Rock Planet

rock-planet.com
It is currently 19. 06. 2025. 01:02

All times are UTC + 1 hour [ DST ]




Post new topic Reply to topic  [ 733 posts ]  Go to page Previous  1 ... 7, 8, 9, 10, 11, 12, 13 ... 37  Next
Author Message
 Post subject:
PostPosted: 01. 05. 2007. 22:42 
Offline
User avatar

Joined: 09. 09. 2005. 21:17
Posts: 3443
Location: ...u hypothalamusu, zasad...
Ubistvo No2

Nekako je izbjegao da zgazi taj bijeli plod. Opomenuo ga je bljesak izmedju dva pogleda. Taj bljesak se samo prividno desavao igrom slucajnosti na sahovskoj tabli koju je nazivao svojom. To nije mogao tvrditi, ali je osjecao. Osjecao je sada. Izbjegavajuci biljku koja nije mogla podnijeti talozenje njegove vlage i truljenja, razmisljao je o njoj, da li ce uvenuti nakon sto sivi trag njegove pojave prepusti plod Suncu. Okrenuo se, biljka je svela. Vec. Bilo je brzo, ovaj put, mnogo brze. Krenuo je u pokret iznimno hitrog povratka do svoje spilje, frizidera, hrane, sinhronizirao pokret u glavi. No, korak je trajao, trajao je onako kao u snu, kao kad pokusavas da se odmetnes od svih tih zenskih glasova zalopojki, patetike i potrebe koja je sama sebi svrha. Stresao se od te pomisli, instinktivno vratio kurac na mjesto i nastavio. Dugim, koracima koji su trajali...

Ruka na zardjaloj drsci koja je otkrivala svijet mesa radi hranjenja istog doimala se samo sasusenom. Sunce je isparilo vlagu, trulez je zarasla. Za sad. Znao je da mora nesto uciniti za onaj plod inace ce morati traziti novo tijelo. Zadah mesa i krvi okurazio je nosnice. Izvadio je najlon sa ostacima jezika one zene, one pricljive, talentovane...ipak, suvise glasne zenke. Izvadio je kesicu njene krvi i razmisljao da li da ipak okusa novost, pokusa umetnuti u ozdravljenje biljke iskustvo neke druge zenke, mozda svih cije je ostatke skrivao i sam od sebe. Odlucio se za krv zene jezika jer nije bio spreman naciniti drugo ubistvo eksperimentisuci.

Vratio se plodu. Mjesto ne bi prepoznao da se nije radilo o njegovom dvoristu u njegovoj pustari. Hitro je, skoro, a upasilo ga je to, panicno milovao biljku krvlju velike spoznaje zenke jezicare. Carobno meso omotao je ritualiziranim pokretom praveci stit od vjetrova. Zadrzao se jos trenutak zeleci najbolje svojoj djeci, svoj svojoj djeci. Rasle su, bujale, ucinile njegovu pustaru zelenom, fetis bojom koju je uzivao od Dana Prvog.

Naslonio se uz bolan kicmeni stub i mirisao madrac cireva. Noc je bila vanredno uspjesna, puna snova, sporadicnih erekcija. "... kada kazes iznova, to, prosto, znaci ponovan pokusaj! Ne implicira da se radi o repeticiji identicne situacije, zar ne?"- provuklo se kroz vazduh nabijen jutarnjim teskim Suncem sto jos je lijeno. Iskocio je iz madraca. Iskocio, zeleci da si naskodi necim jer san mora da nije prosao. Trazio je svoj oduvijek alat, to tanko ali uvijek pokorno sjecivo. Morao je znati! "Ne odgovaras?! Zasto bi me to, jebeno, iznenadilo... Jos jedan argument u korist mojoj neoborivoj tezi da ne postoje muskarci i zene, samo izuzetni i oni koji to nisu. Hahahahahaha" Nije mogao pronaci sjecivo i nije mogao tragati za zvukom.

Morao je.

Drugo ubistvo nijeznog ploda, a obecao je sebi da vise nece. Nikad! Sada je znao da se vise nece rijesiti glasa te prepametne jezicare, one cije su mu rijeci stvarale erekcije i trulile meso. A nakon zenke vizija. Nakon nje druga. Ovaj put rastegnuo je korak. Legao na madrac cireva i drkao, posljednji put. Dvije zenke i zvanicno su postale opsjene stalne, njegovo tijelo zivice i trunuce sve dok u glavu pristizu njene slike, a u usi njen zvuk.


