vas nema puno. To sto ti dopustas uvid u svoje stihove ili svoju prozu intimnom, uskom krugu ljudi je tvoj izbor i treba ga postovati (za to uvijek postoji dovoljno dobar razlog), ali je isto tako bitno da se shvati i da se postuje da postoji dovoljno dobar razlog i kada ljudi objavljuju "izbljuvke svoje duse". Druga, za me vrlo bitna stvar je da se ti radovi zaista i nadju pod maljem il' milovanjem kritike, jer je to proces u kome uce i kritikovani i kriticar. :wink: To sto u Moriarty-evim stihovima (ipak, rekla bih ne svim) nema "dovoljno njega" takodjer dosta govori. Sada zaista hipotetiziram, jer ne znam mladica, ali usudicu se reci da je to mozda plod odbrambenih mehanizama. A tvoj posljednji dio posta, koji zalazi u tvoju intimu, prokomentarisacu ovako: eh, jarčice!!! :wink: Razumijem te, vjeruj mi, dosta je godina prošlo da se osmjelim...i...znas vec...


Top
 Profile  
 
 Post subject:
PostPosted: 26. 11. 2006. 18:15 
Offline
User avatar

Joined: 09. 09. 2005. 21:17
Posts: 3443
Location: ...u hypothalamusu, zasad...
@Lillt: interesantno, iako si malo toga spremna da nam otkrijes :wink:


Top
 Profile  
 
 Post subject:
PostPosted: 26. 11. 2006. 18:25 
Offline
User avatar

Joined: 09. 09. 2005. 21:17
Posts: 3443
Location: ...u hypothalamusu, zasad...
@Sharan: tako finu curu vodas, a kurve i dalje inspiracija...Ct ct ct Al', dobro, ubrojacemo ove aktivnosti u drustveno koristan rad :wink:


Top
 Profile  
 
 Post subject:
PostPosted: 26. 11. 2006. 19:44 
Offline
User avatar

Joined: 09. 09. 2005. 21:17
Posts: 3443
Location: ...u hypothalamusu, zasad...
Sto se tice splitanja, neka se za to brinu moderatori...Meni, kao otvaracu topic-a ne smeta, cak sta vise, a mislim da sam u prvom postu naglasila da se komentarisanje i rasprave ocekuju...
Za jarcicu te nisam "vidovnjacki" prokontala, hahaha, vidjela sam ti na myspace-u, a i ja sam jarac (i u znaku i u podznaku) tako da...jasno ti je...
Slazem se u dijelu "kriticara koji su sami sebi svrha", ali oni se, uglavnom, na prvu prepoznaju tako da...who fuck them!!! Sto se tice ostalih, kriticara/stranaca, to ti je nekako pitanje interesne kombinatorike i, prosto, da li si iznutra spreman na iskorak u svijet sa svojim, zaista svojim stvarima. Interesna kombinatorika otprilike funkcionise ovako: ides na rizik, ukoliko imas saznanje da ti neke od tih kritika zaista mogu pomoci, dati ti neki drugi ugao gledanja na dozivljajni aspekt necega sto se moze nazvati "tvojom umjetnoscu". Ali, u principu, sve je to strah od: nemoj da me drugi vide ogoljenog/ogoljenu, a jos me ne poznaju, pa...uhh, svega. Ja sam se, u principu, odlucila za ovakav put: ogolim se, ne razmisljam previse o reakcijama drugih, a ako ih bude one, uglavnom, jako puno govore o tim ljudima (za mene strancima), o njihovoj supstituciji duse, strahovima, boji njihovog senzitivnog itd. I onda si, nekako, korak ispred, ako me shvatas... Ipak, ja sam, u punom smislu te rijeci, egocentrik, pa to olaksava. I na koncu, ali ne i najmanje vazno, mozda to moje ogoljavanje pomogne i drugima da se odvaze...znas, ukoliko zaista imaju potrebu, a potreba svakako sama ispliva, prije ili kasnije, nema lanaca koji mogu nju zadrzati. I da, ponovo vezano za jarcicu, pa samim tim i za ove upute za pisce...Stroga si prema sebi. To je JAKO DOBRO, ali ima i svoju cijenu...


