~°~ wrote:
I, na kraju, da ne bude da samo kudim... Meni je drago, zaista mi je drago sto ima osoba koje toliko
gorljivo promisljaju o ovim stvarima. To je dobro, to tako treba, nova snaga zamjenjuje onu koja je vec izgorila, koja se sasusila na otuznoj slici vlastitih idelala i slici jednog svijeta koji je tako uredjen da tezi savrsenom. Ne, ja nisam digla ruke, nego sam dosla do zakljucka (koji se moze mijenjati) da je bas ovakav svijet (pun tama i iskri, pun gliba i sjaja, pravde i nepravde) savrsen, da uvijek mora postojati lose da bi znali sta je dobro, na koncu dijalektika ljudske misli, kazu a i vidimo, ne moze drugacije. Ipak, negujte vi svoje ideale sto duze mozete (ne bih se ja tu slozila sa seratorom) njihova vrijednost je u pripremi generacije koje slijede za neko vrijeme u kojem cemo sazrijeti za utopisticku misao primjenjivu u praksi...

Apsolutno se slazem sa ovim i sam ne bih mogao bolje formulisati. Moji ideali su prenegativni i za mene samog. Al eto, postoje, jebiga. Utjecajem okolnosti. Bosna mozda jeste jedna rupetina odvratnosti i nehumanosti, ali ima tu par fenomena u drustvu, mozda vise medju individualcima, koji nadu daju, kojih bilo gdje drugo nikad necete vidjeti. I jah, hvala ti za kompliment. Jebiga ja ne umijem kao ti, knjiski se izrazit i citatima argumentirat. Laik. Sve sto znam je iz prakticnih primjera.
To je potpuno tacno za Bosnu i njene ljude, tacnije pojedince i ja bih dodala... Princip slobodnog vremena je tu jako bitan, bar ja tako promisljam, preovladjujuci radno odijelo/pidzama zapadni koncept valjda ubija moc produktivne dekadencije u tamosnjem generalnom habitusu, a jedan od osnovnih uslova je mnogo slobodnog vremena. Mislim da nema bas mjesta za skromnost u vezi s ovim laik, ali dobro, to su fini maniri koje ja nemam