Top
 Profile  
 
 Post subject:
PostPosted: 04. 05. 2007. 15:29 
Offline
Moderator
User avatar

Joined: 08. 01. 2004. 05:40
Posts: 6328
Location: Beyond The Sun
@ Sion: Da, imam divnu curu, ali kurve su vazda inspiracija. Divno jednako ponekad dosadno. Kurve jednako vazda zanimljivo i drugačije. Ne postoje dvije iste kurve.

@ AA: Jarane, ne moš vjerovat da se ja baš osjećam kao u toj priči kad idem na faks.


Top
 Profile  
 
 Post subject:
PostPosted: 06. 05. 2007. 22:54 
Offline
User avatar

Joined: 30. 04. 2004. 16:28
Posts: 919
Location: Vaasa (FIN)
Otkucaj srca u prstima osjetim,
Jer mi grkljan iz doma svoga,
Na put kreće...
Kroz ovaj mrtvi svijet, što tijelom se naziva,
I zove...

A istim tijelom ga posmatram,
Kako gazi po crnoj zemlji,
Crvavoj, zgrušanoj, krvavoj.
I bijeg je neizbježan,
A ipak...
nedostižan.

Bit, u svojoj laži ne postoji više
I smrt joj postaje jedini stvarni,
Povjerljivi ili...
nepovjerljivi neprijatelj.

I topi se ovaj besmisao
U svom besmislu.
A lahkoća mi posta drug,
Najvjerniji ali i ...
Najnevjerniji...


Top
 Profile  
 
 Post subject:
PostPosted: 06. 05. 2007. 22:57 
Offline
User avatar

Joined: 30. 04. 2004. 16:28
Posts: 919
Location: Vaasa (FIN)
Born from the ashes, couraged by his thought
A creature whose words came from above
Light and Fire reigned his mind, pain and suffer reigned in his heart
Built from hunger for final Salvation.

A beautiful mind, a universal thought
Created to solve our wishes and needs
A blessing for mankind, who became judged
...according only to their deeds

Living for mankind, dreaming a paralyzing dream
Lifting the shadows of eternity
Blessed be thy name...

AT NIGHT, the Unspoken One
Lifts your sins, your pain, your fears
So bright, his hands reflect
The greed of man, his joy in tears

AT DAWN, his name shall be yours
Shawn down on your skin,
Feel beneath, the mighty wrath
Of the Unspoken One.


Top
 Profile  
 
 Post subject: Re: ...only yours stuff...
PostPosted: 14. 06. 2007. 13:55 
Offline
User avatar

Joined: 09. 09. 2005. 21:17
Posts: 3443
Location: ...u hypothalamusu, zasad...
Potraga strasti i iluziju uhvatih
Armaturne niti neizgovorenih riječi vezaše smjese dviju tjelesa
Ljušture igraše obmanu, misli aludiraše...

Nemoć zbog obećanja rabota je impotentnih
Predstave svjetine njihov je odraz
Da li si sa sobom JA?, da li bi sa mnom...

Perverzija hranitelja gradi fabulu
Ubrizgava igri naivnu krv
Mladu krv...


Top
 Profile  
 
 Post subject: Re: ...only yours stuff...
PostPosted: 19. 06. 2007. 20:52 
Offline
User avatar

Joined: 09. 09. 2005. 21:17
Posts: 3443
Location: ...u hypothalamusu, zasad...
Sužanj se iscrpio do krajnjih granica. Voštana koža visila je, otkrivajući obrise kostiju, čineći da vrište iz mesa kojeg nije bilo. Poveći suvi tragovi kože ostajali su svuda po pokućstvu, unutrašnjosti kočije, ali i po postelji gospodara. Izgled najodanijeg bio je toliko stravičan da je sve češće izbjegavao pozivati braću po krvi i družice u rezidenciju. Međutim, susreti na čaju u restoranima, ladanjskim odmaralištima, čak i među četiri zida kluba iniciranih bili su nedovoljno intimni. Nastavio bi to tolerisati da pomoć sužnja, u ovim prilikama, nije sve više nedostajala. Ono što je morao uraditi sam rušilo je tako željenu koncentraciju u uspostavljanju veza među ostacima mozaika uzročno-posljedničnih situacija. Apsurdno, stvaranje sudbine čekalo je zbog tako trivijalne pojedinosti.

Večeras je sa sužnjem postigao dogovor. Neće izlaziti iz svoje prostorije u dnu donjih hodnika do konačnog kraja. Sužanj je bio zadovoljan, konačno će se odmoriti. Milosrdno, gospodar je na se preuzeo obavezu dostave hrane i vode.