Top
 Profile  
 
 Post subject:
PostPosted: 27. 11. 2006. 02:12 
Offline
User avatar

Joined: 14. 12. 2005. 16:21
Posts: 376
Ode after Litany,

Ponasas se kao da si podarena poetickim umom koji moze da raspoznaje osobine ljudi po njihovim reakcijama. Ma bravo, genije.
Svako 'ko ne procita onako kako ti sebi provedes u glavi zivi u "strahu", jer eto ne smije da dopusti da njihova dusa leti kanalima aplaudiranja ociglednom?

Vuces konac na dvije strane; jedna strana dopusta licnu interpretaciju koliko ona suprotna ili negativna bila (npr moj smijeh) a sa druge vuces prema borbi za priznanost koju opste mozda nisu/i ni zasluzili/a u ocima drugih - a ovo se odnosi na sadrzaj a ne staz sa kojim se inace dobija to 'priznanje'.

Ne trubi da dopustas (ili da se vec ne obazires na) kritike kad si prva koja se pobunila ako nekome cak ta poema izgleda kao luster bez sijalice, sto zbog sadrzaja, sto zbog bas te licne interpretacije koju (navodno) dopustas, sto zbog preforsiranog opisivanja kako bi izgledalo sto profesionalnije
(a ustvari ispada jos jedna u nizu od slika depresivnog tinejdjera koji trazi utjehu u rijecima kroz koje zeli da dobije priznanost nepoznatih ljudi na forumu).

Da skratim; poeme su dobre, ali ima previse onih koji ih pisu. Sam cilj tih poema je ventilacija - zato nije ni bitna reakcija.
A ja sam kriticar/provokator bio i ostao. To je moj nacin ventilacije. :)


Top
 Profile  
 
 Post subject:
PostPosted: 27. 11. 2006. 16:51 
Offline
User avatar

Joined: 09. 09. 2005. 21:17
Posts: 3443
Location: ...u hypothalamusu, zasad...
:wink:
Cini mi se da cu da se ponovim...
Ode after Litany wrote:
Slazem se u dijelu "kriticara koji su sami sebi svrha", ali oni se, uglavnom, na prvu prepoznaju tako da...who fuck them!!!


Top
 Profile  
 
 Post subject:
PostPosted: 27. 11. 2006. 22:50 
Offline
User avatar

Joined: 28. 09. 2006. 18:46
Posts: 51
Location: Zagreb
Koje su pjesme stihovi za kurve
Moje su usne cvjetovi grijeha
Rijeèi putuje donoseæi nemir
lijenoj,lažljivoj jeseni
Uvijek sam tražio svoj komadiæ ljudi...
I sam sam htio postati krhotinom
Bezosjeæajno probosti tkivo dana
preliti nevinost opojnim crvenilom...

(Signaliziraj mojoj požudi,
Èekaj...
Na mekim plahtama mjeseca.)

Gorimo!


Sve moje pjesme su stihovi za kurve
a svaki otkucaj ritam anðeoskih krila
metronom èudnom lelujanju
usred plave tame
i srebrnastih odjeka glazbe


Top
 Profile  
 
 Post subject:
PostPosted: 28. 11. 2006. 00:02 
Offline
User avatar

Joined: 28. 03. 2006. 04:07
Posts: 718
Location: monty peyton
pop[e] wrote:


jao pjesme..................

svaki joj dao!


