Nex wrote:
recimo da imas priliku otici na koncert nekog od bandova ciji stari albumi su ti super, ali vec godinama nisu izdali nista dobro. bi li platio ulaznicu i otisao ili ih poslao u pm uz komentar da ne zelis imati s njima vise posla?
Po tom pitanju bih odgovorio relativno. Recimo da Gorgoroth svira u Sarajevu ne bih dao vise od 30KM. Nigdje van Bosne ne bih specificno isao da ih dozivim uzivo. Mayhem bih gledao u Sarajevu za cenera, nista iznad. Mi zivimo u drustvu koje nam ne omogucava takve izbore.
Nex wrote:
heh, ok je to, ocito imas dosta visoku toleranciju prema tehnicki losim albumima. ali dosta bandova koji izdaju album s losim soundom su imho pozeri jer nema razloga da u 21. stoljecu ne mozes razlikovati instrumente nego sve zvuci kao bijeli sum. ne znam, mozda neki misle da su tako vise true ali meni je to bezveze. danas za gotovo nista love mozes snimiti albuma sa savrsenim soundom.
Eh tu se stavlja princip dualiteta. Nema tog kucnog uredjenja koje moze omoguciti analogni ambijent jednog studija. Recimo zvuk bubnjeva na Mayhem-ovom "De Mysteriis Dom Sathanas" albumu. To je nesto neponovljivo sto moderna tehnologija ne moze simulirati. Snimani su u filharmonijskoj sali i takav reverb i echo nije bas lako izvuc.
S druge strane novcica imamo ono sto su DarkThrone ucinili na "Under A Funeral Moon" albumu. Kao sto sam bubnjar Fenriz objasnjava, potrosli su brdo para da snime ono sto bilo, citiram "the coldest, grimmest SHIT", i jos vise love da ga uprljaju i priblize referenci koju su pratili, plocama Black Sabbatha (Paranoid) i Bathorya (The Return...). Meni taj album produkcijski strasno imponira jer rusi te uskoumne predrasude o tome da je distorzija cisto gitarski efekat, da je manipulacija samog snimka nesto nedozvoljivo u metalu. To je ipak korak naprijed ka evoluciji metal muzike na velik nacin. Iako ce oni neizostrenog sluha odmah ovaj album odbaciti kao proizvod kanta produkcije. Fenomen "UAFM" skole produkcije u BM-u, tj. namjerno odbojnog zvuka da bi se stvorila odredjena atmosfera, laicki se cesto naziva "grim" produkcijom.
Opet na slijedecem izdanju DarkThrone definisu "necro" (sto bi moj haver Tarik reko, "ravna romanija") produkciju. "Transilvanian Hunger" je snimljen kod kuce za badava na cetvorokanalki. Mozda kao proizvod pukog slucaja je bas taj album ispao kao glavna prekretnica BM-a. Sirov, hrapav, gotovo amaterski snimak je potpuno prilegao monotonoj, minimalnoj, hladnoj muzici koju su oni za taj album komponirali. Nazalost, uslijedila je ogromna navala klonova po pitanju tehnike svirke i same produkcije, od koje se BM kao pravac i dan danas oporavlja.
Ja nisam ekstremni zagovornik "necro" produkcije ni u kojem slucaju. Dobar primjer toga su Koldbrann koji deset puta zesce odvaljuju uzivo nego na disku. Iako mi je njihov album zestoko drag (Nekrotisk Inkvisition) nakon live nastupa mi pravo tesko pada da ih slusam kod kuce. Ali, ponekad takav pristup pase veoma dobro jednostavnoj i minimalnoj muzici (Clandestine Blaze je tu najbolji primjer).
Mislim da sam fenomen Black Metala drugog i treceg vala dovoljno pokazuje, kao izrod Death Metala, koliko je svjetu dosta genericno isproduciranih albuma sa genericnim zvukom instrumenata. Naravno neosporavam one drugacijeg misljenja, dapace, postoji tendencija medju naj-true bendovima danas da teze ka sto ciscoj produkciji sto ih kosta povece svote novca (imajmo u vide da takvi bendovi ne prodaju diskove putem mail katalog kompanija kao sto su NB, Prophecy Prod il EMP).
Mislim da se Death Metalci najvise gnjave sa svom tom cistinom zvuka do te mjere da su unistili sav gust zivog nastupa. Svi ti trigeri, te ekstra ciste gitare, sve to zvuci digitalno, bezdusno, suho. Sto je jos gore, u slucaju zive svirke, takva se situacija vrlo tesko emulira, sto za rezultat ima prilicno ruzan utisak na kraju.
Nadam se da sam ti malo pojasnio "zasto" i "kako" sve to funkcionise. Opet, i u BM-u ima ljudi koji djele tvoj pogled na situaciju (Spear of Longinus, Sarcofago), al opet, oni su na svojim zadnjim albumima zajebali i Britney Spears...tako da to sa metalom vise nema nikakve veze, sva brutalnost izgubljena u digitalnom ravnjaku i sterilnoj cistini.
Za Opeth ostajem pri svojem. Pokuso slusat, ostao isfrustriran, i osigurao da isto nikad vise ne ponovim