Pokus je pripremao godinama. Izvori svjetlosti u radnoj sobi bili su pritisnuti brigom sive magle. Ljudska, bezpogovorno poklonjena energija ključ je pokusa koji će pomoći hiljadama privilegovanih. Bio je na domak priznanja da laže vlastiti korteks. Pomoć je, prije svega, namjenio sebi. Otmica i ubistvo nakon nisu dolazili u obzir. Ne zato što bi se nad tim činom zgražao ili zbog toga što se nije uklapao u njegov etički sistem vrijednosti. Život nevidjećih imao je, greškom igre Namjere, vrijednost rangiranu tik uz život ribe. Gdje naći bezpogovoran poklon bilo je pitanje koje je morao riješiti u roku od nekoliko dana. Valpurgijska noć se približavala.

Sužanj je provjerio gospodarevo disanje uz vanredan trud. Trebalo je spriječiti buđenje izazvano vonjom njegovog skoro neživota. Zaista je spavao.
Punih dva sata vuče udova trebalo mu je do kuće Nautonniere. Večeras je obećala otkriti tajnu. Zbog čega je, prije 21 godinu, nemuštom dozvolila milovanje njenih skrivenih bregova. Vrata su se, bez kucanja, otvorila. Mrak je pokošen izvorom svjetlosti - malim, gracioznim tijelom kojim je upravljala glava kose hladne vatre. Očiju stravičnih iskustava. Ljepota djevojke odbijala je, neizdrživo.
- Nautonniere me je pozvala. Da li me može primiti? – upitao je, izbjegavajući susret pogleda.
- Uđite! – zazvonilo je.
Izvor svjetlosti kretao se isuviše brzo. Njegovo dronjavo bivstvovanje strahovalo je od ponovnog gubljenja u hiljadama milja lavirinta mraka ove male kuće. No, djevojka ga je čekala sjedeći iza narednog ugla.
- A Nautonniere? – izustio je glas pun suvog kašlja.
- Ja sam nova kormilarka! – odgovorila je svjetlost bez imalo skrivenog ponosa.
- Sjedite oče! –
Toliko poznato osjećanje bijesa preplavilo je koštanu srž, jedino živo u njemu. Koncentracija tog osjećanja odavno nije prelazila nivo decenijske navike.
- Vaše šužanjsko postojanje, oče, napokon će biti naplaćeno! Valpurgijska noć se
približava. Sve što obred znači morate me naučiti u ovih nekoliko dana. Određena sam za novog gospodara. Titulu krvi Nautonniere. Sigurni su da će do preuzimanja doći bez ikakvih problema. Znaju da je osveta vrhovni motiv. –
Riječi djevojke koju je trebao smatrati kćeri uzbudilo je ono malo sokova. Ustao je brzinom koju njegovo tijelo, u zadnjih nekoliko godina, nije dopuštalo. Naklonio se i obećao susret sljedeće noći u isto vrijeme.

Par kvartova od rezidencije gospodar je ugledao savršenu žrtvu. Kosa ledene vatre, koja je virila ispod dronjavog šešira proste vlastelinke, bila je dokaz da malo, skladno tijelo raspolaže sa dovoljno energije za pokus. Možda i previše, pomislio je, no, vrijeme nije dopuštalo pomnije analiziranje mrske misli.
- Gospođiće, dozvolite da stvaramo sudbinu?! – obratio se isuviše svečanim tonom uz prenaglašen naklon.
- Platite i vaša sam gospodine! – odgovorila je prostitutka pogleda stravičnog iskustva.
Odlučio je umoriti glas koji je vrišato da mnogo toga nije u redu.

Iolande de Bar kako se, znao je, lažno predstavljala brzo je učila. Isuviše brzo. Noć pred pokus zapitao se da li bi moglo biti istine u njenom pozivanju na porijeklo. Postavio joj je nekoliko dodatnih pitanja, hineći naivnost, ali odgovore nije dobio. Potpuno atipično za prostitutku.

Zastali su kod statue Djevice, upravo na mjestu koje je sužanj opisao. Tek tada, na tom mjestu, postala je svjesna sve moći tajne u koju su bile posvećene isključivo Nautonniere. Statua Djevice, postavljena s namjerom da ukaže na sveto mjesto ukoliko lanac posvećenih bude prekinut, bila je putokaz do mjesta u utrobi zemlje, par metara pored. Rosemerthe, galo-tevtonska boginja majka bila je krivac kanalisanja stravične moći Valpurgijskog obreda. Scena je bila i više nego savršena, pomislila je Iolande. Gospodar obreda koji se obraća lažnoj Djevici i sužanj-žrtva čiju će titulu, u eonima istoj sudbinskoj noći, potvrditi sverađajuća Rosemerthe.