Top
 Profile  
 
 Post subject:
PostPosted: 29. 11. 2006. 00:11 
Offline
User avatar

Joined: 28. 09. 2006. 18:46
Posts: 51
Location: Zagreb
Ufff! Koliko komentara! Moram razjasniti neke stvari... Prvo, ne možda je ta slika jeftina, ali proganja me i morao sam ju napisati. Što se tièe, toga da u pjesmi, nema dovoljno mene, mislim da ste u krivu... Možda je vama to nezamislivo,ali ja se i preèesto uhvatim kako razmišljam o voðenju ljubavi s mrtvom ženom. Po mom mišljenju: "I previše mene za ukus veæine ljudi!"
A što se Poeovog imena u pjesmi tièe, on je osoba na koju asocira takva tematika, a ja se, slabiæ povodim za asocijacijama... Na kraju i Ginsberg je u svojoj poemi "Howl" spominjao Platona i Blakea, a u pjesmi America spominje prvog pjesnika koji je opjevao amerièku kulturu W. Whitmana. Ne vidim zašto bi aludiranje na druge književnike koji su se doticali te tematike, bilo loše ili epigonsko...


Top
 Profile  
 
 Post subject:
PostPosted: 03. 12. 2006. 21:43 
Offline
User avatar

Joined: 09. 09. 2005. 21:17
Posts: 3443
Location: ...u hypothalamusu, zasad...
Stajala je. Misici su bili nategnuti i bojala se odluke. Gledala je u vrhove prstiju iznad zdjele te vode slika i premisljala se vise nego sto je to dozvoljeno. Ipak je uronila prste. Krugovi reakcije poceli su se, ocekivano, radjati.

****

Sta je ona radila na tom mjestu? Sta je trazila? Susret koji je uslijedio kratko nakon ulaska dao je odgovor na ta pitanja. Na formalnu izmjenu rijeci se odlucila znajuci da moze napraviti neku neopreznu, degutantnu gestu. Krv koja sadrzi esenciju toliko dusa uvijek bi prepoznala. Nervozan, pomalo napadacki ton otkrivao je da zna te oci, taj pogled. Bice je bilo odgovorno za ono sto joj je toliko trebalo u tom casu. Ustvari, to joj je trebalo u svakoj situaciji u kojoj ljudske glave postaju nista vise do roj priglupih pcela, stvorenih da djelaju, ali nekako osakacenih, oslobodjenih smisla za organizaciju i misiju. Izasla je napolje i zadovoljila svoju potrebu. Jednom. Drugi put. Konverzacija je, taj drugi put, otisla predaleko. To je odmah bilo jasno i bicu i njoj. Tako lako su preskocene sve uobicajene granice koje se tako lijepo pakuju i prodaju pod okriljem necega sto se zove pristojnost. Na povratku, zalila je sto je izgubila kontrolu, sto je njen odgovor odisao dozom gnjeva, izritiranosti. Uslijedilo je svojevrsno izvinjenje cinom negiranja i to je rastuzilo. Bice se nije trebalo, nije imalo zasto pravdati, sve reakcije bile su izazvane njenim akcijama. Zar je to toliko ocigledno?
Jedino u cemu je uzivala u tom prostoru bila je toplina. Inace, oko nje sile. Kao i obicno, stajala je ukopana u vrtlogu sukoba. Nesto oko nje zeljelo je iscijediti taj povrsni, mahom neinteligentni zivot iz mladih tjelesa koja su se unaokolo nespretno ljuljala pod uticajem jeftine muzike. Alkohol, sumnjivi tonovi, radje povrsne kakofonije i hinjeni party time. Smijeh koji je sam sebi svrha nesto oko nje je prikupljalo i trpalo u entitet oblika torbe. Samo da bi odjeci bili zatomljeni. Smijehu tu nije bilo mjesto, a bio je ipak dovoljno iskren da bi bio histerican, neurotican. Odlucila je da ne dozvoli da tjelesa osjete gnjev mracne estetike. Ne bi bilo posteno. Tjelesa nisu kriva. Odlucila je da razmislja o rijeci koju je izrekla nakon zadovoljenja potrebe. Inspiracija! Pitala se da li je to trebala reci, kako je ta rijec shvacena... Sporadicna komunikacija izmedju bica i nje unutra oslanjala se vise na poglede nego na izgovorene rijeci. Bar u njenom slucaju. Mnoge od tih rijeci jednostavno nije cula i cinilo joj se da se ni ne trebaju izreci u toj situaciji. Uostalom, u bilo kojoj situaciji. Sve do jedne geste. Pruzila je ruku da bi necemu dala podrsku, da bi nesto potvrdila cineci to a vec ne znajuci ni zbog cega tacno. Njeni ledeni, isuseni prsti uronjeni su u okrilje topline i ljubaznosti. Mala, znalacka igra pokretima i njena saka se nasla, i sama iznenadjena, pod vrelinom poljubca. Bilo joj je tesko nakon toga, tesko... Njene poruke, njena uvjerenja nekako su, sasvim neocekivano, shvacena. Na mjestu tako jeftinih tonova, medju tjelesima zaokupljenim potragom. Da li je ta potraga bila slicna njenoj, zapitala se. Hah, toliko iskustava govorilo je da nije, toliko iskustava... Ali, to jedno bice svedocilo je drugacije. Latentno golicanje pobunilo se u tom casu. " Ti zaista vjerujes u poeziju?", ostale su rijeci. Tako naivne, ali direktne. Na njih ona nije imala odgovor. Da vjeruje zivjela bi je intenzivnije nego sto to sad cini, a ovu je poeziju dobila pred kraj bitke koju je mislila da gubi. Zauvijek. Da ne vjeruje ne bi je gutala. Ne bi je gutala toliko da njeno bice ponekad biva progutano. Kao u toj gesti igre pokreta.