Vratila se u rezidenciju. Zadatak je bio uspješno okončan. Žrtve su najbolje svjedočile o tome. Majka je sebi oduzela život iste noći kad je prepustila kormilo. Otac je trunuo negdje u donjim hodnicima. A ona je zakleta na vječito okivanje netaknute Rosemerthe u svojoj utrobi. Ulog je bio stravičan. Ukoliko se loza posvećenih krvlju prekine, na jedno rođeno desiće se desetak čedoumorstava.

Morala se pobrinuti za dostojanstven kraj oca. U dvorištu rezidencije je gorilo.


Top
 Profile  
 
 Post subject: Re:
PostPosted: 29. 06. 2007. 16:20 
Offline
User avatar

Joined: 06. 10. 2006. 21:51
Posts: 302
Location: [43.966843, 17.930138‎][46.295019, 16.328087]
Arinoe wrote:
Moriarty..poezija ti je super.Čak ti i proza ima na kraju taj poetični moment.,you're talented. :wink:


Hej kada ces nas ti pocastiti svojim radovima? :D


Top
 Profile  
 
 Post subject: Re: Re:
PostPosted: 29. 06. 2007. 21:25 
Offline
Moderator
User avatar

Joined: 20. 05. 2006. 18:25
Posts: 1815
Location: Sarajevo
Sixty Watt Shaman wrote:
Arinoe wrote:
Moriarty..poezija ti je super.Čak ti i proza ima na kraju taj poetični moment.,you're talented. :wink:


Hej kada ces nas ti pocastiti svojim radovima? :D


My dear,znaš da postoji samo jedno mjesto..http://arinoe.blogger.ba/..enjoy.. :D


Top
 Profile  
 
 Post subject: Re: ...only yours stuff...
PostPosted: 05. 07. 2007. 00:08 
Offline
User avatar

Joined: 28. 09. 2006. 18:46
Posts: 51
Location: Zagreb
Još jedan dirigent
(inspirirano Majakovskim)

Sred purpurnih uzica uz žamor i kavu
Naredit ću svim gitarama da plaču
Striptizete sve uz uzdah da umru,
Zanosom zadnjim tebe opjevat ću

Razmahat će se krv u mekom dvorcu
Sred dima cigarete nestaju obline
neke divne žene uz kirurški klimaks
Logika hladna,prije pomrčine

I demonski nek vrišti posljednja pjesma
Kad zadnjim dahom,bol rodim čistu
Nikad nemirnijih snova nije bilo
Kraj mramornih vrata,u karmičkom konačištu

I neshvaćen prodirući u trupla mrtvih drolja
Dok smije se negdje promočen od suza
prezir milijuna instinktom tek gonjen
Ja grijem rigor tamni svojih grešnih muza

A kad s poslijednjim urlikom samoće
usne zagrle metal u porazu
Ti razumna ko uvijek ugasit ćeš sumrak
Kao opušak-na mom obrazu.


Top
 Profile  
 
 Post subject: Re: ...only yours stuff...
PostPosted: 05. 07. 2007. 20:21 
Offline
User avatar

Joined: 09. 09. 2005. 21:17
Posts: 3443
Location: ...u hypothalamusu, zasad...
Moriarty wrote:
I neshvaćen prodirući u trupla mrtvih drolja
Dok smije se negdje promočen od suza
prezir milijuna instinktom tek gonjen
Ja grijem rigor tamni svojih grešnih muza

A kad s poslijednjim urlikom samoće
usne zagrle metal u porazu
Ti razumna ko uvijek ugasit ćeš sumrak
Kao opušak-na mom obrazu.


Ovo fakat BOLI! Odlicna poezija...


Top
 Profile  
 
 Post subject: Re: ...only yours stuff...
PostPosted: 05. 07. 2007. 23:03 
Offline
User avatar

Joined: 28. 09. 2006. 18:46
Posts: 51
Location: Zagreb
Kćeri revolucije me poznaju(Silviji)

"Soyuz nerushimy respublik svobodnykh
Splotila naveki velikaya Rus'!
Da zdravstvuyet sozdanny voley narodov
Yediny, moguchy Sovetsky Soyuz!"

Ispod metalne kože stijega
obnažuju grudi,predivne
rođene da ispjevaju
jednu pjesmu
melodiju čekića u Appalachianu
i Uralu
zveket bajonete i uzdah
bitnika na sedativima
Stoje
bjeloruke brigade pobjedničkih kurvi
s krvlju pobunjenih na plaštu
spremne da
zadrhte,
plaho prošapću usnama punim kao mjesec
ime...

Ime...
nekog ko će im dodirnuti bedro
na barikadama ljubavi

Znale su za vatre
nad pariškim nebom
u petrolejskim grčevima Rimbauda
poneki sivi kaput i djevojka koja plače
na gladnim Lenjingradskim sazviježđima
Znale su za njih pethiljadadvadesetiosam
a Izet
bard mojih crvenih suza
umirao je
gledajući zgarišta manje nevinog Sarajeva

Spavao sam u njihovom zagrljaju
i ruke im bijahu divlji norveški snijeg
a ja zauvijek ismijani gubitnik
bez imalo snage da obuzda plač
netko ko stoji nad mramornim znojem
zgaženog ideala...

Tihi marš
bijeli opori glasovi
otiskujem se,Moje Muze
otiskujem u tugu!
Bio sam rana krstarice Potemkin
dim s terase u empatijskoj istarskoj noći
cvijet u hladu smrti
stežući šake u bijesu tinejdžera
zaljubljen u njihove riječi
sam u tom vrtlogu
potonuo u crno
znajući u svojim ogrebotinama i mutnim očima
da su kćeri revolucije
bile uz mene
bar na trenutak...

"V pobede bessmertnykh idey kommunizma
My vidim gryadushcheye nashey strany,
I krasnomu znameni slavnoy otchizny
My budem vsegda bezzavetno verny!"


Top
 Profile  
 
 Post subject: Re: ...only yours stuff...
PostPosted: 05. 07. 2007. 23:53 
Offline
Moderator
User avatar

Joined: 20. 05. 2006. 18:25
Posts: 1815
Location: Sarajevo
"A Izet,bard mojih crvenih suza..." je Sarajlić,a?Ako je taj,i moje suze se pridružuju..

Posljednje što nas čeka ne može biti naša smrt
Jer želje naše krvi negdje se moraju nastaviti.

(I.K.Sarajlić)


Top
 Profile  
 
 Post subject: Re: ...only yours stuff...
PostPosted: 07. 07. 2007. 10:37 
Offline
User avatar

Joined: 28. 09. 2006. 18:46
Posts: 51
Location: Zagreb
Naravno,samo je jedan Izet Sarajlić.To je on...


Top
 Profile  
 
 Post subject: Re: ...only yours stuff...
PostPosted: 23. 07. 2007. 22:31 
Offline
User avatar