****
Zagrabila je vrelu vodu slika i pljusnula u lice. Opekotine su srecno boljele.


Top
 Profile  
 
 Post subject:
PostPosted: 03. 12. 2006. 22:37 
Offline
User avatar

Joined: 28. 09. 2006. 18:46
Posts: 51
Location: Zagreb
jebena prièa ode! Tjera na razmišljanje! 8)
Za Gael


Gomila jeftinih i sjajnih dragulja
spustila se s neba u tvoju kosu. Znam da moraš otiæi
kao i svi koji me vole,
A mene èeka isti put...
da si stvarnija manje bi sjala
umjesto crvene zore tražili bismo pepeljastu maglu
lažnu sreæu, svjetlucavi Black-Jack trenutak
Usne su ti slatke, a grudi mekane
lijepo je predavati se klišeju
Tople ruke za pamæenje, whiskey za zaborav
i stihovi prekrasnog ludila koje si ostavila
I kažem ti, u ovoj smo noæi uhvatili boje
karmin pobune
zelenilo tužne odvojenosti
Purpur sladostrašæa
(moja ti drhtava ruka opipava grudi, lijeva ti je dojka nešto veæa kako tvrdiš, i ja to osjeæam pod prstima naèinjenim za to)
Pred oèima nam u duginom ratu, izmièe
blagi indigo ljubavi...
Znam moraš nestati
jer ti si samo sjenka, poput ljubavi same
Tiha sablast svega što želim
opipljiva iluzija zime koju bih prestao voljeti da ju bolje poznajem...

Srest æemo se!
Kako god bilo, bit æu s tobom, u crvenom jezercu koje ti okružuje bradavice
Srest æemo se!
u neko pijano svanuæe, ponovno obnaženi
pod zlim mjesecom, bez svoje veste koje si izgubila predavši se umjetnosti mojih ruku!
Vidjet æu tvoje ime ispisano na podnožju svojim idola
plamenove tvojih oèiju
u vatrometima teturavih ekstaza
pjevat æemo Doorse, istu pjesmu o kometu u Perzijskoj noæi i spasenju
Vidio sam kako u tvoje oèi ulazi sav nemir ovog svijeta
plime krvi i sperme...
Suze Faetonovih konja na veèernjoj travi
Srest æemo se!
Opet æeš mi obrisati suze
nagraditi me ljubavlju kratkom i lepršavom
ljubavlju leptira iz Japanskih perivoja,
Iako mi sutra neæeš odgovoriti na poruku,
siguran sam srest æemo se!
Kao što sam siguran da taj leptir i mi živimo samo jedan dan kao leteæi cvjetovi,
i parimo se prije no što nam smrt pretvori krila
u jeftini dijamantni prah koji završi u kosi onih koji daju ljubav
bez smiješnih uvjeta.