Joined: 09. 09. 2005. 21:17
Posts: 3443
Location: ...u hypothalamusu, zasad...
“Aaaaaaaaaa aa grrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrh!!!”
Crna haljina tila bila je umrljana smeđom, smrdljivom, ljepljivom smjesom. Vidjela je, bila je svjesna kako, zgrožen od smrada, craftsman donjih podruma izvlači porođeni organizam iz ljepljive mase čije sluzave niti nisu popuštale okove. Suočene sa snagom craftsmana izrasle su u pijavice loše namjere tanje od zmija, deblje od glista. Craftsman je vrisnuo u pomoć. Glinene mase izmaštane namjerom, dvonošci sa imiticijom temperamenta na različitim crtama lica nekoordiniranim su pokretima stvorile kakofoniju pogrešnih smjerova i sudara u katakombi boje crvene vatre. Pijavice loše namjere lomile su njihove udove čiji je udar na kameno tlo vraćao slike zvuka rasipanja isuviše dragocjenih porcelanskih figurica. Craftsman je prekinuo agoniju smušenog kvaziživota, bijesan, raspršio je njihove čestice u vjetar prašine. Organizam je strahovao od gubitka hrane prije nego je i osjetio život. Izdao je jasno naređenje svojoj neostvarnoj braći - pijavicama loše namjere: “Sve što može da se desi je da me vratite u utrobu! Dok ne ojačam. Inače…”. Craftsman se pojačano znojio, morao je ponizno zamoliti mladu ženu prozirne kože u crnoj haljini tila za pomoć. Mrzio je moliti.
“Ovo se otima kontroli! Ne pomogneš li mi, vratiće se u utrobu i izjesti te svu do duše. Tada nastupa sigurna smrt i za tebe i za njega.”.
Žena je oklijevala. Očajno je željela riješiti se parazita koji je upornim krupnim zalogajima isisavao njenu mladost. No, osveta joj je vrištala u slijepočnicu, moć toga nečega neophodna joj je za konačni obračun sa tvorcem, ocem organizma koji je porodila. Poznata priča sa još poznatijim likovima: Gejom, Uranom i Kronom. Ženska priroda je pobjedila. Osveta!
“Slušam. Šta moram učiniti?”
Sad je craftsman oklijevao. Trenutačni pristanak žene bio je sumnjiv. Znao je koliko je mrzila svog tiranina. Mirisala je mržnjom od trenutka začeća. Prinuđen je odati joj craft kojim će privoliti sina na rođenje. “Hm, ne, ne, nema tu ništa sumnjivo. U pitanju je ženska slabost, nesavršenost, strah od proždiranja. I onako ću je žrtvovati čim, putem nje, ostvarim vlast nad potomkom” - pomislio je.
“Ponavljaj za mnom: Visita…Interiora…Terrae…Rectificando…Invenies…Occultum…Lapidem. Jače!!! Visita…Interiora…Terrae…Rectificando…Invenies…Occultum…Lapidem...Visita...”
Crvene vatre zgasnuše od naleta suvog, ledenog vjetra stravične siline. Bljesnu tama gusta kao materija. Sin zaurla vikom nebrojenih agonija. Potraja tama, hladnoća i osta trag dva uzdaha olakšanja primalnih neprijatelja, supružnika po novostvorenoj smeđoj plazmi umjesto krvi.
:::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::
Helel je, činilo se, mogao voljeti. Jedno rano perzijsko jutro donijelo joj je otkriće smrti svih biljaka u craftsmanovom dvorištu. Nedugo zatim, nekoliko kilometara u prečniku nije bilo ni jedne zalutale životinje, čak ni zmija, šišmiša, sova ili paukova. No, Helel je volio, obožavao mačke. Činilo se da je, zbog njih, spreman i na sitne žrtve. Ponekad bi im oborio pticu ili preklao zeca jednim zamahom misli. Množile su se nezaustavljivo, do Helelove treće godine bilo ih je u svakom kutu ogromne građevine nepoznatog neimara koju je craftsman nazivao utočištem. Mačke su je mrzile, uporno je napadale. Nije dobila craftsmanovu potvrdu da su određene za Helelove zaštitnike, ali je ubrzo postala sigurna da su nanjušile njenu konačnu zamisao - lomaču za svog sina i sebe. Helel, rastrgnut između horde zaštitnika i estetike ukusa, mirisa i dodira njenih grudi koje je znao satima istraživati, prema crnim stvorenjima bi reagovao bijesno samo ako bi je povrijedile. A to se često dešavalo, isuviše često. Osjećajući njegovu opijenost, pristajala je na razgovor s njim samo za vrijeme dojenja. Razgovor u bilo koje drugo vrijeme bio bi prerizičan, ma koliko pažljivo birala riječi. Izvan rituala dojenja, Helela je bilo nemoguće prevariti, bila je sigurna u to. Sve češće joj je spominjao da prezire craftsmana, tu pokornu gnusobu, kako je govorio, do jednog sumraka.
“Amma, nestaće! Istjeraću ga! Beskoristan je, nemoćan, star je, star. Ja nikad neću biti takav! Amma, reci da nikad neću biti takav?!”
Toliko očekivani trenutak je došao. Znala je da će mu, prije ili kasnije, zasmetati nesavršenost craftsmanove pojave, znala je da će se, prije ili kasnije, pojaviti stid od očeve nesposobnosti i bojazan da će, na koncu, doživjeti isto.
“Mmmm, Helel on je tvoj otac, a otac se ne ubija. Dobro znaš da je to Tapu !!!” - brzo je promrmljala hinjenom ljutnjom. Uzdala se da će to, kao i bilo šta drugo, izazvati opozitnu Helelovu rekaciju. Njemu niko ne može da govori šta da radi, čak ni amma. Bol je zaparala slijepočnice, krv je šiknula iz lijeve dojke uklještene među njegovim zubima. Bradavicu je ispljunuo blizu vrata, stavljajući do znanja da nije zaboravio otvoriti zube nego da je to bila njena zaslužena kazna. Crni til i svila nisu mogli zaustaviti krvarenje ma koliko stezala iskasapljenu dojku. Sjurila je, ostavljajući svježi trag, do donjih odaja, tajne craftsmanove prostorije koju je vidjela prvi i posljednji put. Uzdala se u Helelovu snagu, ustvari, bila je sigurna da je došao kraj craftsmanovom tijelu. “Približava se kraj drugog čina”, pomislila je, “lakoća kojom je okončan najavljuje nepremostive teškoće za napisati kraj priče - bar za čovjeka.”. Crvene vatre bacale su izdužene sjene po kamenom zidu čudnih simbola. Igra sjenki otkrila je svu apsurdnost situacije. Malena, krhka sjena izvlačila je magličaste niti iz mjesta koje je moglo biti pupak ogromne prilike. Na sreću, zgrabila je ispust koji čuva masivna srebrna vrata što je spriječilo pad u nesvjesno izazvan stravičnom scenom. Vatre su otkrile nabreklost dječakove utrobe do pucanja, dok se tijelo craftsmana pretvaralo u haos kretanja organa i ćelija. Helel je izbljuvao craftsmanovu suštinu u istom trenutku kada je, činilo joj se, splačina od ostataka njegovog tijela ispunila praznine kamenog poda. Vrisci nebrojenih glasova nečega što je nazvala craftsmanovom dušom tražili su put dole do podzemnih hodnika. I dalje.
:::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::
“Više ništa nije Tapu!” - viknuo je strogošću i autoritetom hora monahinja u manastirskom internatu. Gledao je plamenom moći, ultimativnog uništenja, mirno, tek sada spoznavši granice svoje snage. Uzalud su šaptali jecaji svijesti o trenutku čedomorstva. Helel je morao gorjeti. I ona sa njim. Osvrnula se po kružnoj prostoriji. Polovinu je zauzimao kolosalni oltar na kojem su, odsjajem crvenih varti, gorile riječi od srebra : O Rei submete-se à Transformação enclausurado no forno de seus próprios pensamentos. Nije ih razumjela, ali je to nije brinulo u ovom trenutku. Okrenula se za 180 stepeni i pronašla traženo. Nebrojene bočice, instrumentariji i mrtvi organizmi najstravičnijih oblika skrivali su se u treperavoj igri vatri. Helel, namirisavši njenu namjeru, puhnuo je dah ledenih suvih vjetrova. Jedan plamen, ne jači od vrška svijeće, zahvatio je til, a zatim i drvene police sa bočicama.
:::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::
I dalje je gorilo. “Zar priča ima četiri čina?” - bilo je prvo što je pomislila. O Rei submete-se à Transformação enclausurado no forno de seus próprios pensamentos, pisalo je iznad trona istim plamenim slovima.
“Dobrodošla, amma!!!” - vrisnula je svaka ćelija njenog tijela. “Grudi su ti ponovo divne!” - skoro umilnim tonom reklo je nešto veličine Krona.


Top
 Profile  
 
 Post subject: Re: ...only yours stuff...
PostPosted: 02. 08. 2007. 11:22 
Offline
User avatar

Joined: 16. 04. 2003. 10:07
Posts: 1154
Location: Istanbul
Analogni sat

Čemu večeras zaokružujem vrijeme na neke beznačajne sate
kao da ne znam kako ću se tek osjećati
za nekih par kratkih misli
kada analogni sat pokaže iščekivano vrijeme.
ÄŒemu to?
Koga to iščekujem?
Ono što me ostavlja bez daha
ostalo je u gradu na pola puta do Istanbula.
Čak i treptaj oka proveden u čekanju je uzalud potrošen.
Pa gdje je onda deponija milijardi treptaja koje sam istresla?

Reciklirane ću da ih investiram u zalazak Sunca na ušću Vardara..



Lokna

ona me tjera da čekam sama na ekserima.
ona mi po prsima rezbari meni nepoznate oblike.
možda i nesvjesno.
slučajnost me,
neosiguranu,
vozi preko granice
podnošljivog
i dalje.
večeras ću da pokrijem
ovo razočarenje
debelom plahtom i šta?
kada sutra spustim glavu na kamen
utrobu će da mi proždere crvenilo neba
i prokleti kameni most nad vardarom.


Top
 Profile  
 
 Post subject: Re: ...only yours stuff...
PostPosted: 14. 08. 2007. 00:47 
Offline
User avatar

Joined: 28. 09. 2006. 18:46
Posts: 51
Location: Zagreb
Ja ne znam gdje su naše obale
I
Zagledaj se koji put
u sumrak
vidjet ćeš krv koju anđeli liju za tebe
krv pjesme
a u tebi sam našao najbolji stih
koji odgovara tihom ženskom glasu
progovorenom u zvuku kiše
odgovara usnama u kasnom srpnju
bodežu,zalutalim noćima
slici Rubinske čarolije

Prespavao bih
blijeda lica skidajući maske božanstvima
dok tutnji teatar i svijet se puni vodom
Ljubav bih ostavio maskiranu...

U tebi sam našao
biljeg svetosti,plod pakla
purpurni dodir
poslijednjih Leda
kristal razbijen da bi odjeknuo i da bi svi
kao postiđeni
pogledali dolje,,,
dolje..

II
stoput viđen
uvijek prekrasan
pogled u daljinu
zvijezde nasmijane
noć vječna
kristal na ovratniku
Saturn u snazi
trag podignut
da usud zasvira himnu
volje

Odsjaji smo na istom štitu
udaren je stoput kod Termopila
iskrzan,mutan
prašan
uništen
sjeban...