Top
 Profile  
 
 Post subject:
PostPosted: 04. 12. 2006. 14:52 
Offline
User avatar

Joined: 08. 11. 2006. 01:42
Posts: 597
Location: Belpaese
Kod vas ovdje pravo ozbiljno, a ja ne volim ozbiljno. Nemoj mi ozbiljne, Tita ti izbliza. Nadam se da se mogu i scenariji ovdje navesti, a ako ne mogu, kova. :twisted:

Dakle:

Posto se meni ova danasnja televizija cini skroz dosadna( ja je nikad ne gledam, osim sporta i par programa koje imam u srcu, naravno odvaljeni su k’o “metar lanjske bukovine”...)Tako sam ja razmislio o stvaranju nekih novih emisija, koje bi razveselile raju... Vec dugo mi se vrti u glavi ideja za jedan dokumentarac u serijama, sa naslovom: BRZE GLADNE DIVLJE ZIVOTINJE I SPORA BOGATA DEBELA DJECA: pokupis par onih bucmastih djecacica iz modernog svijeta i posaljes ih u africke dzungle i pustinje uopste i oni tamo fasuju, a mi gledamo.. (Nadahnuce objerucke crpljeno iz Guy family crtica…). Mislim to mi je daleko bolje od ovih reality sranja sto su ovdje u Italiji neprestano na tv-u, a pretpostavljam da je tako i gdje vi zivite.. Big brother i ovo ono... Ja bih radije citao neku knjigu o uzgoju paradajza(sa ilustracijama, po mogucnosti... ) nego gledao one insane sto su zatvoreni u toj kuci... Druga ideja, koja mi je naumpala dok sam slusao one allascice pod imenom MISERY INDEX (cista inspiracija), je da napisem scenarij za jednu novu seriju, 26 epizoda, to je vec odluceno... Robin Hood. Sad svi misle:"Dobro jutro Kolumbo, pa to je isfurano.." Ali ja uvodim neke novosti: Robinov nerazdvojni prijatelj bi bio neki macak sto govori, i naravno hoda uspravno, poput macka u cizmama, ako ste citali.. Dakle naslov: ROBIN HOOD & MACAK U CIZMAMA. A da stvari budu zanimljivije Macak u cizmama bari Robinovu sestru, tako da se Robin i on neprestano svadjaju, imaju onaj klasicni hate/love relationship.. A Macak mu stalno nabacuje: "Jhoj sta sam ti sinoc seki radio!..."

I tako bi se radnja odvijala izmedju hiljadu obrta, prevrta i prekolobacivanja, uopste… A onda: Zadnja epizoda, 26, naravno.. Dvadeseeet i seeesta. Popularitet je ogroman, djeca imaju rusake sa Robin Hood-om i Mackom u cizmama, domacice pregace - ona slika koju svi sigurno imate negdje u kuci, gdje su njih dvojica zagrljeni (iako se pouzdano sumnja da se radi o fotomontazi, jer je opste poznato da se ne vole bas pretjerano). Citav svijet je na nogama, Evropa, Amerika, Azija, Afrika, Okeanija, Cajnice, niko ne jebe vremenske zone, sve trepti od uzbudjenja. Tenzija se moze nozem sijeci, zene vise na telefonima i medjusobno komentiraju ono sto bas u tom momentu gledaju: Zavrsna scena, u pozadini sunce zalazi, na njivi Lolek i Bolek igraju odbojke sa glavicom kupusa, a onda kamera naglo prelazi na nase protagoniste koji se gledaju sa suznim ocima. Suznim ne zbog tuge, vec zbog vaznosti momenta. Evidentno je da zele jedan drugom nesto ogromno saopstiti, ali nemaju snage, niti uspijevaju pronaci rijeci.


Onda Robin uzme komad papira i predlozi da napisu ono sto usne u tom trenutku nikako ne mogu izgovoriti. Nakon sto su razmijenili cageta, kamera skace sa jednog lica na drugo i amplificira tenziju do konacne kulminacije. Istovremeno otvaraju papirice: Macak u cizmama cita sta mu je Robin napisao: “Ja sam tvoj otac. I zelim podvuci da nisi plod neke avanture, vec jedne nezaboravne tajne ljubavi. Hug me! “ U istom momentu u Robinovim ocima se oslikavaju ova slova koja je Macak u cizmama napisao, kratko i jasno: “Sinoc sam ti seku analno!” Zatim kamera suzi kadar na ono “analno” te se slova rasprse i pretvore se u “KONEC”. (serija je naravno ceske produkcije, kao uostalom sve najbolje serije, poput Lolek i Bolek, koji su ovdje samo guest stars, nazalost..)

Dakako ima i pouka: Nikad ne ostavljajte sestru nasamo sa Mackom u cizmama… :idea:


Druga sezona avantura Robin Hood-a & Macka u cizmama je u pripremi, iako je jos sve naravno top secret... Planira se da bi uspjeh trebao da nadmasi i onaj filma Kod Da Vinci, po izjavama samog Macka, koji kaze: "Tom Hanks me moze poljubiti u moje dlakavo dupe...":mrgreen: S moje strane vam mogu nagovijestiti samo par stvari, da bih jos vise pobudio vasu znatizelju: Balthazar je prihvatio da glumi u narednoj sezoni, bit’ ce neka vrsta Deus ex machina u serijalu, tako da bi popularitet istog trebao eksponencijalno da poraste.. Sto se same radnje tice (znam da vas to najvise interesuje, vragolani... ) mogu jedino reci da Macak postaje prvak svijeta u kusanju sutlije, i stalno se vuca po takmicenjima, poput Sylvestera Stallone-a u Over the top, ako ste gledali.. Pokusa boga oca..
Dok je Robin u depri, ali radimo na tome da nagovorimo McGuyvera da prihvati ulogu u seriji, gdje bi trebao igrati spasitelja, i sa dvije gumice za kosu i 30 grama smole pokusati da izvuce Robina iz te kriticne i aparentno bezizlazne situacije.. Sve to uz strogu Balthazarovu nazocnost, naravno… Mogu vam nagovijestiti i sam kraj druge sezone: Robinova sestra saopstava bratu da je saznala iz pouzdanih i nepobitnih izvora da je on ustvari njen otac.. Zavrsna scena prikazuje Robina u suzama, dok grli sam sebe, jer je bas u tom trenutku shvatio da je sam svoj otac!!! Dok se mazi rukama po ledjima, zadnje rijeci su, citiram: “Tata, moramo nadoknaditi sve propusteno vrijeme, ima toliko toga sto zelim uraditi zajedno sa tobom…”

TOTAL FUCKIN’ DEMENTIA, THAT’S MY STYLE!!!

P.S. Casting za glumce ce se odviti u narednim danima, sve djevojke koje su zainteresirane za ulogu Robinove sestre neka se jave meni, pa cemo vec nesto srediti.

P.P.S Slika u donjem rublju obavezna. :lol:


Top
 Profile  
 
Display posts from previous:  Sort by  
Post new topic Reply to topic  [ 711 posts ]  Go to page Previous  1 ... 3, 4, 5, 6, 7, 8, 9 ... 36  Next

All times are UTC + 1 hour [ DST ]


Who is online

Users browsing this forum: No registered users and 1 guest


You cannot post new topics in this forum
You cannot reply to topics in this forum
You cannot edit your posts in this forum
You cannot delete your posts in this forum

Search for:
Jump to:  
Powered by phpBB® Forum Software © phpBB Group