Želimo istu travu
isto zlato
istu dijamantnu ljubav
zeleni duh prestanka

Prizovem melodiju
umjesto Boga
kraj sebe
da gori,sumornim metalnim oklopima
da zapanji ljude,okrene stranicu
da ostavim za kraj svog filma
snijeg na ekranu
bez "nastavlja se"
bez epiloga u kojem Marcel
pripaljuje cigaretu
i bježi u noć

Jer ne znam
gdje su naše obale


Top
 Profile  
 
 Post subject: Re: ...only yours stuff...
PostPosted: 27. 08. 2007. 20:19 
Offline
User avatar

Joined: 09. 09. 2005. 21:17
Posts: 3443
Location: ...u hypothalamusu, zasad...
Čekam smiraj u kući kratkih susreta
Noćas, za vrijeme punog mjeseca nesanice
Uspeću se lijanom od paučine
Da li ste znali da pauk može opkoračiti okean na takvoj niti

Šaptaću ti priče u našim ulogama
Da, baš te što čuješ kroz dva pramena kose
Ili ću slušati tvoje misli, možda tišinu
Vjerovatno tišinu ako ljubiš tajne

A kad stanem na klimav vjetrov pod kuće kratkih susreta
Sve ću zakrpe obaveza odstraniti nježno sa procjepa tvog iskustva
Narediću da te puste da ne krvariš više
Poslušaće, bar na kratko, dok si u kući susreta

Grand finale ispisuješ ti, i onako nije bitno
Zaliječen, jak, šta je veća počast?
Kad lijana pukne nemamo za čim žaliti
Da li ste znali da pauk može usisati nit dužine okeana


Top
 Profile  
 
 Post subject: Re: ...only yours stuff...
PostPosted: 03. 09. 2007. 20:02 
Offline
User avatar

Joined: 09. 09. 2005. 21:17
Posts: 3443
Location: ...u hypothalamusu, zasad...
...i tonem u dine iskrzanih u djeliće sjećanja
Prevrtljiva u svom vremenu, sad čine da je bilo drugačije
Priviđaju da sam uhvatila onda tvoju ruku zbog straha
Tako strano meni
ÄŒine da se fabula zagrljaja na kraju dana desila
Dok ispijao si suze iz mog pogleda izmaštanog litanija
Priviđaju da se nisu još desila,
Sjećanja...


Top
 Profile  
 
 Post subject: Re: ...only yours stuff...
PostPosted: 04. 09. 2007. 20:34 
Offline
Moderator
User avatar

Joined: 20. 05. 2006. 18:25
Posts: 1815
Location: Sarajevo
~°~ wrote:
...i tonem u dine iskrzanih u djeliće sjećanja
Prevrtljiva u svom vremenu, sad čine da je bilo drugačije
Priviđaju da sam uhvatila onda tvoju ruku zbog straha
Tako strano meni
ÄŒine da se fabula zagrljaja na kraju dana desila
Dok ispijao si suze iz mog pogleda izmaštanog litanija
Priviđaju da se nisu još desila,
Sjećanja...


Jako dobro,zadnji dio mi u glavi cijeli dan...


Top
 Profile  
 
 Post subject: Re: ...only yours stuff...
PostPosted: 10. 09. 2007. 22:23 
Offline
User avatar

Joined: 28. 09. 2006. 18:46
Posts: 51
Location: Zagreb
Ljubavno pismo

Na pijane riječi odmahni
stih uzme sa žličicom soli
da nisi sa mnom,nekoj bih drugoj
govorio koliko ju volim

Horizont me lako zadivi
Jer uvijek sam gledao zidove sive
Svaki je bršljan dovoljno svet
kad si navikao na Ninive

Nedostajat ćeš mi kad odeš
Nedostajat će mi sve One
svaki bezdan u koji se bacam
sve Marije i Persefone

Sutra,sutra bit ću drugdje
Večeras ljubav slinim na usnice ruže
da bar ljeta jače gore
i jeseni da su duže


Top
 Profile  
 
Display posts from previous:  Sort by  
Post new topic Reply to topic  [ 733 posts ]  Go to page Previous  1 ... 7, 8, 9, 10, 11, 12, 13 ... 37  Next

All times are UTC + 1 hour [ DST ]


Who is online

Users browsing this forum: No registered users and 0 guests


You cannot post new topics in this forum
You cannot reply to topics in this forum
You cannot edit your posts in this forum
You cannot delete your posts in this forum

Search for:
Jump to:  
cron
Powered by phpBB® Forum Software © phpBB Group